Radićeva ulica

Na planu iz 1770. g. upisani vlasnik dviju  baroknih kurija Radićeva 8 i 10 bio je plemić i potpukovnik  Stjepan Kovačić, koji je u karlovačkoj tvrđavi imao pet kuća. On je 1775. godine prodao četiri kuće vojnoj komandi, a među njima i ove dvije. Od 12.000 guldena koliko je dobio za zgrade, osnovao je zakladu od 4.000 guldena stipendije za školovanje naših mladića u raznim vojnim zvanjima. Prodaju kuća  uvjetovao  je da se u kurijama u Radićevoj ulici ostvari školski i internatski prostor potreban pijaristima. To se saznaje iz teksta inženjera tvrđave I. Kreya koji je predložio da se zgrade adaptiraju: za stan ratnog komesara Radićeva 8, a Radićeva 10 za smještaj ratnog tajništva. U nacrtima tvrđave kurije su obilježene kao vojne zgrade sve do odlaska Francuza (1813.) a onda je Radićeva 8 služila za smještaj karlovačke krajinske građevinske uprave, građevinskog pisara i njihove poslovnice u prizemlju.Fratri pijarističkog reda , „FRATRES PIARUM SCOLARUM“ – „braća pobožnih škola“ došli su u Karlovac 27. X 1765., za vrijeme prosvjetiteljskih reformi Marije Terezije i Josipa II. U doba Marije Terezije bili su poznati kao uzorni učitelji i dobri Nijemci koji su imali sve osobine koje je tražila reformatorska i germanizatorska politika dvora. Zato ih carica  šalje  u Karlovac , centar Hrvatske vojne krajine, u kojem su od 1657. do 1758. kao  učitelji  djelovali franjevci, kojima prva redovnička dužnost nije bilo poučavanje djece, a nisu bili ni pedagoško – didaktički osposobljeni za rad s djecom. Zato je  njeno carsko kraljevsko veličanstvo dozvolilo 3. 000 forinti godišnje za uređenje škola koje će zaposjesti pijariti, a bilo je i drugih fondova za podmirenje potreba školstva. Pijaristi se smatraju osnivačima latinske škole – gimnazije u Karlovcu,  odmah su 1765. otvorili dva razreda osnovne škole, kasnije proširena na četiri, a već 1766. uvode latinski jezik u obrazovanje i osnivaju dva latinska razreda. Do 1780. godine  u gradu je postojala peterorazredna gimnazija sa tri niža gramatikalna i dva viša humanitarna razreda. Po dolasku u Karlovac  pijaristi su bili smješteni u kuriji kraj stare oružane, okrenutoj prema Frankopanskoj ulici, koja je bila vlasništvo nekog kolara Karla Schimera.     Kako se škola nalazila u Velikoj pješačkoj vojarni, pijaristi su se preselili u nju. Iz plana  grada 1783. g. vidljivo je da se predviđala izgradnja osnovne škole uz franjevački samostan u Radićevoj ulici. Taj plan nije ostvaren. Dozvolom Ratnog vijeća bio je 1781. uz oružanu sagrađen samostan pijarista, ali se oni nisu nikada u njega uselili jer nije bilo novca za namještaj. Uski prostor između samostana i oružane bio je predviđen za crkvu čiju je gradnju podupirao i karlovački general.  Međutim planove pijarista poremetio je dolazak Josipa II. u Karlovac 1783. g. Car je imao više razumijevanja za vojne  nego za vjerske probleme, odredio je da se na mjestu stare oružane izgradi nova i da se u nju ugradi samostan pijarista. Za smještaj pijarista bila je određena  kurija  Stjepana Kovačića – CASA KOVACHICHIANA – vojna zgrada u Radićevoj ulici. Pijaristima je to bio dovoljan razlog da 1783. godine  uvrijeđeni napuste Karlovac i odu u Bjelovar gdje je za njih bio izgrađen samostan, škola i crkva.O kuriji Radićeva broj 8 ima više podataka nego o broju 10: temeljito je obnavljana i rekonstruirana 1818. godine. Starija kurija bila je od drvene građe na katu, pa se iz snimljenog  postojećeg stanja 1818. godine može zaključiti da je bila podignuta već krajem 17. st. Snimio ju je vodeći graditelj u Karlovcu Johann Meniny, „Brigade maurer Polir“, nakon odlaska Francuza. Prema zbirci mapa i planova, legendama i prijedlogu za adaptaciju koji se nalaze u Arhivu Hrvatske u Zagrebu može se vidjeti da je rekonstrukcija bila rad J. Meniny-ja.Prema najstarijim  nacrtima  Radićeva 8 je imala na sredini pročelja ulaz u vežu uokviren ranobaroknim dovratnikom polukružno zaključenim i šest prozora na katu, od kojih su dva bila zbližena nad ulazom. Prilikom rekonstrukcije početkom 19. st., fasada je raščlanjena sa pet prozorskih osi , a okvir veže je dobio suvremeniji klesani dovratnik sa segmentnim zaključkom.Sve do  90. - ih godina 20. st. kurije su pripadale vojnom fondu , a  onda su obnovljene za Ugostiteljsku školu.Na broju 8 u  „Štacunu kod Gambona „ lijevo od ulaza, mogu se kupiti razne rukotvorine i kristal  a  desno  od ulaza ekološki  hrvatski proizvodi sa dobara:  Vrbanek , Brnardić, Petrić  (med, vino, ocat..).U vojnoj kuriji Radićeva  10 odsjeo je 1783. godine car Josip II. Danas je ovdje restoran  Ugostiteljske škole „Pod starimi krovovi“. Kameni zid koji  je spajao  ove  dvije kurije  zamijenjen je rešetkastom ogradom sa betonskim stupovima  i betonskom podlogom. Oko Božićnih blagdana u dvorištu između kurija postavljaju se žive jaslice. (Biserka Fabac)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.