O nogometu u Karlovcu piše Den Klemenčić
Građanski i Olimpija (Mataković – Klemenčić)
U periodu od 1919. do 1939. mnogobrojni danas zaboravljeni žitelji oplemenili su život onovremenoga grada te snažno utjecali na njegov razvoj.
O izgledu onovremenoga Karlovca svjedoče crno-bijele fotografije dvaju fotografskih ateljea: Bella Grunstein photographisches atelier, Karlstadt i Fotografički zavod H. Brauner, Karlovac.
Nakon završetka Prvoga svjetskoga rata veliki industrijalci i mali obrtnici, trgovci, ali i ostali stanovnici željeli su oživjeti grad. Upravo su zato u ovome periodu osnovana brojna sportska društva, osobito nogometna, jer je nogometna lopta u grad bila donesena još prije dva desetljeća. Organizirana su nogometna natjecanja brojnih klubova koji nisu bili registrirani u tadašnjoj krovnoj nogometnoj organizaciji, Zagrebačkom nogometnom podsavezu.
Imena momčadi i registriranih klubova izmjenjivala se skoro iz godine u godinu pa je nazive bilo teško pratiti čak i u ono vrijeme. Igrači su često prelazili su iz kluba u klub, a često se događalo da igrač nije došao igrati utakmicu. Tada bi bio pozvan na posudbu nogometaš iz bilo kojeg drugog kluba kako bi popunio momčad.
Osnivači klubova većinom su bili onovremeni utjecajni Karlovčani, a klubovi koje su osnovali bili su: ŠK Olimpija, ŠK Građanski, ŠK Viktorija, NK Karlovac i brojni drugi.
Juniori slijeva: Dragutin Katarinčić (vratar), Franjo Mamić, Makso Mamić, Bogdan Agbaba, Krsnik, Joško Kočmaroš, Albin Klemenčić–Bino, Mile Zinaja, Milan Skenzić, Antun Kajfež, Dragutin Filipčić, Zvonimir Majolli (sudac)
Posjet Tipografije (današnji NK Zagreb) Karlovcu, uz Crnu promenadu. 20.6.1920.
Utakmica Gradjanski Karlovac : Tipografija Zagreb 3 : 1
slijeva: 1.sudac, Zagreb 2. (?), 3. Robert Spitzer (odijelo, kravata), 4. Kon, 5. Petrak 6. Franjo Grgurić, 7. Vilim Bajer, 8. Dragutin Mataković, 9. Antun Pagač, 10. Zvonko Škrtić, 11. Antun Polovanac, 12. Cvitković, 13. Drago Mihalić (odijelo, kravata) , 14. dolje desno kleči Ivan Mataković
Jesen (lišće) uz Crnu promenadu. Dobro se vide svijetli dresovi igrača Građanskog.
slijeva: 1. Artur Dubravčić (Olimpija), 2. (?), 3. (?), 4. (?), 5. Delić, 6. Joško Kočmaroš (pognuta glava), 7. I. Derda, 8. Ž. Arambašić, 9. Koder, 10.Vuljanić, 11. Rudolf Petrak, 13. Cvitković, 14. Joško Jakil (šešir), 15. Dragutin Mataković, 16. Milan Ilić, 17. (?), 18. Ivan Mataković (lijeva noga oslonjena na loptu), 19. Antun Polovanac (pulover, kravata), 20. Zvonko Škrtić, 21. Josip Bertotti, 22. Đuro Rajnović, 23. Robert Spitzer (dugogodišnji predsjednik Građanskog), dolje kleče: 1. Drago Mihalić, 2. Rudolf Mataković, 3. Vilim Bajer
ŠK Građanski 1923., foto H. Brauner, Fotografički zavod, Karlovac
Boje dresova bila je bijelo-crvena što se vidi i na zastavici koju drži Đuro Rajnović (sasvim lijevo).
Slijeva stoje: Đuro Rajnović, Antun Pagać, Ivan Mataković, Kostelac, Franjo Grgurić, Antun Polovanac
u sredini: Dragutin Mataković, Joško Kočmaroš, Dragutin Mihalić
dolje: Zvonko Škrtić, Ivan Oršanić, Vladimir Mataković
Među osnivačima Građanskog bila su braća Mataković, Mihalić, Škrtić i drugi.
U razgovoru s gospodinom Nevenom Matakovićem saznajemo više o povijesti ove karlovačke obitelji koja je mnogo utjecala na razvoj nogometa u gradu.
Dragutin Mataković (1866-1934) , njegov pradjed, utemeljio je 1890 g. prvi karlovački pismoslikarski atelje, „poduzeće za preuzimanje svih vrsta pisama te slikarske i ličilačke radnje“. Radnja je imala i tada rijetku telefonsku liniju i poslovala pod telefonskim brojem 50. Kuća se nalazila u Zvijezdi , u Pekarskoj ulici (danas Križanićeva ). Sa zadnje strane kuće imali su i vlastiti vrt.
