Novigrad na Dobri

Područje Novigrada spominje se već u 13. st. pod imanom Dobra, a vjerojatno je tu postojala i starohrvatska dobranska župa. Najznačajnije razdoblje Novigrada vezano je uz knezove Krčke Frankopane, ali se pouzdano ne zna kada su došli u posjed grada (14. st.?). U njihovu je vlasništvu sve do njihove propasti u "Zrinsko-frankopanskoj uroti" 1671.g. protiv politike habsburškog dvora. Grad je tada opljačkan i porobljen od baruna Sauera karlovačke krajške vojske, koju vodi general J. Herbstein. Grad postaje vlasništvo generala Herbsteina do 1689. godine, zatim malteškog reda do 1746. godine, baruna S. Patačića i njegovih potomaka do 1809. godine, kada u Hrvatsku dolaze Francuzi. Tada ga kupuje francuski major Mirko pl. Haraminčić, a poslije njega hrvatski zemaljski erar, te karlovački veleposjednik Turk koji ga obnavlja krajem 19. st. Od 1919.g. grad je u vlasništvu. baruna Zdenka Turkovića, a od 1939.g. u vlasnštvu Banovine Hrvatske. U vrijeme 2. svjetskog rata, 4. siječnja 1944.g. grad je spaljen i od tada ubrzano propada. No, u vrijeme Frankopana bio je to prostrani romaniči burg, u pravom smislu frankopanski grad koji odiše jednostavnošću i kubičkom zatvorenošću, bez razigranih masa kao što je to slučaj s gradovima srednjeeuropskog područja tog vremena. Tlocrtna osnova mu je izduženi peterokut nejednakih stranica sa šiljastim vrhom prema sjeveroistoku. U svim vrhovima su kule četiri približno polukružne i manjih dimenzija, a peta na najstrmijoj litici je najveća, u tlocrtu čini potpuni krug izvana, a iznutra četverokut s dva metra debelim zidovima i svodovima na jedra. Možda je ona prva gradnja, a u njoj se prepoznaje romanikka branič kula. Kada se u 15. stoljeć uveća pozornost poklanja udobnosti stanovanja prosiruju se stambeni prostori, gradi stubište, drvene galerije, kapelica na katu zapadne kule i uređuje dvorište s bunarom, burg postaje renesansni dvorac. No, zbog prodora Turaka u 15. i 16.st. grad i dalje zadržava i svoju obrambenu funkciju. Glavni i jedini ulaz u grad je na južnom zidu s preklopnim ulaznim mostom, a kasnije podzidanom rampom. Glavni portal je bio iz klesanog neprofiliranog kamena. Iznad ulaza je grofica Patačić 1783.g. postavila ploču s natpisom na njemačkom jeziku u čast boravka cara Josipa II. u Novigradu. Ploča je nestala u 2. svjetskom ratu, a uklonjeni su i dijelovi portala. Grad je građen od kamena lomljenjaka i morta, a u unutrašnjoj strukturi mješavinom kamena i opeke. Od 2. svjetskog rata grad sustavno propada, odvozi se vrijedna kamena građa, a grad zarasta u korov, čime se gubi njegova dominantna pozicija u prostoru. 1969. godine RegionaIni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba donosi rješenje za upis staroga grada Novigrada u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem i 68. S uspostavom nove hrvatske vlasti i države 90 ih godina javljaju se inicijative za obnovu ruševina, ali tek 1999.g. na inicijativu Društva prijatelja Novigrada na Dobri "Frankopan" i sredstvima Ministarstva kulture te stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Karlovcu započinje raščišćavanje ruševina i građevinska sanacija južne lijeve kule. Namjera je da se sustavnim radom očuva barem postojeće stanje, konzerviraju i rekonstruiraju najvredniji dijelovi grada, te omogući pristup i razgIedavanje u turističke svrhe. Danas je južna kula u potpunosti rekonstruirana te je na njoj izgrađen vidikovac, a na ostalim djelovima starog grada nastavljena je rekonstrukcija. (Izvor: http://www.tourist-croatia.com/hr_zup/usluge.php?id=33&cat=70)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.