Križanićeva ulica

Nalazimo se u Križanićevoj ulici unutar „Zvijezde“, koja je do 1929. nosila ime Pekarska. Franjo Valla, profesor povijesti na Velikoj realki  na Rakovcu  napisao je u znamenitom albumu Hinka Krapeka „Grad Karlovac i njegova okolica“, da je u ovoj ulici u 19. st. postojala pekara Dominika Tomašića. Tomašić je „znao ispeći biskvit koji je trajao 25 godina.“ U ulici je krajem 19. st. bila  čuvena pekara Nikole Barešića, kasnije Željka Žibrata, Rupčićeva, Pavla Belina, a prvih desetljeća 20. st. bila je poznata pekara Josipa Posude. Prva desno je Križanićeva 26 - kuća koja je dugo godina  bila pekara i prodavaonica kruha, pa i danas. Godine 1914. suvlasnici Nikola i Ljubica Hrupec mole dozvolu za adaptaciju kuće: „izgraditi od cigle onaj dio vanjskog zida koji siže od ulaznih vrata  do ugla gasice, a odavle u gasici do pekarske peći, te da na tom zidu može izvesti propisane prozore i vrata  sa roloom za dućan (broj spisa 4357 / 14., 30. travnja 1914.) Godine 1927. kuća je u vlasništvu trgovca Nikole Nikolića, a 1950. pekara Marijana i Slave Valić. Danas tu ima pekarski obrt Gzim Martinaj, utemeljen 1966. Slijedi jednokatnica Križanićeva 28 – pripada klasicističkom  periodu prve polovine 19. st. Godine 1902. vlasnici su Taclik Josip i Paulina, a 1914. tapetar Ferdo Mahnik , što dokazuje broj spisa 3803 / 14. od 16. travnja 1914., u kojem gospodin Mahnik dobiva dozvolu za gradnju tavanskih stanova u njegovoj kući tada broj 30 u Pekarskoj ulici. Kasnije, 1927. Lasman Dragutin dobiva gradjevnu dozvolu za izmjenu drvenog dvorišnog balkona sa novim željezno betonskim, a za njegovu suprugu 1931. „Gradjevno poduzeće Ivan Marinello“ izvodi kućni kanalski priključak na gradsku kanalizaciju. Dalje slijedi vrlo poznata kuća u ulici, Križanićeva 30 – dograđivana i adaptirana tijekom 19. st. Ima sačuvan barokni sloj (Đ. Cvitanović). Prvi poznati vlasnici bili su Franz Reichertzer i supruga Teresa r. Pluttel. Prema kazivanju gđe. Božene Jelačić kuća postaje općinska zgrada u kojoj je potkraj 19. st. smještena gradska glazbena škola. Zgrada postaje društveni dom kad ju od gradske općine 1896. kupuje  Obrtničko – radničko društvo „Nada“. Društvo je osnovano 18. kolovoza 1887., nakon što se nekoliko dana prije sastalo 46 karlovačkih obrtnika u Jelačićevoj bašti, izabrali privremeni odbor, održali prvu sjednicu i dali društvu ime „Nada“. Perovođa Josip Wiesner pročitao je pravila, izvanredna skupština održana je 28. kolovoza a pravila društva jednoglasno prihvaćena. Godine 1888. uređena je vlastita knjižnica i čitaonica i osnovan, kasnije vrlo ugledan, pjevački zbor „Nada“. Godine 1897. osnovan je i Tamburaški zbor.  Društvo je pred sebe postavilo zadatak naobrazbe svojih članova, podupiranje bolesnih i nemoćnih i sahranjivanje umrlih. „Svjetlo 1899. piše: „Smatramo da je zasluga „Nade“ što su Karlovački radnici skupljeni oko nje. Duh vjerski, duh hrvatstva i pravoga napretka koji u Nadi vlada diže vrijednost njezinih članova, čini ih vriednimi i simpatičnimi, te izjednačuje one razlike koje su prijašnji vijekovi, što pravom što nepravom stvorili, a mi nasliedili.“  „Nada“  je dobila svoju novu „vrlo liepu i skupocienu zastavu“ koja je nakon 12 godina uspješnog rada posvećena 15. kolovoza 1899. Kuma društva bila je   barunica Tereza Vranyczany. Na svečanost posvete stigla su u Karlovac mnogobrojna radnička i pjevačka društva, pa je stambeni odbor „Nade“ uputio putem „Svjetla“ molbu  „slavnom gradjanstvu  radi ukonačenja gostova u čestitim kućama vrlih sugradjana“  i zamolio građanstvo da pomogne „slavonostno družtvo „Nadu“ koja želi da njezina slava bude i slava grada Karlovca.