Njegovi potomci, čak šest sinova i dvije kćeri, kasnije su osnovali broje obrte: bili su zlatari, urari, ugostitelji, krojači, ali i osnivači i pokrovitelji karlovačkih klubova.
Svih šest sinova aktivno je igralo nogomet. Dragutin (1896.-1968.), Rudolf (1898.-1957.), Ivan (1899.-1988.) i Vlado (1903.-1993.) zajedno s ocem Dragutinom bili su jedni od glavnih osnivača Građanskog. Milan (1908.-1977.) i Slavko (1910.-1984.) također su nastavili nogometnu tradiciju.
. Novi stadion Građanskog na Baniji, 9.8. 1925 g.
slijeva: Dragutin Katarinčić (vratar), Joško Kočmaroš, Albin Klemenčić-Bino, Zvonko Škrtić, Vlado Mataković, Rober Spitzer, Gerovac, Ivan Mataković, Cvitković, Dragutin Filipčić, Ivan Oršanić, Drago Mihalić
Igralište “Građanskog“ ograđeno je drvenim plotom.
Na inicijativu Roberta Spitzera (1883. – 1967.) svi predsjednici sportskih klubova tražili su od karlovačkog gradskog poglavarstva da pomognu razvoj sporta izgradnjom stadiona. Gotovo istovremeno, nakon tri godine izgradnje, nastala su oba stadiona: na Baniji (današnja tvornica HS-produkt) stadion Građanskog, a na Korani (uz Šumarsku školu) stadion Olimpije. Kasnije su ove stadione koristili i ostali klubovi.
Rujan 1925. g. fotografija H. Brauner, Karlovac
Otvorenje novog stadiona Građanskog na Baniji. Posjest Zagrepčana u čast otvorenja i prijateljska utakmica s Purgerima. O važnosti ovog događaja svjedoči veliki interes publike.
HŠK Građanski, Zagreb : ŠK Građanski, Karlovac 4 : 0
slijeva: 1. Dragutin Filipčić, 2. Joško Jakil, 3. Ivan Mataković, 4. Ljubomir Benčić -HŠKG, 5. Antun Pavleković – HŠKG, 6. Ivan Marjanović – HŠKG, 7. Cvitković, 8. Albin Klemenčić , 9. Joško Kočmaroš, 10. Robert Spitzer, 11. Slavin Cindrić - HŠKG, 12. Franjo Giller - HŠKG, 13. Dragutin Vragović - HŠKG, 14. Jaroslav Šifer-HŠKG, 15. Antun Pagać, 16. Danko-Daniel Premerl - HŠKG, 17. Kostelac, 18. Ivan Oršanić, 19. Rudolf Rupec - HŠKG, 20. Pavao Kauders.
slijeva kleče: 1. Dragutin Katarinčić (vratar ), 2. Gerovac, 3. Dragutin Babić-HŠKG, 4. Vladimir Mataković, 5. Dragutin Vrđuka - HŠKG, 6. Vjekoslav Župančić (vratar) - HŠKG, 7. Nikola Babić – HŠKG, 8. Drago Mihalić, 9. Zvonko Škrtić.
Fotografija: Vojni rok u SHS, 18. rujan 1927. g.
U periodu od 1926. do 1927. Albin-Bino-Klemenčić odlazi na odsluženje vojnog roka u trajanju od 18 mjeseci gdje se nastavlja aktivno baviti nogometom.
deseti slijeva Albin Klemenčić
Godina 1927. bila je poprilično burna: zahvaljujući inicijativi gradskog poglavarstva uklonjen je stadion na Baniji, a devastaciji stadiona kraj Šumarske škole pomogle su poplave prouzročene izlijevanje rijeke Korane. Izgradnja novog sportskog stadiona bila je i opet prepuštena privatnoj inicijativi i entuzijazmu gospodina Spitzera. Uz malu pomoć grada na svom je privatnom zemljištu uredio novo igralište u današnjoj Mačekovoj ulici.
Sportske vijesti bile su dio onovremenih novina, no sve su tiskovine izlazile u maloj nakladi jer si ih je mogla priuštiti tek nekolicina građana. Jedna od tih tiskovina bila je Hrvatska Sloboda, „novinski list, tjednik za politiku, narodno gospodarstvo i prosvjetu“. Otisnuta je u tiskari D. Fogine, u Ljekarničkoj ulici 5. Gospodin Dragutin Fogina je bio vlasnik, urednik i izdavač. Njegov je tjednik izlazio u jutarnjim satima svakog petka, a cijena je bila 1.50 dinara.
