Župa sv. Mihaela spominje se u popisu dubovačkih župa godine 1339. Srednjevjekovna crkva sv. Mihaela do grada Dubovca vjerojatno je starija, jer je imala zvono s natpisom iz 1229., a spominje se u starim pismima iz godine 1501.
Crkva je bila romanskog stila, veličine 17 X 6,5 m, građena od lomljenog kamena. Njezin zidani toranj bio je povrh glavnog ulaza. Na glavnom oltaru bio je kip sv. Mihaela, a na pobočnim oltarima slika sv. Katarine i sv. Jurja. Nije imala sakristiju.
Sve do 1741. godine služila je kao župna crkva. Te godine Gorički arhiđakon Stjepan Puc proglasio je crkvu Blažene Djevice Marije Snježne župnom, a crkvica sv. Mihaela postala je područna kapela. Bogoslužje se u njoj obavljalo sve do 1783., kad je pretvorena u skladište za bojne sprave. Godine 1811. francuski intendant Contaden učinio ju je konjušnicom.
Kamena ploča sa žrtvenika sa natpisom „1595. Ivan Jaragović“ (vjerojatno dubovački župnik) zazidana je u žrtvenik u Kapeli Ranjenog Isusa na Dubovcu. Dva veća zvona iz ove crkve prenesena su u crkvu sv. Barbare, a manje zvono sa lijevanim napisom 1229. smješteno je 1828. g. u toranj crkve Snježne Gospe, kako piše župska spomenica i „Glasonoša“ 27. kolovoza 1862. To malo zvono je godine 1917., kad su zvona karlovačkih crkava skidana sa zvonika, topljena i kao municija služila u ratne svrhe, ostalo na svom mjestu. Teško je 152. kg., odzvanja glasom „D“, a donji promjer mu je 64 cm.
„To je naš „cingl“. Neko vrijeme nismo njime zvonili da ne pukne, a drago nam je zbog njegove starosti.
Godine 1978. je popravljeno i u nj stavljeno reviziono klatno.“
Veliki oltar ove crkve otkupio je za kapelu sv. Petra lipnički župnik.
(izvor: „Iz povijesti karlovačkih župa“, 1979., izdavač: Rkt. župe grada Karlovca)
Svi izvori do sada, pa i ploča podno Starog grada pišu da je crkvica sv. Mihaela srušena početkom 20. st.
Točnu godinu kad je „porušena bivša crkvica sv. Mihajla na Dubovcu“ našla sam u „Narodnom glasu“ od 29. ožujka 1906., koji donosi izvještaj za godinu 1905., sa XXI. skupštine Društva za poljepšavanje grada Karlovca, kad je predsjednikom bio Petar Vuković:
„Društvo je godine 1905. – te na šetalištu, u drvoredu na Baniji, na Dubovcu i na Adžijinom trgu postavilo mnogo novih klupa, stare popravilo i oličilo. Postavljeno je 12 kućica za hranu pticama. Popravljeno je zemljište oko crkvice sv. Triju Kraljeva na Baniji, PORUŠENA BIVŠA CRKVICA SV. MIHAJLA NA DUBOVCU – TE ONDJE POSTAVLJENE KLUPE. Popravljen je put do Staroga grada, prošireno šetalište kod crkve sv. Barbare. Gombalište za djecu je izravnano i pijeskom posuto. Jedino se nisu mogli nasaditi drvoredi Senjskom cestom do Švarče, i od Švarče do groblja, te u Rakovcu, i to zbog opiranja vlasnika kuća. Podupirajućih članova bilo je preko 200. Troškovi su se pokrivali članarinom, dobrovoljnim prinosima, subvencijom gradske općine. U programu za 1906.: popunit će se drvored od Dubovca do Borla, dovršit će se nasipavanje kod „Bundeshausa“, uredit će se gombalište za djecu i gombališne sprave, uz vojničko kupalište nasadit će se maleni park zbog gradjanstva koje onamo dolazi, posijat će se travno sjemenje na šetalištu itd..“
Kod crkve sv. Mihaela održavali su se od starine sajmovi do godine 1772. kada su preneseni u Karlovac.
Temelji crkve sv. Mihajla još uvijek se naziru pod Starim gradom na Dubovcu.
Pripremila i napisala Biserka Fabac
