Od najstarijih kuća obrtničkog tipa na sjeverozapadnoj strani Strossmayerovog trga danas su sačuvane kbr. 4 i 5. Užom stranom orijentirane prema trgu, one svojim jednokatnim fasadama s poluskošenim zabatom predstavljaju prototip karlovačke najstarije kuće građene za poslovno – stambene potrebe jedne obitelji. Kuća broj 4 imala je strmo jednokrako stubište koje je bilo prislonjeno na bočnu stijenu i osvijetljeno iz gasice, a vodilo je na gornji kat od drvene građe. Godine 1770. u vlasništvu je postolara Mate Tuškana, a prema popisu vlasnika kuća 1902. Steve Milekovića. Slijedeći poznati vlasnik bio je krčmar Bude Opsenica koji 28. studenog 1923. (broj spisa 12160 / 23.) dobiva građevnu dozvolu za „prigradnju zahoda u uličici izmedju njegove gorespomenute kuće i kuće Milke Orlić, dok se pristup u preostali dio uličice imade izvesti od strane kuće gdje. Milke Orlić, kojoj pada u dužnost čišćenje tog dijela uličice“ ( susjedi molitelja Milka Orlić i Marija Prolnik). Bude Opsenica 1929. dobiva uporabnu dozvolu za pregrađenu kuću: „u prizemlju je odstranjen pregradni zid između hodnika i gostinjske sobe i s time ista proširena, izvedeno novo stubište u I. kat i nadograđen novi I. kat sa 3 sobe, kuhinjom zahodom i hodnikom a u potkrovlju su izvedene dvije sobe i dvije kuhinje. Slijedeći dokument iz Državnog arhiva je molba Bude Opsenice i supruge mu Marije od 18. studenog 1935. za izgradnju zidane ograde prema susjedima koju su dužni izvesti prema čl. 46 a na temelju zaključka gradskog vijeća iz rujna 1935. Prema zapisniku gradskog građevnog odsjeka u Karlovcu trebalo je najprije gruntovno prenijeti dio čestice 274/1 na bračni par Opsenica jer je ista vlasništvo gradske općine. Gospodin Opsenica izjavljuje da će to učiniti do 1940., a onda pristupiti gradnji ograde prema susjedima. Godine 1951. vlasnici kuće su Franjo Belobrajdić i Marica Duh (prije njih udova Marija Opsenica). Slijedeća jednokatnica Stross. trg broj 5 je 1770. bila u vlasništvu postolara Mirka Mirkovića. Imala je uski hodnik uz koji su po duljini kuće poredane prostorije. Majstorska radionica je, nekad, bila prema pročelju, a komora i pivnica otraga pod otvorenom grednom konstrukcijom. Slijedeća poznata vlasnica je Marija Prolnik kojoj se 1916. godine dodjeljuje građevna dozvola (broj spisa 7457 / 16.) za adaptaciju kuće: „moliteljica kani podzidati svoju kuću u prizemnom dijelu, izvesti zahodnu jamu od betona a u prvom katu probiti dva prozora.“ U kući broj 6 koja je 1770. bila vlasništvo staklara Franje Čahana, 1902. Kate Prolnik , 1916. vlasnica Marija Prolnik „kani probiti vrata i prozore u prizemlju a isto tako i u prvom katu. Na obje kuće moliteljica ima izvesti novo ukusno pročelje, te u tu svrhu donijeti novi nacrt, budući da u nacrtu zamišljena pročelja ne odgovaraju estetskom ukusu.“ Godine 1935. na kući broj 6 Marija (udova )Prolnik i drug prijavljuje izmjenu trošnih vrata sa novim staklenim. Mariju Prolnik spominje Stjepan Mihalić u svojim „Ćaskanjima..“: „Kranjskom bastionu se išlo iza kuće Prolnik u kojoj smo „kod Prolnikice“, zato jer je „naša“, kupovali petrolejke i cilindre za petrolejke – prelazeći strminom gdje je sada Katzlerov „cvjetni“ paviljončić. Gdje bi bastion danas je zgrada pošte. Između bastiona i šanca pod njim stajao je bedem, ispred bedema jarak, a uz jarak jablanovi, snažni, visoki, opjevao ih je Milan Vrbanić a uz kumovanje gradskog zastupstva porušili cigani.“ Između danas posljednje kuće sjeverozapadne strane trga i zgrade Gradskog muzeja srušena je najstarija kuća tog niza radi jednog prolaza i time načet jedinstveni dojam priznate karlovačke idile na toj strani Strossmayerovog trga. (Đ. Cvitanović, povjesničarka umjetnosti) - Biserka Fabac