Sportski redci imali su svoje mjesto na zadnjoj ili predzadnjoj stranci. Zahvaljujući brižno sačuvanim tjednicima Albina Klemenčića, danas imamo priliku vidjeti kako je izgledalo izvještavanje o sportskim događanjima, odnosno kakvav su stil i izraz njegovali onovremeni sportski novinari.
Piše... Hrvatska Sloboda, petak 26. travnja 1929.
U nedjelju 21. travnja sastali se u Karlovcu klubovi provincija ZNP-a te je jedini „Gradjanski“ od naših klubova iznio pobjedu.
Gradjanski : Segesta (Sisak) 2 : 1
Sama utakmica davala je tipičnu sliku oštre borbe, lijepa i kombinirana igra,već se oba protivnika isticahu sa svojom borbenošću vodeći igru, u oštrom tempu, nastojeći brzim prodorima polučiti uspijeh. Halves linija bila je najslabiji dio momčadi, u kojoj jedini junior Našić na centarhalfu dao lijep primjer starijim i rutiniranim igračima, kako se treba boriti za boje svoga kluba. Navala Gradjanskog vrlo dobra sve do kaznenog prostora, njena neodlučnost u pucanju, spasila goste od poraza. Jedini g. Klemenčić na lijevom krilu, koji je svojim brzim prodorima mnogi puta ugrozio vrata protivnika. Kod gostiju svidila nam se uža obrana i u navali lijeva spojka, ali su zaostajali, koli u taktičkom, toli u tehničkom pogledu. Golove polučili u 20 min. Mamić za domaće, a u 28 min. izjednjačuju gosti po lijevoj spojci, dok u 35 min. polučuje Car odlučujući gol. Sudio vrlo dobro savezni sudac g. Arlavi.
Korneri 4 : 3 za „Gradjanski“.
Gospodin Franjo Stiplošek dosadašnji igrač zagrebačke “Concordije“ verificiran za naš “Gradjanski“ te će već na prvoj prijateljskoj utakmicu nastupiti za svoj stari klub.
Igralište “Građanskog“ , vidljiva velika bijela slova ispisana na drvenoj ogradi.
slijeva: Dragutin Katarinčić, Ivan Mataković, Franjo Mamić, Albin Klemenčić-Bino, Đuro Rajnović, Makso Mamić, Franjo Stiplošek, Branko Car, Tomislav Našić, Josip Mrkonjić, Ivan Oršanić, Drago Grgurić
Piše... Hrvatska Sloboda, petak 10. svibnja 1929.
U nedjelju 5. svibnja odigrana utakmica između
Gradjanski : Orijent (Sušak) 2 : 0
Za domaće vrlo dobro se pokazao Škrtić (bek), a golove polučili za Građanski u 20 min prvog poluvremena g. Klemenčić, i u 39 min. drugog poluvremena g. Gerovac. Sudio: Gospodin Arlavi iz Zagreba.
Piše... Hrvatska Sloboda, petak 31. svibnja 1929.
Prošle nedjelje 25. svibnja imala se odigrati utakmica trećeg kola utakmica između
Gradjanski : Čakovečki Športski klub (Čakovec) 1 : 0
Neposredno pred samu utakmicu pala jaka kiša, koja je pretvorila igralište u pravu kaljužu, izbrisavši sve linije. Kapetani obiju momčadi u sporazumu sa g. Arlavi (sudac) odlučili da se odigra prijateljska utakmica. Da kiša nije promočila tako jako teren bezuvjetno bi bila ova utakmica jedna od najljepših ove sezone. Već u šestoj minuti prvog poluvremena Gradjanski u vodstvo po Klemenčiću. Korneri 5:3 za Građanski. Sudio je izvrsno g. Arlavi.
Piše... Hrvatska Sloboda, petak 21. lipnja 1929.
U nedjelju 16. lipnja“ odigrana utakmica nije donjela konačnog rezultata“, pa će se morati ponovo odigrati.
Gradjanski : Č.Š.K. (Čakovec) 1 : 1
Razlog da domaći nije donio u svoju korist, leži u tome i snaša svu krivnju mlitava navala, sporost i neodlučnost pred golom protivnika. Obrana nije bila na svojoj običajnoj visini, jer primljeni gol pada njezinom krivnjom. Čakovčani se pokazali brzinom i odličnim štartom. Najbolji im igrač Jović, stekao simpatije publike na terenu, ali imao je tu nesreću, da si je nakon jednog oštrog šuta Klemenčićevog, kojega on zahvaća glavom, sam zabio gol. Ali nakon nekoliko minuta, na lijevom krilu izravnava spasivši tako svoju momčad od poraza. Sudio je vrlo dobro g. Podubsky iz Zagreba.
