Prva zgrada pošte bila je u Rakovačkoj ulici na mjestu današnje pravoslavne crkvene općine. Kada je izgorjela barokna Bogoslovija u kojoj je bila pošta, poštanski ured se seli u Ravnikarovu kuću na Šetalištu Marije Valerije (tik do Velike kavane), zatim na Strossmayerov trg u kuću udove Prolnik, poslije u kuću odvjetnika Dr. Novotny-ja. Pretposljednje mjesto na kojem se skrasila idućih osamdesetak godina ( do izgradnje nove zgrade u ulici I. G. Kovačića) bila je kuća koju su 1866. sagradili Guido i Barbara Mikšić r. Fuchs (danas ugao Banjavčićeva – Šimunićeva). Kuća je podignuta na mjestu zgrade i konjušnice časnika i učitelja jahanja Vrhovca. Godine 1887. brzojavni ured iz Klešićeve kuće (kasnije dr. Danila Vlatkovića) u Gundulićevaoj 7 i ovaj poštanski spajaju se i postaju Kraljevski poštanski i brzojavni ured. Strohal piše: „ Spomenuti valja da je u najnovije vrijeme ovaj ured spojen telefonom koli sa ostalim svijetom toli i sa privatnicima i uredima u Karlovcu.“Iz zgrade je 1888. godine instaliran prvi telefon u Karlovcu. Vlasnik zgrade na prijelazu stoljeća bio je trgovac Gašo Dević. U Državnom arhivu grada Karlovca postoji odluka broj 1459 / 1930. od 10. II. 1930. kojom se Dušanu Deviću iz Wiene izdaje gradjevna dozvola za pregradnju prizemlja kuće u Vijećničkoj ulici broj 22, a koja služi kao uredovnica državne pošte u Karlovcu. Pregradnja se sastoji od „izvedbe dvijuh uličnih vrata i jednog uličnog prozora te nutarnjih adaptacija.“ (o odluci se obavješćuje opunomoćenik Dušana Devića g. Mirko Malović). Gospodin Gašo Dević bio je istaknuta osoba karlovačkog društvenog života. „Svjetlo“ br. 12 od 7. veljače 1884. piše: „ REALNI SJAJNI PLES: Sigurno bijaše to najelegantniji ples što ga pozna ljetošnja sezona. Najbiranije družtvo skupilo se jučer u večer u „narodnoj čitaonici“ zabavljajući se ponajvećma plesom do pred zoru. Vidjevasmo skupocjena gospodska odiela uz jednostavne ali dražestne haljine. Množina plesačica zadavala je dosta briga mladim plesačem, koji su „kolom“ i četvorkami pod vještom rukom g. Devića upravo se htjeli žrtvovati da zadovolje svim zahtjevima udvornosti. Društvo za potporu realca može biti zadovoljno. Skupilo se ovom prigodom 342 fr. što je uz nevolju naših dana vrlo mnogo. G. Gašo Dević, taj obljubljeni maitre du plaisir naših salona, ravnao je plesovi na zadovoljstvo sviju prisutnika. Plesu prisustvovaše sam načelnik g. Štancer, baron Vranyczany s gospodjom, g. pl. Türk sa obitelji, g. Mane Vranyczany, severinski vlastel sa suprugom, g. Pero Sliepčević, narodni zastupnik, obitelj Boben – Brückl, profesorski sborovi gimnazije i realke na čelu im oba ravnatelja, množina činovniku, c. kr. častnika i sila drugih gostiju.“ Zgrada pošte je dograđivana i redizajnirana u 19. stoljeću, poslije II. svjetskog rata uselilo se Auto – moto društvo, a danas je tu „Savez invalida Županije Karlovačke.“ (Biserka Fabac)