Na Korani je bilo nekoliko kupališta u 19. st. ali najveće je bilo kod "Rakove bašte“, vlasništvo Karlovčanina Franje Deaka st. i Josipa Vraničara. "Rakova bašta“ nalazila se otprilike na mjestu današnjeg hotela "Korana-Srakovčić“. Tu se kuplje u onih dosta neukusnih kabinah, što postavlja godimice posjednik "rakova vrta“ M. Dejak (piše nepoznati autor M. M., čiji je tekst objavljen u Svjetlu 1997. g., pod nazivom "Obavezna lektira“). Vraničar je bio poznati sportaš, veslač, ribič, i svakoga je dana davao poduke u plivanju od 8 do 12 sati. Gradska općina 1895. g. kupoprodajnim ugovorom otkupljuje od Deaka i Vraničara "Rakovu baštu" za 7.000 forinti. U kolovozu iste godine bila je gotova osnova budućeg kupališta na Korani: splav sa dva bazena i po osam kabina na svakoj strani, posebno za gospoje i posebno za muškarce“, a 1896. započela gradnja kabina na obali, kao i splavi sa bazenima i kabinama. Kupališna restauracija sagrađena je 1897. Poglavarstvo je prepoznalo vrijednost Deakove ideje, pa je još 1884. izdalo naredbu kojom se "od Belgijskog mlina do kupaonice Deakove“ u vrijeme dok se ljudi kupaju, strogo zabranjuje napajati marvu ili pijesak kopati“. Karlovčani tog doba kupali su se ili rano ujutro ili kasno popodne, izbjegavajući najveće vrućine, a na Koranu su dolazili vjerujući u ljekovitost te rijeke. I najdalji Banijanci su dolazili na Koranu, jer je Kupa bila nečista, "nekoji tvrde da bi na njoj ogrozničavio tko bi se u njoj mnogo kupao, stoga ne imade na Kupi nikakovih kabinah.“ (gore spomenuti M.M.) 1906.g.pristupa se daljnjem razvoju kupališta i perivoja. Osnovan je i kupališni odbor koji se brinuo za uređenje i napredak. Godine 1908. kupalište se proširuje, dograđuje se Hydro-elektroterapiski zavod. Imao je svog liječnika (dr. Izidor Vinski) i vrsne poljevače i masere. Bilo je to vrijeme kad je u modi bilo učenje njemačkog pučkog ljekara Sebastiana Kneippa. U njegovoj metodi bila su najvažnije vodene kupke, a Kneipp je to preporučivao i zdravim ljudima. Iste godine objavljuju se plakati i oglasi, brošura "Grad Karlovac i njegove koranske kupelji“. Osim povijesti grada i opisa Karlovca i njegove okolice najveća pažnja posvećuje se kupalištu i perivoju kao lječilištu. Kad je analizu Korane 1898. g. obavio dr. Fran Bošnjaković i ustanovio da Korana ima trinaest spojeva i dva elementa klor i jod koji pogoduju zdravlju zbog čega se "istraženoj vodi iz Korane mora podati najpovoljnije mnijenje. Vanredna čistoća te vode, njezina svježost i bistroća, te sastojine kemičke uzev u obzir (…) čine ju sposobnom za mrzle kupke prvog reda. Brošura objavljuje opširan popis bolesti kojima pogoduje kupanje u Korani kao što su "bolesti živčanog sustava, bolesti hrbtenjače i klijenuti mišićja, malokrvnost, kronični reumatizam mišića i zglobova" itd. Godine 1912. rade se nova proširenja pa se spominje "Gradsko lječilište vodom i električnom strujom na Korani“. Kupalište postaje toliko popularno da se 1913. g. planira "Preinaka gradskog ljetnog lječilišta u zimsko kupalište na Korani“. Planove je prekinuo Prvi svjetski rat. Svakako u izgradnji kupališta, parka i hotela nesmijemo zaboraviti zasluge gradonačelnika J. Vrbanića (čije je ime perivoj dobio odmah nakon njegove smrti 1906. g.) i gradskog vrtlara Engelberta Hajeka, koji je perivoj uzgajao i uredio po vlastitoj zamisli posadivši mnogo ukrasnog grmlja i egzotičnog drveća. - R. Radovinović "Stari Karlovac ulice kuće ljudi“; Ivo Ott "Karlovačka povjesnica“ (Biserka Fabac)