Igralište Građanskog, lijevo u daljini zgrada (bivši ŽE-ČE, danas AB-gradnja)
slijeva: Albin Klemenčić-Bino, Josip Gjurić, Drago Grgurić, Dragutin Filipčić, Vilim Bajer, Ivan Mataković, Robert Spitzer (predsjednik), Zvonko Škrtić, Makso Mamić, Franjo Mamić, Tomislav Našić čuče: Vladimir Mataković, Dragutin Katarinčić, Dragutin Mataković
Piše... Hrvatska Sloboda, petak 28. lipnja 1929.
Prošle nedjelje gostovao je ovdje zagrebački H.A.Š.K. odigravši prijateljsku utakmicu s ovdašnjim Gradjanskim.
H.A.Š.K. (Zagreb) : Gradjanski 6 : 3 (4 : 1)
Nedavnim gostovanjem u Munchenu i Berlinu zadivio je Nijemce ekshibicionom igrom, pa stoga publika očekuje lijepe odlike nogometa. Utakmica je počela u pol šest sati. Prvo poluvreme, dobra igra naposve trio Hitrec, Agić, Leinert. Obrana gostiju bila je nešto slabija od navale ali prvorazredna, sastavljena od igrača rezerve. To za jednog prvaka ne znači ništa, jer sa mnogobrojnom gardom mladih igrača, postavi momčad ravnopravnu prvoj. Opažalo se jer je predstavljala jednu cijelinu tehnički savršenom igrom. Domaći nisu bili ravnopravni gostima. Osobito u prvom poluvremenu, kada gosti igraju u oštrom tempu, pokazavši sve lijepe finese nogometnog športa. U drugom poluvremenu domaći se popravljaju i drže igru otvorenom ozbiljno ugrožavajući vrata gostiju. U obrani se isticao beckovski par Mataković-Otujac, dočim goalman Rajnović pokazao se nesigurnim. Navala je došla do izražaja u drugom poluvremenu i tu je bila lijeva strana Klemenčić- Mamić, koja je bila začetnik svih akcija domaćih. Goalove su polučili: Hitrec 3, Agić, Leinert i Wolf po1 za Hašk te Stiplošek 2 i Mamić 1 za Građanski. Sudio je dobro g. Jordan.
Stoje slijeva: 1. Josip Mrkonjić (G) 2. Branko Kunst (HAŠK), 3. Vladimir Leinert (HAŠK ), 4. Golac (HAŠK), 5. Neumann (HAŠK), 6. Ivan Hitrec (HAŠK), 7. Đuro Rajnović (G), 8. Franjo Mamić (G), 9. Albin Klemenčić-Bino (G), 10. Franjo Grgurić (G), 11. Tomislav Našić (G), 12. Slavek Mataković (G)
sjede slijeva: 1. Antun Polz (HAŠK), 2. Ivan Mataković (G), 3. Vladimir Mataković (G), 4. Dragutin Mataković (G), 5. Makso Mamić-Otujac (G), 6. Ivan Slivak (HAŠK), 7. Zlatko Golac (HAŠK), vratar, 8.Dragutin Filipčić (G), 9. Stjepan Jeren (HAŠK), 10. Josip Poldrugač (HAŠK), 11. Miroslav Wolf Fridrich (HAŠK), 12. Đuro Agić (HAŠK), 13. Ivan Oršanić (G)
Godine 1929. Albin – Bino Klemenčić (1905.-1984.) napušta Građanski i odlazi u ŠK Olimpija. Čitajući članke Hrvatske Slobode može se naslutiti razlog tog transfera: “Purgeri Građanskog nisu dobro igrali zadnju sezonu.“ Svaku povoljnu šansu pred protivničkim golom namjerno su upropastili. Bilo je nesuglasica s vodstvom kluba koje je iz osobnih interesa postavljalo svoje ljude, a ne one koji će s ljubavlju igrati za svoj klub, Kao primjer igrača koji rade za boljitak kluba navedeni Škrtić, Mihalić te braća Mataković.
Ovdje iznosim jedno osobno opažanje: poznavajući karakter moga djeda Albina vjerojatno nije želio tjerati “mak na konac“ s vodstvom kluba, no postoji mogućnost da je na njegovu odluku o prijelazu u Š.K. Olimpija utjecao Veljko Narančić, dugogodišnji igrač Olimpije i djedov prijatelj.
ŠK Olimpija 1929. godine na igralištu Građanskog
U pozadini zgrade bivšeg “Bora“, stolarske radionica uz rijeku Kupu. Danas se na tome mjestu nalaze objekti HEP-a. Vodstvo Olimpije (iza igrača) slijeva: Lujo Štefan, Đuka Zambeli, Bogdan Helinger, Stanko Tomašić, Franjo Veselić.
Igrači slijeva: 1. Murn, 2. Delić, 3. Albin Klemenčić-Bino, 4. Lujo Štefan, 5. Kovač, 6. Šubat , 7. Čortan, 8. Delić (mlađi), 9. Đuka Zambeli, 10.Mršić, 11. Bogdan Helinger, 12.Mamić, 13.Stanko Tomašić, 14. Beličević, 15. Franjo Veselić, 16. Marcel Duić-Campek
sjede: 1. Romčević, 2. Derkus, 3. Jerko Cerinić
Piše.... Hrvatska Sloboda, petak 15. svibnja 1931.
