Mlin i imanje Guida i Gustava pl. Pongratza, prema snimci karlovačkog fotografa Hinka Krapeka iz 1898. godine. Prvi hrvatski mlin na čigre (lopatice) sagrađen je 1849. godine uz branu na Koranu na Rakovcu potpomognut novcem jednog tršćanskog novčarskog društva. U njega su ugrađena postrojenja iz Belgije, pa su ga mnogi nazivali i Belgijski mlin. Desetak godina kasnije mlin kupuje obitelj Pongratz sa suvlasnikom Valentinom Bleiweisom. Mlin na rijeci Korani radio je vrlo uspješno, a brašno je odlazilo diljem Hrvatske i Slavonije, pa i u inozemstvo, zbog "najboljeg glasa", te se uvelike "cienio njegov izvrstan kvalitet". Mlin je 1869. posjetio car Austro-Ugarske Franjo Josip, a do mlina ga je dopratilo 30 konjanika ogrnutim crvenim plaštevima. Početkom 20. stoljeća postao je vlasništvo kraljevskog povlaštenog zagrebačkog paromlina. Godine 1910. osnovano je i dioničko društvo koje je pozvalo građane Karlovca i cijele Hrvatske na supstituciju dionica, koja je i obavljena od 10. do 30. lipnja iste godine. I tako Prvi hrvatski mlin na čigre d.d. ponovno počinje s radom. Članovi utemeljitelji novoga mlina bili su Prva hrvatska štedionica, Hrvatska komercijalna banka, Pučka štedionica i Karlovačka štedionica, te bogati građani Karlovca i Zagreba. Bili su to trgovac Petar Bakšić, načelnik Karlovca i saborski zastupnik, odvjetnik dr. Božo Vinković, veletrgovac Samule Kramer, ravnatelj Karlovačke štedionice Dragutin Herman, trgovci Gašo Dević i Antun Strzalkovsky, saborski zastupnik, ljekarnik Gustav Modrušan, poduzetnik Robert Reiss, veleindustrijalac Vilim pl. Reiner, odvjetnik dr. Vatroslav Reier i vlasnik banke David Kramer. Obnovljeni mlin, opremljen, najsuvremenijim strojevima, poslovao je rentabilno zbog dovoljno jeftine vodene energije, širokog tržišta i povoljne cijene žita u okolici Karlovca. Dnevno je mljeo po 25 tona pšenice. Godine 1912. mlin je ponovno izgorio. Šteta je procijenjena na 180 tisuća kruna, no unatoč požaru mlin je i dalje pomalo radio. S radom prestaje 1918., a godine 1920. biva pripojen tvornici tekstila pod nazivom "Vuna d.d.", dugoreškog koncerna Ilić. Tvornica je izgorjela u požaru 1956. godine. Njezini ostaci su srušeni do 1961., kada je u neposrednoj blizini sagrađen (tada novi) hotel "Korana". Do danas je od mlina i tvornice preostao samo masivni temelj s ostacima protočnog tunela i vodnih ustava, kojeg Karlovčani zovu "turbina". U sjećanje, pak, na tekstilnu tvornicu, obližnja livada sačuvala je naziv Vunsko polje. (izvor: http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/2629/)