Štajerac Josip Wiedenig došao je iz Metlike u Karlovac, i u najmu držao gostionice u kući Banija 18, kasnije Banija 15. Držao je u najmu i gostionicu u zgradi „Zorin-doma“ i tamo stekao reputaciju vrsnog ugostitelja. Josip 1925.- te kupuje kuću koju je sagradio trgovac i gostioničar Nikola Šebetić i vodi gostionicu koju je poznatijom učinio njegov sin Karl. Naslijedivši oca postao je neprikosnovena glava obitelji (petero braće i šest sestara). Karl je kao gostioničar bio poznat po svojoj prgavoj, strogoj i zajedljivoj naravi, ali je s druge strane bio krajnje korektan i profesionalan. Pazio je da gost uvijek bude zadovoljan. Stoga su se u gostionu 1930. - ih do 40. - ih okupljala najveća karlovačka gospoda: podžupan Fancev, liječnik Tuškan, sudac dr. Horvat, ugostitelj Mile Tončić, odvjetnik dr. Longhino, tvorničar Treppo, bankovni činovnici Mühlbauer i Mekovec, željeznički savjetnik Matija Stakić i mnogi drugi. Kao stalni gosti uživali su stanovite privilegije. Djelovalo je to društvo kao svojevrsni debatni klub i godinama se ( još neko vrijeme i nakon II. svjetskog rata) sastajalo subotom predvečer i ostajalo sve do 23 sata. Točilo se odlično vino a cijene su bile umjerene. Nakon II. svjetskog rata gostionica je podržavljena, a namjera je bila da se koristi kao izvor financiranja nogometnog kluba „Karlovac“. Vodio ju je dalje Wiedenig. Funkcionirala je još neko vrijeme a okupljali su se: dr. Koder, mesar Anzić, odvjetnik Lukinić, veterinar Žanić, dr. Jure Cindrić, Adi Gruden i drugi. Bolest je savladala Karla Wiedeniga (bio je šlagiran), a njegova ostarjela i iznemogla supruga se više nije mogla brinuti o njemu. Dohranio ih je susjed kovač Jura Protulipac, pa su mu ostavili pola kuće (drugu polovicu prodali su ranije varaždinskom poduzeću „Viko“). Tako je gotovo u bijedi umro jedan od najpoznatijih karlovačkih ugostitelja. Wiedenigovi su u toj kući jedno vrijeme imali i trgovinu. Nakon II. svjetskog rata, za radnike okolnih tvornica, vodio je javnu kuhinju Gustav Škufca (sa broja Banija 60). Devedesetih godina bila je u kući prodavaonica autodijelova riječkog poduzeća „Tehnoadrija“. Kuća je već dugo prazna,ali u posljednje vrijeme nisam provjeravala, pa ne znam da li se nešto promijenilo.(izvor „Svjetlo“ 1997.) Biseka Fabac