Jedna sasvim obična priča

Napisao: Ivica Sečen

Igrali smo se na ulici (ne samo u prenesenom značenju, već u punom smislu riječi), nazovimo je današnjim imenom – Domobranska, promet nam nije smetao kao ni mi njemu, igrali se na ruševinama crkve, oko kina „Edison“, u šancu - ljeti valjajući se po travi, zimi sanjkajući se. I cijelo moje, naše generacijsko dječaštvo, odvijalo se upravo tu: oko kina i na šančevima.
Sada znadete lice (prvi s lijeve strane) i mjesto radnje. I priča može poteći dalje.

Sijaset lijepih i ružnih sjećanja: suza zbog dobivenih batina i poderanih hlačica, zadovoljstva zbog uspješnog spusta na „strmoj“ padini ili osvojenih sličica kod pismanja. Naravno, uza zid kina, sa zadnje strane. Sličice od šibica bile su u to vrijeme zadnji hit. U sretnim danima sve ih nisi mogao držati u rukama, u nesretnim bi ostao iz bez zadnje. Kada i zašto smo ih počeli skupljati, mijenjati i slagati po izdatim serijama, sada ne bih znao. Samo, nisi ih mogao lijepiti sa drvenastom podlogom, trebalo je odvojiti samo papirnatu naljepnicu. To je već posao, i vrijeme: tava, vruća voda, strpljenje, sušenje, ravnanje, razmjena, ljepljenje, izrada albuma. Onda je došla druga preokupacija: sličice nogometaša, glumaca ... ne pamtim dalje. Ja sam ostao kod onih prvobitnih sličica skinutih sa kutija šibica. Do današnjih dana. Ni vrijeme od 60 godina skupljanja i nije neko Bogzna kako dugo vrijeme. Sada ih ima, sigurno, puno, puno više od 3000.  I još čekaju da ih se prezentira na nekoj izložbi.

Preskačem priču o nastajanju šibice kao svakodnevnog i nezaobilaznog predmeta u našim, a ne samo našim, domaćinstvima. Tek uzgred: od patentiranog proizvoda iz godine 1844. i Šveđanina prof. G.E. Pasch-a iz Stockholma, ništa se revolucionarno nije zbilo s tim proizvodom, osim što je postalo i kolekcionarski interesantnim. Tvornice „Drava“ Osijek – osnovana 1856. i „Dolac“ – Dolac na Lašvi (čiji početak datira iz godine 1901.) – proizvode i za izvoz.

U prvim, onovremenim poratnim godinama, pisalo se latinicom i ćirilicom. Bit će interesantni i tekstovi: „Državni monopol Federativne Republike Jugoslavije“, „Radimo za drugi Petogodišnji plan“ – iz 1950., „II. narodni zajam - Upisati narodni zajam to je čast svakog građanina nove Jugoslavije“, „Koristite odmor u proleće“, „Borimo se za povećanje pismenosti i obrazovanja naših trudbenika“. Na sigurnosnim šibicama, na suvenir žigicama, žigicama za domaćintvo – kako je sve pisalo, nalazile su se etikete (naljepnice, sličice) koje su prikazivale (ne vjerujem da će biti kronološki poredano): stare gradove (među njima Dubovac, Barilović, Ozalj), ribe, ptice, barjake zemalja svijeta, sportove, razvoj aviona, razvoj brodova, likove iz narodnih pjesama, spomenike kulture, domino – u četiri boje, seriju „Proleteri svih zemalja ujedinite se – iz 1959., prometne znakove, 100-tu obljetnicu tvornice „Drava“, razvoj lokomotive, „Titovo Užice – Muzej ustanka“ – iz 1961., jestive i otrovne gljive, sinjske alkare, „VII. prvenstvo Evrope u atletici“ – iz 1962., jugoslavensku pomorsku flotu, grbove nogometnih klubova,  ... i još ponešto. U to doba još se smjelo reklamirati i cigarete. Cijela serija bila je „posvećena“ tom užitku. A tek „Podravka“ i njena „Vegeta“ iz godine 1966., ili motorna ulja „Modriča“.

O serijama iz Rusije, Japana, Čehoslovačke sada ne treba trošiti riječi.
Tako, gledajući i čitajući što se sve tiskalo na tom najraširenijem, najmasovnije korištenom proizvodu, pratimo – zapravo -  priču o društvu koje, izašavši iz jednog rata i srljajući u neki budući, kaska za vremenom u kojem svako usporavanje je zapravo veliko zaostajanje.
To je neka druga tema.

Fotografija na vrhu: Branka Rončević (Mrkonjić)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.