Desno na fotografiji, između dviju uglovnica je Kačićeva ulica, koja pripada ulicama najstarije Banije. To svjedoče zgrade izgrađene na kraju 18. i početkom 19. st. Kućni brojevi ulice obuhvaćeni su 1902. g. u popisu Banija. Godine 1930. – te ulica je dobila ime po pjesniku i fratru Andriji Kačiću Miošiću.
Uglovnicu sa zatvorenim istaknutim balkonom, Kačićevu 1, nekad Baniju 98 sagradio je 1874. g. trgovac i mjesni sudac Mijo Balaš st. (1834. - 1910.), piše na zaglavnom kamenu ulaza u kuću iz Kačićeve ulice. Zgrada je reprezentativni primjer romantičnog historicizma. U prizemlju je bila trgovina – „gvožđarija“, koja se održala sve do kraja Drugog svjetskog rata.
To ću potkrijepiti sa dva davna i simpatična oglasa:
„U željezarnici Mije Ballasza na Baniji dobije se svake vrsti nadgrobnih pozlatjenih križevah koji su vješto i po najnovijem ukusu djelani, da u ljepoti sve dosadašnje nadilaze. Ciena im je od 9 do 30 for.“ („Karlovački viestnik“ 11.svibnja 1861.)
„ Mijo Ballasz, trgovac na Baniji kraj Karlovca, preporuča štovanom obćinstvu svoje skladište po izboru pušakah i samokresah jedno i dvocjevnih, i svake vrsti željeznine i u najjeftiniju cienu. Nadalje javlja, da ima u njega na prodaj svakojake fele raketah. („Glasonoša“ 6. rujna 1862.)
Željezara obitelji Balaš održala se do završetka Drugog svjetskog rata. Zatim je u kući bila samoposluga OTP – a, prva na Baniji.
Miju Balaša naslijedila su dvojica sinova:
Mijo ml. – (Karlovac, 1870. – 1924.), trgovac i posjednik, predsjednik biciklističkog kluba „Napred“ (1901.) i predstavnik trgovaca u Gradskom poglavarstvu, „obrtnički pouzdanik“.
Sin Slavo (1881. – 1931.), poslovan čovjek koji je trgovinu izučio u Beču i Pešti. Do 1914. bio je namještenik Karlovačke štedionice, poslije toga vodi do smrti najpoznatiju karlovačku trgovinu željeznom robom.
Bio je jedan od najutjecajnijih Banijanaca, oženjen suprugom Fanikom, rođenom Franjković, istaknutom članicom „Hrvatske žene“. Svestran sportaš, nogometaš u „Olimpiji, atletičar, plivač i jahač, predsjednik planinarskog društva „Martinščak“(1925. – 1931.)
Njegovo vlasništvo nad kućom, tada Banijom 98, dokazuje dokument iz Državnog arhiva grada Karlovca. Godine 1914., g. Slavo Balaš, dobiva dozvolu da u dvorištu i bivšem vrtu sagradi pivnicu, praonu, kolnicu i drvarnicu uz uvjet: da se na zgradi koja će služiti za kolnicu i drvarnicu prema prometnoj površini (Kačićevoj ulici), izvede fasada poput one na stambenoj zgradi (broj dok 5776 / 1914, 5. svibnja 1914.)
Bračni par Slavo i Fanika imao je četiri sina:
Mišo - veterinar oženio je Zdenku Mekovec, kao domobranski natporučnik poginuo u Bosni 1941. g.
Slavo – (1912. – 2001.), završio je pravo u Zagrebu, započeo službovati u Gradskom poglavarstvu, bio je poznati nogometaš „Građanskog“, „Olimpije“ i zagrebačke „Viktorije“. Na Korani je nastupao kao plivač i vaterpolist. Otišao je u partizane i vratio se kao pukovnik, poslije je bio sudac Vrhovnog suda Hrvatske (1956. – 1971.). Od 1947. – 1964. predsjednik Nogometnog saveza Zagreba, 1960. – 63. potpredsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije.
Boris – „Boca“ nogometaš „Građanskog“ , nakon završene gimnazije počeo je raditi kao trgovac, trebao je naslijediti očev dućan, ali je kao uvjereni ljevičar otišao u partizane. Postao je zapovjednik Karlovačke brigade, završio je 1951. Višu vojnu akademiju JNA, umirovljen je 1963. u činu general majora.
Stanko Lasić u svojim „Autobiografskim zapisima“ spominje „Bocu“, kad spominje svog starijeg brata koji je otišao u partizane: „Uskoro je u žumberačkom odredu, pod komandom karlovačkog dečka Boce Balaša, postao komesar neke jedinice i dosta poznat u cijelom kraju.“
Najmlađi Zlatko – gospodarstvenik, uoči Drugog svjetskog rata maturirao je na Politehničkoj školi trgovačkog smjera u Beču. Bio je dugogodišnji direktor trgovačkog poduzeća „Tehnomaterijal“, kasnije „Tehnomerkura“.
U kući danas živi obitelj Zlatka Balaša
( „Svjetlo“ 1997., Karlovački Leksikon, R. Radovinović: „Stari Karlovac ulice kuće ljudi), Državni arhiv grada Karlovca)
Priredila i napisala Biserka Fabac