Početak rada tvornice „Jugoturbina“ od godine 1949. odvijao se istovremeno u dva procesa: u pogonima „Vune“ d. d. naslonjenih na slap rijeke Korane ( na mjestu Prvog mlina na čigre), gdje su formirane radionice, konstrukcijski i tehnološki uredi i gradnja novih modernih pogona u Mrzlom Polju, za što se zasluge pripisuju kasnije najslavnijem zagrebačkom gradonačelniku Veci Holjevcu. Rješenjem vlade FNRJ 24. 07. 1949. godine tvornica je registrirana kod financijske uprave JNA u registru vojno privrednih poduzeća u Beogradu. Vojna naredba je glasila: „Naređujem da se u Karlovcu izgradi tvornica parnih turbina za potrebe ratne i trgovačke mornarice. Nosit će ime „Edvard Kardelj“ - general Ivan Gošnjak“. Tom naredbom u Karlovac dolazi prvi direktor tvornice u izgradnji pukovnik Luka Knezović.
Za početak proizvodnje, na račun ratnih reparacija, dobivena je već tada zastarjela oprema njemačke tvornice Deutsche Werke iz Kiela. Na prvomajskoj paradi 1950. godine u Karlovcu, tvornica koja tada brojala 416 radnika, prvi puta predstavlja turbinske lopatice izrađene u pogonu na Vunskom polju.
Stručni posao radili su majstori sa iskustvom u obradi metala, mladi inženjeri i strojarski tehničari tek izašli iz škole.
„Vjesnik“ 6. rujna 1952. piše: „U tvornici „Edvard Kardelj“ uskoro će se završiti izrada prve brodske turbine jačine 420 KS, a uskoro počinje proizvodnja protutlačnih turbina snage 250 KW koje se sada projektiraju.“ Osim toga te 1952. završeni su glavni radovi u Mrzlom Polju na izgradnji 4 velike hale i energetskih objekata, a preko rijeke Mrežnice na putu prema tvornici izgrađen je novi 80 m dugi most. Paralelno s proizvodnjom i izgradnjom vodi se briga o stambenom zbrinjavanju radnika, stručnjaka inženjera, strojarskih tehničara itd. Osmišljeno je idealno radničko naselje na Gornjoj Švarči sa svim potrebnim pratećim objektima. Do prosinca 1952. godine izgrađeno je 50 jednokatnica sa jednosobnim, dvosobnim i trosobnim stanovima, dva nova hotela sa 70 soba za samce ( u suterenu jednog bilo je prvo kino, kasnije televizija za one koji je nisu imali kod kuće), zatim trgovačka kuća – „Stari dućan“ - (na njenom I. katu liječnik opće prakse Dragutin Ciška, vadio nam je zube bez injekcije) i restoran (kasnije hotel „Mrežnica“). Jedino je prizemnica osnovne škole sa dvije ogromne učionice bila na desnoj strani Senjske ceste.
Naselje se postepeno širi, a širi se i proizvodnja na Koranskom slapu. U studenom 1953. tvornica je izradila prvu količinu postrojenja za umjetnu kišu. Nakon atesta o ispravnosti postrojenja slijedila je proizvodnja 700 takvih postrojenja za izvoz u blisko – istočne zemlje, osobito u Tursku. Njezin proizvod, centrifugalna sisaljka davao je u minuti 800 litara vode u visinu od 25 m, čime su se mogle navodnjavati prilično velike parcele zemlje, pisao je „Karlovački tjednik“, u rujnu i studenom 1953.). Prema pisanju „Borbe“ 8. ožujka 1953. tvornica se za Prvi maj 1953. preselila u nove pogone u Mrzlom Polju, gdje se očekivao završetak montaže velikih strojeva i dizalica.
Odlukom Saveznog izvršnog vijeća od 06. 02. 1954. tvornica je izdvojena iz poduzeća koja proizvode za određene potrebe JNA, pa je rješenjem Narodnog odbora grada Karlovca 31. 03. 1954. prihvaćena odluka Radničkog savjeta tvornice o promjeni naziva „Edvard Kardelj“ u naziv „Jugoturbina“ – Tvornica turbina i strojeva. Iste godine u Bregani je likvidirana vojna tvornica diesel motora koja je preseljena zajedno sa dijelom opreme i ljudima u „Jugoturbinu“. Počinje proizvodnja diesel motora, pa je 15. 12. ime tvornice izmijenjeno u „Jugoturbina“ – Tvornica parnih turbina i diesel motora Karlovac, sa sjedištem Mrzlo Polje 155, kasnije Mala Švarča 155.
Broj zaposlenika raste, zapošljavaju se stručni kadrovi, nabavljaju novi strojevi, raste i broj radničkih obitelji kojima je potreban smještaj. Odlaskom radnika izvođača radova u Mrzlom Polju, u njihove barake u Kozjači useljavaju radnici „Jugoturbine“.
Provode se i dobrovoljne akcije, kao što je 1955. izgradnja sportskog igrališta i kuglane u radničkom naselju Gornja Švarča. Iste godine osnovano je radničko društvo „Turbina“ čiji su članovi igrali nogomet, rukomet kuglanje, streljaštvo, stolni tenis, šah a imalo je i kulturno - zabavne sekcije. Bilo je mnogo zajedničkih druženja, izleta i natjecanja.
