Stjepan Šantić – fotograf koji je svojim foto radovima obilježio tridesete godine prošlog stoljeća. Došao je u Karlovac 1919. godine kada je i izgradio Paviljon na prostoru između kina Edison, Zorin doma i crkve Sv. Ćirila i Metoda. Sa radom u Paviljonu započeo je 1920. godine. Osim atelijerske fotografije jedan je od rijetkih karlovačkih fotografa iz tog vremena koji radi i na otvorenom, bavi se fotografiranjem svih svečanosti, snima izuzetno kvalitene fotoreportaže. Aktivan je i u političkom životu za vrijeme NDH. Prema Karlovačkom leksikonu 1945. godine napušta Karlovac u nepoznatom smjeru. Smjer je ipak "prepoznat" tako da danas znamo da je cijela obitelj Šantić za vrijeme Drugog svjetskog rata radila kao nacistički špijuni. Paviljon sa cijelokupnom foto arhivom je po dolasku "narodne vlasti" rekviriran vjerovatno pod pretpostavkom da bi se u arhivi mogli naći dokazi njihove djelatnosti kao i otkriti suradnici. Stjepan Šantić je streljan kao i njegov sin Aleksandar (Saša) Šantić, student prava, jedan od stotinu hrvata koje je Dido Kvaternik kao perspektivne ustaše poslao u Njemačku obavještajnu službu (ABWEHR) na školovanje. Aleksandar (Saša) Šantić pobjegao je 1945. ali su ga sveznici izručili i na javnom suđenju 1948. godine u Hrvatskom domu osuđen je na smrt streljanjem.