Prvenstvena tabela nakon V. kola izgleda ovako
Viktorija 3 3 0 0 7 : 0 6
Olimpija 4 3 0 1 10: 5 6
Gradjanski 2 1 0 1 2 : 1 2
Karlovac 3 1 0 2 7 : 6 2
Dugaresa 4 0 0 4 1 : 15 0
Olimpija : Gradjanski 1 : 0
U nedjelju dne 10. svibnja odigrana je na vrlo blatnom terenu prvenstvena utakmica, koja je svršila nezasluženom i sretnom pobjedom Olimpije. Momčad pobjednika nije nas igrom zadovoljila. Od svih bio je najbolji Klemenčić, dočim ostali slabiji, pogotovo halves linija. Jedini gol polučila je Olimpija krivnjom vratara purgera, i krivnjom Gerovca pošto je svaku povoljnu šansu pred golom izgleda “hotimice“ upropastio i tako ubio svaku volju u momčadi kao i kod pristaša. Držimo da bi vodstvo kluba trebalo srediti prilike unutar momčadi. Kako će si igrače odgojiti neka im služe kao primjer braća Mataković, Škrtić, Mihalić, pa će klub moči bolje napredovati. Sudio je vrlo slabo g. Ivanković progledavši dva jedanesterca, faula i ofsida.
Dugogodišnji predsjednik Karlovačke sportske udruge (KSU) Janko Hranilović, inače prokurist Karlovačke pivovare, smijenjen je s te pozicije u lipnju 1931. nakon rasprave na godišnjoj skupštini ZNP-a. Hranilović je u Karlovcu obnašao različite sportske funkcije: bio je imenovan predsjednikom Karlovačke sportske udruge i predsjednikom ŠK Olimpija. Donesena je odluka da njegovu ulogu preuzme gosp. Robert Spitzer. O razlozima ove smjene možemo samo nagađati budući da je gospodin Hranilović već iduće 1937. godine preminuo u 41. godini života.
Gospođa Ema (1897.-1970. ) bila je starija sestra Albina Klemenčića, nogometaša Građanskog i Olimpije, stoga je očito da su se Klemenčić i Hranilović dobro poznavali.
Redovite sjednice upravnog odbora Karlovačke sportske udruge održavale se svakog ponedjeljka u 9 sati navečer u Velikoj kavani. Putem tiskovina redovito su umoljavali glavne odbornike da „sjednicama izvole prisustvovati“.
Karlovačka sportska udruga imala je tajnika Josipa Gjurića koji je ujedno bio i sportski izvjestitelj. Pisao je za Hrvatsku Slobodu, Karlovački Tjednik, Sportske Novosti, Jutarnji List (sportske vijesti) i druge tiskovine.
Piše... Hrvatska Sloboda, petak 28. kolovoza 1931.
Karlovac : Sisak 3 : 3
Na igralištu “Gradjanskog“ prošlu nedjelju 23. o. mj.odigrana prijateljska utakmica. Reprezentacija Siska nastupila je bez Ostermana, Tomice, Pezelja i Medarića. U cijeloj momčadi iskače bekovski par, dočim halves linija slabija, a kod navale desna strana bolja. Teren je bio mokar i sklizak. Karlovačka momčad je zatajila, jer je bila neodlučna. Zatajili igrači nepotrebnim driblingom gubili lopte. U obrani se istakao mali Campek. Uža obrana izvrstan Vlado Mataković, dočim je Maks Mamić zatajio, vratar Murn sigurno branio. Sudio g. Mikulčić vrlo objektivno.
Službeno iz II. župe ZNP-a
Ovim se daje na znanje ovd. klubovima da u nedjelju dne. 30.o. mj. odigrava se revansch medjugradska utakmica u Sisku, pa se pozivaju niže navedeni gg. igrači da budu u nedjelju dne. 30.o. mj. točno u 4 sata u jutro na kolodvoru i to: Barčić, Čortan V., Klemenčić, Kereše, Katarinčić, Mataković V., Mataković I., Mitar, Majolli M., Gerovac, Mamić, Stamboli, Opsenica, Margetić i Šmuk S.
Vodja puta g. Barčić. Odredjeni igrači imadu ponjeti sa sobom kopačke i štitnike dočim dresove, štucne i gačice kao i loptu daje “Gradjanski“
Nadzor na igralištu vrši g. Vragović.
Predsjedništvo.
Reprezentacija Karlovca u Sisku 30. kolovoza 1931. g.
