Ulica Frane Krste Frankopana, kuća broj 3

Napisala Biserka Fabac

Ulica Frana Krste Frankopana ucrtana u planu tvrđave 1579. g. povezuje Trg bana Josipa Jelačića i Ulicu Franca Prešerna. Počinje između uglovnice Josipa Kraša broj 1 i Oružane (desno na fotografiji). 

Njezin najstariji naziv „Rue de la Paroissen“ („Župna vulicza“) nalazio se na današnjoj kući Frankopanska broj 4,  koja pripada tipu najstarije gradnje 17. st. Kasnije ime ulice bilo je: Oružnička, a današnje ime nosi od 1930. – te.

Ulica u kojoj neke kuće pripadaju baroknom razdoblju 18. st., zajedno sa Šimunićevom i Prešernovom smatrana je najatraktivnijom stambenom lokacijom,  dok nije počela izgradnja izvan Zvijezde, na Zrinskom trgu i Velikoj promenadi. 

Prema popisu kuća iz 1770. g. u ulici žive i rade: apotekar, krznar, krojač, remenar, pekar, trgovac ali i časnik, narednik, major mjesta (danas Studentski centar), a kasnije na broju 11 (stari 190), prema povjesničarki  M. Vrbetić od 1822. – 1890. djeluje tiskara A. G. Prettnera (kuća Platzer, potom prema dokumentu iz Državnog arhiva Karlovac iz 1931. – kuća Valjak pl. Draga). 

Treba spomenuti broj 7 –  jednokatnicu Hrska, izgrađenu 1897. prema projektu Hinka Riesznera i jednokatnicu broj 9, izgrađenu tijekom 18. st., kojoj je upisani vlasnik 1902. g. bio Antun Strzalkowsky st. 

Desna strana ulice počinje Oružanom (opisana na jednoj od KAfotki http://www.kafotka.net/5758), nastavlja se brojem  2 na kojem je od sredine 19. st. bila djevojačka škola, pa dječačka škola, koja je 1910. uređena u „Redarstveni ured“, za vrijeme Prvog svjetskog rata u „Regrutni ured“, a nakon Drugog svjetskog rata za policijsku postaju.

Posljednja u nizu je već spomenuta Frankopanska broj 4, polu – ruralna drvena podzidana kuća na „poberuhe“, tip domaće kanatne konstrukcije s drvenom ispunom.

Početkom 20. st. u ulici je bila dnevna riblja tržnica koju su snabdijevale obitelji s Gaze, koje su se generacijama bavile ribolovom: Mihići, Šimunci, Poldrugači...

Iz Osnove sajamskog reda za sl. i kr. grad Karlovac, koju objavljuje „Glasonoša“ 20. listopada 1907. saznajem da se u „Oružničkoj ulici počam od kuće broj 1, te cesarsko kraljevske oružane smiju prodavati: ribe, raci i svakovrstna divljač“. 

Toga se kao dječarac prisjeća i Stjepan Mihalić u svojim „Ćaskanjima…“: „……izišao na sunčano jutro iz svoje knjižare i papirnice,  i knjigovežnice, suhonjavi gospodin Ivan Sagan, pa žmirkajući pogledao prema „Zeughausu“ na „riblji plac“ gdje su se poredali Gažani, a s njima u manjem broju i njihovi ribarski kolege od Donje Kupčine do Trga. Na pultovima se sjaji od somova, kečiga, klenova, okana, štuka, deverika, svega što su nam dobrodušno davale naše četiri rijeke…“

Ulica završava najvećom sačuvanom gasicom za prolaz na bedeme.  

Jedva vidljiva niža drvena jednokatnica kanatne konstrukcije Frankopanska broj 3, sagrađena  sredinom 18. st.,  nalazi se lijevo na fotografiji do kasnobarokne jednokatnice s mansardom (Josipa Kraša broj 1). 

Upisani vlasnik kuće 1902. g. bio je Vanišek Franjo, potom prema dokumentu iz Državnog arhiva (13919 / 1931., Građevnog odjela) Marija Vanišek, a 1951. Ivan Radetić. (R. Radovinović, „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“)

Sve do 1990. – te pred Frankopanskom 3 nalazila se spomen ploča Josipa Kraša, visokog dužnosnika KPJ  i jednog od organizatora antifašističkog ustanka u Hrvatskoj. 

Prema dokumentima istrage koja je o ubojstvu Josipa Kraša vođena poslije oslobođenja, rekonstruirana drama odvijala se ovako:

Dok je policijski doušnik referirao šefu policije i opisivao izgled čovjeka koji je navraćao u spomenutu zgradu, a Ivan Betlehem (šef ustaškog redarstva u Karlovcu, koji je osim profesionalnih agenata i policajaca angažirao i širok krug doušnika u gradu i vodio policijsku hajku) pažljivo je slušao i zapisivao okrenut leđima prozoru, policijski doušnik koji je stajao pred njim i vidio kroz prozor kako ulicom prolazi čovjek u sportskom odijelu s naprtnjačom na leđima, uzviknuo je „eno tog čovjeka“  i pokazao ga šefu policije. 

