Pri dnu slike, ispod dubovačkog brda krovovi su Nemčićeve ulice. Dalje, kuća na uglu ulice Dubovac i Nemčićeve je jednokatnica Salomon-Pfeffer, čija se gradnja (prema nepouzdanim podacima ) smješta pred kraj 18.st. Vidimo ulicu Matije Juraja Šporera koja je nastala kao najkraća komunikacija između Starog grada, pristaništa na rijeci Kupi i starog žitnog magazina. Ulicu su Dubovčaki kolokvijalno zvali „Masna“, jer je po nekim pričama, u danas nepostojećoj prizemnici, bila mesarska radionica tako da je „sve bilo masno“. Lijevo, na početku Šporerove vidi se uglovna kuća Frketić. Posljednja kuća desne strane Šporerove, u obliku slova L, je kbr. 6. Vidimo rijetku fotografiju trijema na dvorišnoj strani kuće ,koji danas nije vidljiv s iste pozicije, radi novo sagrađene kuće broj 4a. U ulici je bilo nekoliko zdenaca, zato je ulica do 1930.-ih nosila ime „Zdenčna“. Pri kraju ulice, pored kamenog mostića, bio je sve do 1940. g. natkriveni bunar s koloturom za vađenje vode. Nakon II. svj. rata ulice je nosila ime narodnog heroja Janka Mendikovića koji je živio na broju 11, u kući prvotnog vlasnika biskupa Ivana Krapca. Gore, desno na slici, osamljena, jedna je od najstarijih kuća na Dubovcu, slobodnostojeća jednokatna kurija, „kuća Vinski“. U prizemlju je sagrađena od kamena a prvi kat od hrastovih „planjki“ s otvorenom verandom. Početkom 20. st. vlasnik kuće bio je karlovački zubar Izidor Vinski. Nagađa se da je kuriju dao sagraditi trgovac žitom Josip Šporer i da je gradnja kuće u mogućoj vezi sa izgradnjom obližnjeg žitnog skladišta prema projektu Maksimilijana Fremauta god.1760./61 (na slici gore lijevo). Radi udaljenosti tog skladišta od ceste Karoline, ono postaje barutana, “pulvermagazin“. Poslije II.svj. rata zgrada je bila tranzitni logor za razoružanu vojsku NDH. Do 1991. g. je pripadala vojnom fondu, danas je skladište Karlovačke pivovare. Lijeva strana Šporerove ulice (nasuprot „kuće Vinski“) danas je izgrađena novim kućama. (Biserka Fabac)