Trafika u Radićevoj ulici
Godine 1927. prema dokumentu iz Državnog arhiva grada Karlovca (broj 4580 / 27.) od 17. svibnja 1927., gđa. Marija Benić (iz Banije 83) dobila je odluku Građevnog odbora za gradnju privremenog drvenog paviljona za prodaju južnog voća, na uglu šetališta i Rakovačke ulice, na k. č. 284, koja je bila u vlasništvu gradske općine. Uvjet je bio da gđa. Benić „zgradu imade maknuti na svaki poziv gradskog poglavarstva bez ikakove odštete.“ Prema priloženom nacrtu g. Josipa Jurmana, ovl. graditelja, provizorni drveni paviljon izgledao je baš kao ovaj na KAfotki.
Kad je 9. rujna 1938. g. Napretkova zadruga (bankovno poduzeće na zadružnoj osnovi) dala ponudu gradskom poglavarstvu za odstup zemljišta u cilju izgradnje svoje palače i ostalih sedam parcela u šancu između Bundeshausa i ulice Vojvode Stepe Stepanovića (danas I. G. Kovačića), saznajemo da se radilo o katastarskim česticama: 275, 276 / 8, 277, 278, 281, 282, 283 i 284, ukupno 1368 čhv.
Tom prilikom razmatralo se i pitanje dva paviljona koja su bila uz šanac: Milašinčićev i paviljon Grilc. Nemam dokaz da je gđa. Benić svoj privremeni drveni paviljon na k. č. 284 prodala g. Bogumilu Grilcu, ali prema nacrtu to bi bio taj paviljon – trafika na KAfotki.
U velikoj dvorani gradske vijećnice još 8. kolovoza 1938. g. odlučeno je da paviljon Grilc „imade općina odstraniti o svome trošku prije prodaje bloka zadruzi, dočim Napretkova zadruga preuzima na sebe dužnost da sa posjednikom paviljona Milašinčić uredi sve prema njegovoj zapisničkoj izjavi danoj prigodom očevida za parcelaciju.“
Janko Milašinčić iz Kačićeve 14, kao vlasnik prodavaone u šancu kraj zadružne kuće, nije imao prigovor na parcelaciju šanca pod uvjetom, da mu gradska općina o svom trošku, sučelice sadašnjeg paviljona izgradi drugi paviljon.
Bogumil Grilc se nije protivio parcelaciji šanca, pod uvjetom da mu gradska općina dozvoli premještanje paviljona preko ceste, kraj paviljona Katzler, pošto od toga živi i gdja Mila Zgurić sa svojim sinom.
Navedenoj parcelaciji i izgradnji protivili su se svi vlasnici obrtničkih radnji u Bundeshausu, jer su smatrali da bi se smanjila vrijednost zadružnoj kući. Jedan od njih, g. Milan Filipac, u to je vrijeme u zadružnoj kući, u zajedništvu sa svojom sestrom, bio vlasnik osam lokala. Predstavnik Srpske pravoslavne općine (također protiv parcelacije) podsjetio je zastupnike građevnog povjerenstva da je u vrijeme predlaganja prve regulatorne osnove grada 1902. g., postojala molba tvrtke pokojnog ing. Roberta Reissa i drug da se izgradi cijeli komad zemljišta od kuće Lach do promenade , ali je tadašnje gradsko vijeće odbilo ovu ponudu. Protiv parcelacije bili su i vlasnici trgovina: Lach i Malović, vlasnik gradske kavane Purebl, dr. Gracijan Bledšnajder vlasnik kuće u Tijesnoj ul., Marija ud. Prolnik iz Stross. trga, Dr. Danilo Vlatković i Žiga Rehnitzer iz Gundulićeve i mnogi drugi.
Iz „Karlovačkog glasnika“ od 25. travnja 1940., čiji je vlasnik nakon Fogine postao Dr. Ivan Graho, saznajemo da je u „Karlovačkom narodnom listu“ od 12. travnja iste godine, Dr. Graho optuživan da je omeo gradnju Napretkove zadruge, jer kao predsjednik gradske općine nije htio dati gradilište na šancu.
Dr. Graho je tom prilikom odgovorio da je Napretkovoj zadruzi nudio nekoliko gradilišta na Zrinjskom trgu, a jedno od tih mjesta bilo je ono Banovinske štedionice (danas Croatia osiguranje). Ponudu Napretkove zadruge za kupnju svih gradilišta između kuće Muc, zadružne kuće i Milašinčića nije prihvatio jer je smatrao da je to posao u kojem bi gradska općina izgubila 300.000 Din, a morala bi se zadužiti još daljnjih 800.000 Din potrebnih za uređenje cesta, kanalizacije, vodovoda i električne rasvjete. Smatrao je da se ovoj parcelaciji ne smije pristupiti dok se ne izgrade sva gradilišta na Zrinjskom trgu, jer su ona prvoklasna. Osim toga veliki problem je bila i rekonstrukcija cesta Gajeve i Gundulićeve.
Kako nam je poznato do parcelacije i izgradnje šanca dvokatnim zgradama između Zadružne kuće i danas Ulice I. G. Kovačića nije došlo. (Biserka Fabac)