Čovjek je išao prema tadašnjem Titovom trgu. Šef policije Betlehem naredio je doušniku da krene za njim, a sam je nazvao nekolicinu policajaca da uhapse osobu koju će im pokazati njegov čovjek.

Dok se ovo događalo, Josip Kraš (taj čovjek) stigao je do raskršća Frankopanske i Šimunićeve ulice, krenuo je u Šimunićevu ulicu i ušao u kuću broj 15. Doušnik koji ga je pratio ostao je na ulici, a ubrzo su stigla i dva policajca Janko T.  i Nikola P. Kad im je doušnik  rekao da je čovjek ušao u zgradu oni su pošli prema njoj, no u tom je času čovjek koga su tražili  izašao. Ugledavši policajca Josip Kraš je krenuo preko ulice, a zatim, kao da želi otkloniti sumnju, sigurnim je korakom krenuo putem kojim je došao, prema Frankopanskoj ulici. 

Policajci su na čas zastali, a zatim su ga nastavili pratiti. Kraš je to opazio, no kad je stigao u Frankopansku ulicu pred kućom broj 3 iznenada mu je skočio na leđa policajac Janko T.  i oborio ga na pločnik. Nastala je borba u kojoj je Kraš izvadio pištolj i ispalio hitac u napadača, koji se nalazio iznad njega držeći ga rukama oko vrata i za glavu. 

U istrazi se nije moglo ustanoviti da li je Kraš imao namjeru ubiti napadača ili sebe kako ne bi pao u ruke policije, jer su neki očevici govorili da je napadnuti čovjek bio krvav kod sljepoočice nakon što je ispalio metak. Istovremeno je policajac Janko T. koji je držao Kraša zvao u pomoć, nakon čega stiže  policajac Nikola P. Nastala je borba i otimanje za pištolj koji Kraš nije ispuštao, usprkos tome što je bio ranjen. U tom trenutku iza ugla ulice dotrčao je jedan ustaša, koji je bez objašnjenja potegao nož i nekoliko puta njime udario Kraša u leđa tako da je odmah smalaksao. Malo kasnije, nakon što su se prolaznici ustrčali, Kraša su unijeli u hodnik kuće pred kojom je ubijen. 

Cijeli taj događaj odigrao se 18. listopada 1941. godine u Karlovcu u Frankopanskoj  ulici pred kućom broj 3. na kojoj je u sjećanje na taj događaj poslije rata podignuta spomen – ploča, koja je tu stajala sve do 1990. – te.  

Tako je s fronte ustanka i započete narodnooslobodilačke borbe nestao čovjek koji ju je znalački dugo pripremao, i koji je od rane mladosti stajao u redovima revolucionarnog pokreta.

U njegovoj biografiji zabilježeno je da je bio sin rudara i pekarski radnik, rođen u Vuglovcu kraj Varaždina 20. ožujka 1900. g. U siromašnoj zagorskoj porodici Kraš je još u djetinjstvu osjetio sve nevolje života. 

Karlo Mrazović je u jednom od susreta s Krašem  zapisao i ove Kraševe riječi: „Prije nego sam kao 13. - godišnji dječak došao u Varaždin da izučim pekarski zanat, eno tamo – pokazao mi je kroz rešetke Lepoglavskog zatvora na vrh Ivančice – na vrh ove planine penjao bih se svakog dana da donesem majci drva…“.

Već 1919. g. postao je član KPJ, a naredne - istaknuti sindikalni funkcioner, član Uprave sindikata prehrambenih radnika u Zagrebu. Kasnije je istovremeno bio i tehnički urednik „Borbe“, njezin kolporter, koji je često u posljednji čas štampani list ilegalno izvlačio iz tiskare.  

Stalno proganjan od policije, hapšen je jedanaest puta. Nakon definitivne zabrane izlaženja „Borbe“ 1929. – te, osuđen je od Državnog suda za zaštitu države na pet godina. Robija koju  je izdržao u Sremskoj Mitrovici, bila je za njega nova političko – marksistička škola. Pušten je 1934. – te, opet se  aktivno uključuje u rad URSS – a, i organizira štrajkove u Ivancu 1936. i 1937. itd..

Na Osnivačkom kongresu Komunističke partije Hrvatske 1937., izabran je za člana Centralnog komiteta, a na Petoj  zemaljskoj konferenciji KPJ za člana Centralnog komiteta KPJ. 

Za narodnog heroja proglašen je 26. srpnja 1945. g. 

Autor njegove biste koja je stajala u Parku narodnih heroja kod kina Edison,  je akademski kipar Belizar Bahorić.  

(Iz teksta Bogdana Lasića, „400 - godišnjica Karlovca – „LIČNOSTI I NJIHOVA DJELA“, izdavač KAJ – časopis za kulturu, Zagreb, 1979)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.