Karlovac : Sisak 0 : 2
slijeva: 1. Albin Klemenčić, 2. Delić (stari), 3. Ivan Mataković, 4. Franjo Mamić, 5. Vlado Mataković, 6. Čortan, 7. Stjepan Margetić, 8.(?, ) 9. Marcel Duić-Campek, 10. Delić, 11. Grgurić, 12. Ivan Barčić
čuče: 1. Josip Mrkonjić, 2. Majolli, 3. Mitar, 4. Dragutin Katarinčić, 5. Šmuk Vjekoslav-Slavek. Na fotografiji ima i drugih igrača.
Vodstvo kluba, poneki igrači i ostali sportski djelatnici u laganoj šetnji gradom poslije prijateljske utakmice održane u Splitu ljeti 1931. g.
Stoje slijeva: 1. Lujo Štefan, 2. Veljko Narančić, 3. (?), . 4. Stanko Tomašić, 5. Šubat, 6. (?), 7. Mamić , 8. Delić, 9. Čortan, 10.( ?), 11. Kovač, 12. Marcel Duić-Campek, 13. Albin Klemenčić, 14. Mršić, 15. Branko Rusan, 16. Branko Kesić.
Slijeva čuče: 1. Jerko Cerinić, 2. Urosz Miličević, 3. Derkus , 4. E.Kečenović, 5. Delić (mlađi), 6.V. Kosanović
Splitska riva, slijeva:
1. Stanko Tomašić, 2. Delić, 3. Rusan, 4. Ružica Rusan, 5. Ema Hranilović, 6. Derkus, 7. Klemenčić, 8. Duić Marcel-Campek, 9. Kečenović , 10. Mršić
čuče: 1. Delić, 2. Lujo Štefan, 3. Janko Hranilović, 4.Veljko Narančić, 5. Kosanović
Grgur Ninski 1931. g., sfinga
gore: lijevo Albin Klemenčić, desno Veljko Narančić
dolje: 1. Stanko Tomašić, 2. Janko Hranilović, 3. Lujo Štefan, 4. Kečenović 5. Ema Hranilović, 6. gospođa Tomašić, 7. gospođa Rusan
čuči: Branko Rusan
Piše... Hrvatska Sloboda, 25. rujan 1931.
Poslije ovoga kola izgleda tablica ovako:
Gradjanski 2 2 0 0 19 : 0 4
Viktorija 2 2 0 0 8 : 0 4
Olimpija 2 1 0 1 5 : 4 3
Karlovac 2 0 1 1 2 : 6 1
Dugaresa 2 0 2 0 2 : 5 0
Slaven 2 0 2 0 0 :21 0
Strijelci: Po 6 golova polučili: Mataković Vlado i Majolli Gjuka oba (GSK)
Po 4 gola : Gerovac Božo (GSK) , Delić (O)
Po 3 gola : Jurajevčić i Barčić (V)
Po 1 gol : Boris i Plehafy (GSK), Klemenčić (O), Mamić Franjo i Polović Stevo (K), Ivan Rožman i Bukovčak (V), te Štiglić i Prtljaga (D)
Novosti broj 325., utorak, 24. novembra 1931., strana 12.
Sportska nedjelja u Karlovcu..... ovako je vidio utakmicu J. Gjurić
Olimpija : Karlovac 3 : 0
Prošlu nedjelju odigrana utakmica između domaćih momčadi. Već u drugoj minuti slobodan udarac protiv Karlovca puca Čortan, ali Mitar brani. Publika“burno“ navija. Karlovac u navali Milković dodaje Jakiću koji promašuje sigurnu šansu. Olimpija u 7 minuti krasna kombinacija Sandelj-Čortan-Delić koji polučuje vodstvo. Publika pozdravlja uspijeh bijelih. Studenti sada bolji igraju na polovini Karlovca. U 19 minuti Sandelj je idealno dodao Deliću, koji neobranjivo šalje u mrežu 2 : 0 za Olimpiju. Karlovac u više navrata u navali, 27 min. puca Otujac, u 37 min. Jakić iz tri metra, Polović solo akcijom pred vratima Olimpije, ali vratar Murn razara sve navale protivnika. U 43 min. napad Karlovca spašava Pagać, odnosno Čortan. Otvorena igra. U drugom dijelu jedni i drugi pokazuju oštrinu,“ gol je već u zraku“. Do 31 minute premoćni bijeli, Klemenčić tjera po lijevom krilu i Polović ga faulira, sudac dosuđuje slobodni udarac protiv Olimpije!! Klemenčić nema zaista sreće. U 41 minuti navala Olimpije, Sandelj proigra Klemenčića, koji oštro uz prečku plasira 3 : 0 za studente. Kod Olimpije najbolji Murn- vratar, te Sandelj u navali. Kod plavih Mitar i Polović u obrani, a Jakić i Otujac u navali. Sudio je Kaiser iz Zagreba dobro. Prvenstvena tabela, nakon jučerašnjeg kola daje ovaj poredak klubova: Gradjanski – Olimpija –Viktorija –Karlovac – Dugaresa – Slaven .
