Godine 1902. upisani vlasnik jedne od najstarijih kuća na Baniji ( na fotografiji prva lijevo) bio je Goranin iz Lukovdola, Petar Barić, koji je kao „svaštar – sitničar“ putujući Njemačkom stekao stanovit imetak. U kući je otvorio veletrgovinu vinom i vodio ju sve do 1930. – ih godina. Držao je vino iz Sv. Jane, Krašića i Dalmacije i prodavao karlovačkim gostionicama, ali i u Slunj i Cetingrad. Njegov je stariji sin Petar zarobljen u Prvom svjetskom ratu na ruskoj fronti, postao je šef policije u Odesi gdje je strijeljan. Mlađi sin Ivan naslijedio je veletrgovinu vinom i 1934. godine otvorio gostionicu „Banija“. Uz Milihramovu, Godlerovu i Žibratovu , bila je najpopularnija banijanska gostionica sa velikim dvorištem , u kojem se četvrtkom i petkom znalo zateći i do stotinjak seljačkih kola. Bila je poznata po gulašu i sličnim popularnim jelima, pa su tu osim seljaka navraćali na gablec i obrtnici. Barići su bili čestiti i ugledni ljudi koji su se borili za ideju stvaranja slobodne Hrvatske i isticali svoje hrvatstvo. Ivan Barić je radi toga dolaskom nove vlasti 1945. osuđen na 15 godina robije (odslužio je 7). Nakon zatvaranja gostionice, njegova supruga Tonka nije mogla dobiti dozvolu, pa je kako bi preživjela, nastavila ilegalno poznatim prijateljima točiti piće. U kući je bila mesnica Tome Bencetića (upisani vlasnik 1950. g. ), a u dvorištu Iljaševa tokarska radionica (bio je poznat po izradi drvenih stubišta i „kegla“ za kuglanje). Krajem 1930. – ih u dvorištu kuće je pekar Gideon Belobaba napravio parnu pekaru koju je kasnije prodao gradu. Poslije Drugog svj. rata i konfiskacije dijela kuće, tu je radila državna pekara kojom je rukovodio Jovo Lalić, sve dok nije otvorio vlastitu pekaru u kući Antuna Vukovića u Starčevićevoj ulici. U kući danas žive potomci obitelji Barić. Slijedi jedna od najljepših u ulici, velika Balaševa kuća, stambeno - poslovna dvokatnica koju je početkom 20. st. u stilu kasnog historicizma sagradio Mijo Balaš ml. (1870. – 1924.). Pričalo se da je Miju Balaša ugrizla muha i da je od tog otrovanja umro. Kuća se uglavnom iznajmljivala boljestojećim stanarima, pa su tu svojedobno stanovali: karlovački suci Roksandić i Slaviša Košćević ( bio je sportski djelatnik, sin poznatog pedagoga Vjekoslava Košćevića), zatim čuveni karlovački kolporter i sudac Kraus, činovnik kožare Orešković, učiteljica Anka Maletić, a poslije rata Josip Tomc. Mnogi Banijanci znaju tu kuću kao „Pilkovu“. Oblasni školski nadzornik Rudolf Pilko oženio se nasljednicom kuće udovicom Mije Balaša ml. Danas je kuća u zakonskom posjedu potomaka pokojnog Zlatka Balaša (1915. – 1972.). Zlatko Balaš bio je gospodarstvenik i najmlađi sin Slave Balaša (1881. – 1931.). Uoči Drugog svj. rata maturirao je na Politehničkoj školi trgovačkog smjera u Beču. Bio je direktor poduzeća „Tehnomaterijal“, kasnije „Tehnomerkur“. Zaslužan je za izgradnju skladišta u Ulici Matka Laginje. U prizemlju kuće nalazila se zlatarnica i optičarska radiona Slavka Juratića, čija je supruga Marija vodila papirnicu i knjižaru. Poslije muževe smrti ona nastavlja njegov zanat u poznatoj radnji u Domobranskoj ulici. U kući se nalazila trafika Ivke Pischmacht, poslije dugo godina trgovina cipela „Astra“ i mješovite robe „Prehrana“. ( Ivka Pischmacht je oko 1939. g. u Radićevoj ulici, u dijelu kavane „Aeroplan“ koji se protezao u Ulicu kralja Tomislava, imala modernu knjižaru. Ona i njezin suprug Rudolf likvidirani su poslije 1945.) Dalje stoji jednokatnica Banija 19, kuća Antuna Kmetića, trgovca cipelama i kaljačama. Antun Kmetić je upisani vlasnik 1902. I 1950. godine. U prizemlju kuće je od 1908. – 1938. bila trgovina špecerajem Ane Gotšlih, potom prodavaonica tekstila Janka Mihajlovića u kojoj je trgovački zanat izučio Veco Holjevac - kasnije je radio kod Lulića na broju 5). U dvorištu kuće svoje su obrtničke radionice imali kotlar Rudolf Rukavina i stolar Netzko. (Biserka Fabac)