Banija 1987.

Banija 1987. godine
Prva lijevo, nekad Banija 9, danas Kačićeva 2, bila je kuća užara Franje Pešuna, čiju je užariju i trgovinu nastavio Kehin. Potom je Milan Stipetić vodio „špeceraj“ i bavio se prodajom soli na veliko. Njegova supruga osnovala je pjevačko društvo „Biserka“.
Iz odluke o građevnoj dozvoli, za pregradnju uličnog pročelnog zida u prizemlju, saznajem da je 1923. g. trebalo „osigurati prvi kat od porušenja“. Godine 1925. vlasnik kuće preuređuje dio stana u dvije dućanske prostorije. Pregradnja je morala biti tako izvedena, da će uslijed nje fronta kuće doći na liniju s kućom trgovca Ernesta Eislera,danas Banija 11.  
Ovdje je zatim bila knjižara i papirnica Ivke Pišmaht. Iz zapisnika sjednice građevinskog odbora od rujna 1933., saznajem da Ivka Pišmaht moli dozvolu za postavu dva drvena izložna ormarića, prema nacrtu Lavoslava Bareisa, koji bi „presizali 23 cm na pločnik“. Molba je „otpućena kao neuvaživa“ , ali je nakon nekoliko dana odobrena.

Ivka i Rudolf Pišmaht su uoči Drugog svjetskog rata, u studenom 1940. - te godine dobili građevinsku dozvolu za izgradnju jednokatne stambene zgrade sa ravnim krovom, u Vrbanićevom perivoju na k. č. 1265 / 3. Građevinska dozvola izdana je pod uvjetom udaljenosti 19 metara od građevnog pravca Dr. Šibenik Alfonsa i Mladjan Ružice. Ispred zgrade, do ulice, trebalo je urediti ukrasni predvrt ograđen živicom, širok 5 m i dug 22 , 50 m.
U rujnu 1942. g. kući koja je ograđena zidanom ogradom, prema nacrtu ing. Branka Petrovića izdana je uporabna dozvola. Susjedi su bili Stjepan Brezarić iz Radićeve ulice i Ivan Dormihalj. Godine 1943. dobila je kućni broj 6. 
Gospođa Ivka Pišmaht likvidirana je odmah nakon rata, zajedno sa suprugom Rudolfom. Razlog je bio navodno druženje s imućnim bivšim austrougarskim časnikom Karlom, njemačkim špijunom.
Njihova kuća je 1947. podržavljena, popravljena i uređena do 1. svibnja iste godine, na teret partije iz saveznog buđeta i stavljena na raspolaganje Dr. Ivanu Ribaru i ostalim tada „važnim“ stanarima. 

U novije vrijeme (piše „Svjetlo“ 1997.) Kačićevu 2 otkupili su Albanci, i u prizemlju otvorili svoje radnje: Martin Četa – zlatar filigran, Mehmed Imeri – bistro „Banija 9“. Ali i to je već daleka prošlost, kuća je danas prazna i u žalosnom stanju. 

Slijedeća kuća je jednokatnica Banija 11, koju je sagradio Ljudevit Škiljan. Kuća je prema dostupnim podacima iz Državnog arhiva, 1932. bila u vlasništvu trgovca Ernesta Eislera. On je navedene godine, u kuću uveo priključak na gradsku kanalizaciju i izvršio neke pregradnje. 
Slijedeći vlasnik bio je trgovac kožom Kovačić. Zatim je ovdje trgovinu tekstilom imao Lujo Križ. 
Na prvom katu stanovao je poznati karlovački liječnik Koder, a za vrijeme NDH vojni kapelnik i skladatelj Josip Kuletin. 
Njegova opereta u tri čina „Kanarinac je krivac“ praizvedena je na Uskršnji ponedjeljak 2. travnja 1945. u Hrvatskom domu. („Svjetlo“, 1997.)
Kad su partizani 1945. bili pred vratima grada, Kuletin je s vojskom koja se povlačila krenuo u neizvjesnost. Stigao je do Jastrebarskog gdje se predao osloboditeljima. Dobio je čak i posao voditelja glazbe 34. divizije JA u Zagrebu. Ali, 6. lipnja, na hitan poziv, javlja se u vojni ured radi „popunjenja nekih formulara“. Nikad se nije vratio kući. Ime mu nije nađeno ni u jednoj popisnoj listi zatvorenih, osuđenih, strijeljanih“….Rješenjem „U ime naroda“ iz 1953. godine“…..Kotarski sud u Karlovcu (…) riješio je: Josip Kuletin….proglašuje se za umrlog. Kao dan smrti ustanovljuje se 31. prosinac 1945. godine.“ (iz priče gosp. Ivice Sečena, objavljene na KAfotki) 

Godine 1950. – te vlasnica kuće bila je Branka Stipolšek (R. Radovinović, „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“)
Pripremila Biserka Fabac

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.