J. Gjurić.
Tjednik u Zagrebu, 13. prosinca 1931. g. , strana 5.
KARLOVAČKI SPORT
Burna skupština Karlovačke nogometne župe
U nedjelju je održana u Zorin - Domu izvanredna skupština karlovačke nogometne župe u posebnim prostorijama restauracije. Točka dnevnog reda : Izbor novog upravnog i nadzornog odbora. Protekla je u vrlo nelijepom neraspoloženju. Pozvani delegat iz Zagrebačkog nogometnog podsaveza imao je zadaću oko smirivanja temperamenta. Prisustvovali su delegati svih klubova karlovačke župe. Riječ dobiva Laufer, delegat karlovačke Viktorije, traži izvještaj nadzornog odbora, no prekasno. Dnevni red je vrlo oprezno sastavljen. Apel izaslanika ZNP-a, da biraju objektivno osobe od povjerenja. Nakon duge debate, prešlo se na biranje novog odbora, g. Mataković predlaže listu u ime Građanskog, a g. Barčić u ime Viktorije. Nastaje burno negodovanje nakon izabira liste g. Matakovića jednim glasom više. Odbor je formiran ovako: g. Spitzer pretsjednik, g.Vine podpretsjednik, a za tajnika g. Vragović. Izjavom delegata karlovačke Olimpije, da klub neće nikako surađivati sa novim župskim nepromjenjenim odborom, jer nije radio korektno. U vrlo lošem raspoloženju neki delegati ostavljaju prostorije. Dobiven je utisak, da je prije svega klupski interes. Imademo u Karlovcu vrlo malo objektivnih osamljenih sportista. Doći će do nove izvanredne skupštine, vrlo loši znak za opći karlovački sport.
Izvještava
Jutarnji list, 11. svibnja 1932. g. , strana 15
Olimpija : Viktorija 4 : 0 (0 : 0)
Igra se pokazala u tehničkom pogledu. Odmah na početku premoć Olimpije, koja je neprestano na polju Viktorije. U prvim minutama blesiran igrač Viktorije, koja nastavlja sa 10 igrača. Prvo poluvrijeme svršava bez rezultata. U drugom poluvremenu Olimpija osvaja teren. Lijevo krilo Olimpije bude srušen u kaznenom prostoru te iz 11 metara puca u lijevi ugao 1 : 0 za Olimpiju. Za kratko vrijeme daje Klemenčić i drugi gol. Viktorija prelazi u navalu koja se nesretno svršava. Igrač Viktorije Barčić navalio je nespretno na golmana Olimpije, koji ga udari po nozi i to tako da je Barčiću slomio nogu. Viktorija igra sa 9 igrača. Sudac je vodio dobro igru. Posjet je bio vrlo dobar i gledaoci su zadovoljni ostavili igralište.
Ilustrovani Tjednik, 1933. g., SPORT, strana 16
Naši Klubovi Pokrajine
Danas ćemo se osvrnuti na Š.K.Olimpija, a razlog je skorašnja proslava 25 godina kluba. Ta proslava biti će priznanje za rad prvog počasnog predsjednika g. Šantića, koji je svojim trudom zadužio klub i cijeli pokrajinski šport. Olimpija je osnovana godine 1908 g. Karlovački studenti nakon raspada Š.K.“Trenka“, skupili se u novo osnovanoj Olimpiji nisu našli odmah potpore u građanstvu, a ujedno stvorili otpor škole, pala su mnoga “isključenja“ i zabrana športskog djelovanja. Prije prvog rata bila je najači klub pokrajne. Rat je prekinuo djelovanje, a nastavak usljedio je tek godina kasnije 1918. Nastavila je tradiciju stupajuči u športske veze s klubovima Zagreba, Splita, Ljubljane, Siska, Varaždina i ostalih. O vrsnoći momčadi svjedoči i činjenica da Olimpija daje u tim karlovačke reprezentacije 5 ljudi. Ispunjavala je stupce naših dnevnika “Jutarnjeg Lista“ i “Novosti“. Za zaslužan rad i procvat športa, ako pročitamo danas listu osnivača, naći ćemo imena kao Dubravčić Artur (Ture), Hauptfeld Dragutin, Hauptfeld Josip, Hrs Antun, Res Vladimir etc. I prije i danas odgajali su čitave generacije športaša igrača i športskih radnika, i tako unijeli u našu provinciju napredan i savremeni duh. Zajednička fotografija proslave 25 godišnjice kluba Olimpije.