Počinje važno razdoblje u životu tvornice, za proizvodnju i razvoj vlastite tehnologije u području energetskih strojeva. Utvrđen je program proizvodnje parnih turbina, brodskih diesel motora i centrifugalnih pumpi a proizvodi se plasiraju u gotovo sve zemlje svijeta. Godine 1969., 23. svibnja odlukom Radničkog savjeta tvornica dobiva ime „Jugoturbina – tvornica parnih turbina diesel motora i pumpi Karlovac“.
Ipak dugim proizvodnim ciklusom proizvodnje turbina, motora i pumpi, trajnim nedostatkom obrtnih financijskih sredstava, liberalizacijom tržišta i ulaskom drugih velikih poduzeća u strojogradnji u proizvodne programe „Jugoturbine“, tvornica ulazi u ozbiljne razvojne i financijske teškoće, pa je njezin financijski račun godine 1962. neprestano blokiran. Dolazi do fluktuacije kadra i umjesto da su rješavani uzroci: usvajanje visokotehnološki vrijedne proizvodnje, nabavka nove opreme i kadrova, politika je smjenjivala direktore. Do 1970. – te tvornica je funkcionirala kao jedinstvena cjelina, sačinjen je sanacijski program, tvornici se odobravaju krediti za normalno financijsko poslovanje, povećava se proizvodnja za domaće tržište i izvoz, a povećava se i broj visokostručnog tehničkog, ekonomsko – financijskog i pravnog kadra. I dalje se izgrađuju društveni stanovi, kino dvorana u naselju. . U siječnju 1964. godine otvorena je u (tada) Ulici „4. Juli“ osnovna škola „Vjekoslav Karas“. Tvornica je posjedovala radnička odmarališta u Bobovištu i Pirovcu. Godine 1971. kupljeno je zemljište u površini od 46.000 kvadratnih metara i izgrađeno radničko odmaralište Punat. Radi dokvalifikacije radnika razvijeni su u tvornici i školskom metalskom centu (ŠMC) razni oblici stručnog osposobljavanja i obrazovanja tokara, strojobravara, varilaca itd. Tijekom 1970. godine izvršena je reorganizacija tvornice na organizirani sistem udruženog rada, pa se pojedine organizacione jedinice formiraju kao OUR (organizacija udruženog rada), RZ (radne zajednice), ZS (zajedničke službe) i RZZP, a godinu dana kasnije unutar RO ili OUR - a osnivaju OOUR – i, ali i nove RO (Radne organizacije). Cijeli razvoj tvornice bio je orijentiran na svjetsko tržište i obilježen organizacijskim prilagodbama temeljenim na Ustavu i Zakonu o udruženom radu iz 1974. Do 1977. godine tvornica postaje Združeno poduzeće, a do 1989. funkcionira kao Složena organizacija udruženog rada (SOUR).
Dalje slijedi integracijsko objedinjavanje metaloprerađivačke industrije Karlovac u SOUR „MIK“ Metalna industrija Karlovac, (bez tvornice „Kordun“) zasnovano na srodnosti tehnologija i okrupnjavanju zajedničkih funkcija (financije, marketing, razvoj, infrastruktura) i organizacija trgovine metalnom robom, a okosnica je bila „ Jugoturbina“ Mala Švarča 155 koja je prema podacima iz 1987. zapošljavala 8770 radnika.
Od 1989. – 1992. tvornica je organizirana kao Složeno poduzeće „Jugoturbina“, posluje kao dioničko društvo, a RO su organizirane kao društvena poduzeća. Skupština Složenog poduzeća na sjednici 16. 11. 1990. donijela je odluku o prestanku postojanja Složenog poduzeća obrazlažući odluku stečajem radi nepostojanja nikakve poslovne koncepcije koja bi opravdala razloge postojanja SP „Jugoturbina“. Okružni privredni sud u Karlovcu svojim rješenjem 17. 12. 1990. otvorio je postupak likvidacije nad SP „Jugoturbina“. Likvidacija je trajala dvije godine, otpušten je velik broj radnika, zadržani samo oni koji su morali nastaviti posao do likvidacije koja je završila 30. 11. 1992. Nakon toga pojedina poduzeća se potpuno gase, druga nastavljaju daljnje poslovanje kao potpuno samostalne firme, prolazeći kroz pretvorbu, privatizaciju i stečaj. Tvornica parnih turbina je nakon stečajnog postupka likvidirana a od njene imovine formirana je nova firma u mješovitom vlasništvu ABB – Karlovac sa tristotinjak radnika bivše tvornice turbina, da bi 2000. godine promijenila većinskog vlasnika pod imenom „Alstom“ Karlovac. Tvornica diesel motora nakon provedena dva stečaja posluje pod nazivom „Adriadiesel“ i bori se s opstankom. Tvornica pumpi nakon provedenog stečaja i privatizacije posluje dalje kao Croatia Pumpe Nova Ltd. – napisala Biserka Fabac
Radničko naselje sagrađeno je početkom 1950.-tih prema tadašnjem socijalističkom urbanističkom modelu „vrtnog grada“ a projektant je vjerovatno bio arhitekt Fedor Wenzler, s visokim funkcionalnim i higijenskim standardima (vrtić, kino, hotel, ambulanta). Tipsko naselje izgrađeno je uz glavnu prometnicu, sa stambenim zgradama u nekoliko varijanti, ovisno o veličini i broju stanova, s područjem za rekreaciju u južnom dijelu. Građeno je u sustavu Stambene zadruge Jugoturbina. (izvor: Karlovački leksikon str 567)