Fašnik je pučka krabuljna svečanost koja se održava uoči Korizme, u užem smislu dan pred Pepelnicu (uvijek u utorak). Datira od 1750. g., a običaj su iz Italije donijeli karlovački trgovci. Karlovac je prvi grad u Hrvatskoj koji je prihvatio i ljubomorno čuvao tu vrstu društvene razonode. Danima prije održavanja o fašniku se pisalo u novinama, tiskali su se humoristični listovi:"Fašnički ričet", "Fašnjak", "Osa".... Pripreme su počinjale već u prosincu, a vodili su ih članovi uglednih obitelji: Vranyczany, Türk, Reiner, Lukinić, Tončić, Prolnik, Lukšić. Maskiranje i kostimiranje građana,kola, konja i fijakera obavljale su se u tajnosti. Kočije su se na utorak poslijepodne počele okupljati na zbornim mjestima: kod hotela "Central", u Pekarskoj ulici, na Strossmayerovom trgu, kasnije na Baniji. Pokladni korzo okupio bi sve slojeve građanstva, a šarena povorka imala bi nekoliko desetaka kočija i kola, puno konjanika i pješaka, u novije vrijeme i biciklista. Na čeli povorke bili su konjanici, a iza njih u ukrašenoj kočiji vozio se predsjednik Odbora za organizaciju fašničkog korza, za njim je išla gradska limena glazba, pa kočije s karlovačkim obiteljima i kola sa grupama maškara koje su uz pomoć izloženih slika i "živih slika"u podrugljivom tonu prikazivale prizore iz života grada. Poznati izrađivač šaljivih panoa bio je soboslikar i slikar-amater Mijo Peršin (stanovao u kući Banija 5). Prije Prvog svjetskog rata vlasnici kočija natjecali su se tko će ljepše i bogatije ukrasiti kočiju šarenim papirnatim vrpcama, papirnatim ružama i vunenim kićankama. Neke su obitelji za tu prigodu znale žrtvovati cijelu palmu iz svog vrta!!! Kostimi su bili od brokata,pokazivalo se bogatstvo i društveni položaj vlasnika kočije. Maškare koje su se vozile u kolima ne bi se maskirale do neprepoznatljivosti, jer bi se moralo znati tko se vozi u kolima. Ne zna se koliko su poklade stajale pojedince koji su sudjelovali u samom korzu. Zna se da Karlovčani nisu žalili ni trud ni novac. Nije bilo Karlovčanina koji bi tog dana ostao kod kuće. Prvi svjetski rat prekinuo je pokladnu razonodu, ali kad su topovi zašutjeli sve je bilo kao nekad, ali više nije bilo sjaja i nadmetanja. Vrhunski društveni događaj bila je "Zorina" reduta isprva u Gradskoj čitaonici a onda u novosagrađenom "Zorin-domu". Karlovac se svakih poklada zabavljao sve do sitnih sati, do u zoru Pepelnice i sve do Drugog svjetskog rata. (Biserka Fabac)