Slijeva:1. Branko Jakšić, 2. Kovač, 3. Branko Kesić (vratar), 4. Albin Klemenčić, 5. Delić, 6. Pintar, 7. Janko Hranilović, 8. Delić (mlađi), 9. Markus , 10. Mamić, 11. Joško Jakil, 12. Urosz Miličević, 13. Duić Marcel, 14. Čortan, 15. Mršić, 16. (?).
Na Dubovcu su do 1929 g. postojala dva kluba. Na inicijativu vodstva i starijih članova (Anton Lavrinc, Katzler, B. Bakšić, Fancl) fuzijom je stvoren novi klub Viktorija. Prvim predsjednikom imenovan je g. A. Lavrinc koji je na toj poziciji ostao sve do 1930 g.
I. odbor ŠK Viktorija i igrači
slijeva stoje: Okičić, Vjekoslav Šmuk, Stjepan Brkašić, Franjo Šmuk, Stevo Bukovčak, Tomšić, Pavletić, Babić
sjede: Povodnik Just, Laufer, Heder, Anto Lavrinc, Wezendy Kalman, Majolli, Šmuk dolje: Rabički, Butola, Drago Šmuk
Godine 1930. ŠK Viktorija postaje član ZNP-a. Imala je prvu i drugu momčad. U početku nije bilo vidljivih uspjeha, ali od 1930. do 1933. s novim predsjednikom M. Lauferom ostvaruje vidan napredak. Već 1931 g. Viktorija osvaja prvenstvo grada Karlovca i II. nogometne župe.
Odbor i igrači 1931., osvojeno prvenstvo
slijeva stoje: Bukovčak, Matičić, Barčić, Kišić, Jurajevčić, Dragutin Dinter
sredina: Grbašić, Rožman, Rabički, Jaklić, Šmuk F., Đuka Babić, Franjo Okičić
sjede: Franjo Belec, Laufer, Anton Lavrinc, Friedrich Katzler, Ivan Jakić, Adlešić
Unatoč čestim izmjenama vodstva ( I. Majolli od 1934. do 1936., I. Hauptfeld do 1937. g.) i odlascima igrača u vojsku, ipak su uspjeli osvojiti prvenstvo grada 1936.,1937. i 1938. godine.
Godine 1937. na predsjedničko mjesto dolazi g. Kalman Wezendy koji će voditi klub sve do njegova gašenja 1939. g.
Kalman Wezendy
Čast predsjednika je više puta bila ponuđena i prepuštena drugima, no on je klubu pomagao i moralno i materijalno. Održavao je sportski duh i nepokolebljivu volju među igračima.
Bivši predsjednik i tadašnji počasni predsjednik g. Anton Lavrinc (1902.-1962.) najviše je pridonio razvoju kluba Viktorija.
Anton Lavrinc, počasni predsjednik Viktorije
Marljivim i savjesnim radom klub su zadužili:
Franjo Belec - ubiranje članarine, Franjo Šmuk - oružar, S. Margetić i S. Šmuk - igrači (10 godina u klubu), Rudolf Stipetić i Stjepan Lastrić - blagajnici
igrači: I. Šmuk, A. Polović, Slavo i Mišo Marinić, M. Ivanković, Dj. Kovačić, S. Brkašić, Franc .
sadašnji Upravni odbor SK Viktorija iz Karlovca
slijeva stoje: Marinić Rudolf, Šmuk Franjo, Kovačina, Šmuk Vjekoslav - Slavek
sredina: Belec Franjo, Gašparović, Jaklić, Branko Remeta, Kišić Rudolf (vratar-tajnik)
sjede: Albin Klemenčić, Lavrinc Anton, Wezendy Kalman, Povodnik Just, Neuhold
Klub je bio pod vodstvom g. Kalmana Wezendya od 1937. do 1939. Upravni odbor kluba je imao tajnika Rudolfa Neuholda, a za referenta je bio određen g. Albin Klemenčić -Bino.
Momčad je bila sastavljena većinom od mladih igrača: Marinić, Močvan, Grčić, Mraović, Balagović, Jakšić, Knežević .
Velike zasluge u razvoju kluba ima i Ivan Barčić, igrača koji je bio tajnik i referent, no prije svega duša momčadi.
slijeva: Tomašić, Kovačić, Barčić Ivan, Šmuk Vjekoslav, Matečić
kleče: Grbašić, Brkašić P., Jaklić, Kišić R., Jurajevčić, Bukovac, Babić
Izvori :
Fotografije iz albuma Nevena Matakovića, njegove obiteljske zabilješke
Fotografije iz obiteljskih albuma Zdenka Klemenčića
Sportski novinski članci u vlasništvu Albina Klemenčića
Izvještaj o 10- godišnjem radu sportskog kluba“ Viktorija“ 1929.- 1939.
usmeni izvori: Albin Klemenčić, Marija i Zvonko Lavrinc, Ljubica Darinka Jelenić, Danilo Pahor, Morana Rožman, Biserka Smuck, Neven Milićević, Neven Mataković