“  Pjevački  i tamburaški zbor „Nade“ sudjelovali su prilikom raznih svečanosti, priređivali koncerte  u omiljenoj Promenadi, o čemu piše „Svjetlo“ 23. srpnja 1899.: „Koncert „Nade“ što ga je priredila u Kiosku prošle nedjelje uz sudjelovanje vojno – domobranske glazbe iz Zagreba pod osobnim ravnanjem kapelnika g. Nigla i pjevačkog družtva „Zora“uspio je veoma liepo velikom zaslugom g. Gj. Bacha koji  je „Nadin“ i pjevački i tamburaški sbor liepo uvježbao. Pjevali su krasne pjesme  od kojih nam se osobito svidjelo  „More adrijansko“ i nova Vihlarova himna „Slobode“. U zgradi „Nade“ održavala su se razna predavanja , što dokazuju oglasi:  u „Glasonoši“ veljače 1905: „U nedjelju 5. o. mj. predavat će u 3 sata poslije podne g. dr. Ivan Haslinger o infekcijiskim bolestima“; u  „Narodnom  glasu“ 22. veljače 1906.: „U nedjelju 25. o. mj. predavat će u „Nadi“ pravnik g. Pavao Fröhlich o „ustavnim pravima“. Predavanje počinje u 3 sata poslije podne!“  Da vas malo zabavim i pokažem da je bilo i propusta u radu društva objavit ću pismo Ljubice Bajuk objavljeno u  „Glasonoši“ 5. veljače 1905.: „Obrtničkom radničkom društvu „Nada“ u Karlovcu: Glasom pismene obavjesti po štovanom naslovu zabranjeno mi je bilo doći na društveni ples, jer da sam „služavka“. Na to napominjem: 1) Imala sam pravo doći kao kćerka člana istog društva  2)Namještena sam kod obrta 3)Takovom zabranom povredjena je čast čovjeka. Da pako šire obćinstvo neda crni biljeg tome društvu, to pripominjem, da imade na čelu istog mladih neizkusnih ljudi sa časnom iznimkom, koji nesmatraju krčmare obrtnikom dočim imadu medju redovitim članovima jednog, koji nije ni obrtnik ni radnik. Zaboravili su da su možda i njihove majke bile „služavke“te ne misle da je u pripravi prosjački štap kao za služavku tako i za obrtnika, ako se neurede zakonom prilike, osim ako si koj obskrbi da može živjeti , a da ne treba biti obrtnik ni radnik. Napokon stara je poslovica „Oholost i glupost raste na jednom panju.“ U Karlovcu 31. siečnja 1905. Posljednji i dugogodišnji predsjednik  društva, do godine 1939.,  bio je Josip Hauptfeld (Pepo).  Danas je u kući redakcija „Karlovačkog tjednika“ i ured za „Gospodarenje otpadom Karlovačke županije“. Slijedi niska jednokatnica Križanićeva 32 – tradicionalna kuća  usporedna s ulicom, sa četiri prozora na katu  i vežom u sredini. Ima nisku međustropnu konstrukciju na podvlaku, pravi „drveni“ ganjčec kojeg podržavaju grede i vanjske dvorišne stube za komunikaciju s katom. (Đ. Cvitanović) Godine 1950 kao vlasnica upisana Barica Bortek.  Dalje je „Najizvornija u građi i rasporedu unutrašnjeg prostora, Križanićeva 34. Na katu koji je drvene konstrukcije vertikalnih greda  „poberuha“ i čvrstih mosnica, sačuvan je čak mjestimično stari sloj žbuke i boje (stanje 1979.!) Ima klasični raspored adaptirane pokupske ruralne kuće za urbanu kuću obrtničkog staleža. (Đ. Cvitanović). Kuća je odvojena gasicama od broja 32 i 36. Godine 1902. vlasnica je udova Sofija Forštik, 1920. adaptaciju kuće vrše Bauer Ivan i Ana, a 1923. Ana Bauer mijenja dosadašnje trošno daščano krovno pokrivalo sa laganim utornim crijepom. 1950. upisana vlasnica je Ivka Belošević r. Bauer. Kuća je na prodaju od 2012. g. I posljednja na desnoj strani ulice, Križanićeva 36 – Građanski primjer kuće, na katu kanatne konstrukcije,  pregrađivana krajem 18. st. Bočnim pročeljem orijentirana prema Križanićevoj a glavnim uskim prema Haulikovoj,  gdje se nalazi barokni ulaz sa klesanim okvirom i stubama,  i drvena vrata s detaljima  od kovanog željeza. (Đ. Cvitanović). Početkom 19. st., u Napoleonovo doba, u kući je bio „Ergastulum Militare“, kasnije je pripadala Slunjskoj regimenti. Godine 1902. upisani vlasnik je Erar zemaljski za bogoštovje i nastavu, 1930. Vlasnik jeJosip Kolman „stanujući u Zagrebu“, zatim Anka Donat a 1950. N. Borić. Danas, 18. rujna 2013. bila sam u Križanićevoj, i vidjela da se ruši jedna od najstarijih obrtničkih kuća rustičnog rasporeda  - Križanićeva 20.  (Biserka Fabac)

 

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.