Policijski djelatnici na „gablecu“ u trgovini Ivana Legata u Šimunićevoj ulici (oko 1929./1930.). U sredini policijski kapetan (s leptir-kravatom) Vlaisavljević, kolega Miroslava Krleže iz vojnog učilišta u Pečuhu.
Kuća Šimunićeva 7 je jednokatna uglovnica na k. č. 219, z. k. uložak 733, izgrađena 1897. godine na mjestu triju starijih kuća, čiji su vlasnici 1770. bili kočijaš Jura Dobrinić i Jela Zlatarić, a 1855. udova Matošić. Kuće su stradale u požaru 1894., nakon čega je za Ivana Rajačića, na dvjema česticama, građevinski poduzetnik Grga Žnidaršić prema nacrtu Hinka Riesznera podigao današnju kasno - historističku uglovnicu s odrezanim uglom. Godine 1905. vlasnik kuće je Robert Kohn koji kuću 1923. prodaje karlovačkom trgovcu Vinku Maroeviću, a ovaj 1924. trgovcu Ivanu Legatu i njegovoj supruzi Antoniji. Od Legatovih kuću 1932. kupuju Petar i Barica Ilibašić, a 1937. Rudolf i Helena Mühlstein. Na početku u stanu na prvom katu živi visok, impozantan, postariji gospodin Vaclav Žalud, cijenjeni činovnik Prve hrvatske štedionice i učitelj violončela i kontrabasa, privatno i u Gradskoj glazbenoj školi, i njegova kći Ljubica Žalud – Moćan, učiteljica glasovira i profesorica violine. Kod njih su se zbog glazbene poduke izredala sva djeca otmjenijih karlovačkih obitelji. Glazba se iz Žaludova stana mogla bez prestanka slušati sve do kasno u noć, kad su otac i kći našli vremena za zajedničko muziciranje. Živjela je tu i Vika Rusan, inspektorica u obližnjoj pošti sa sinom Brankom, profesorom filozofije i oduševljenim radioamaterom, kasnije direktorom Gimnazije. Godine 1920. u kući, u prizemnom stanu živi obitelj bravara Dvoržaka sa tri sina: Zvonkom – poginuo kao pilot uoči II. svj. rata, Stankom – profesorom književnosti i autorom zapaženih knjiga o Dragojli Jarnević i drugim karlovačkim portretima, i Franjom poznatim sportašem. Nakon što je Ivan Legat kupio kuću, uselio je u stan na prvom katu lijevo, gdje je stanovao Žalud. U prizemlju je vodio poznati dućan mješovitom robom u koji su policijski činovnici dolazili na "gablec". U braku sa Antonijom Grundman imao kćer Dragicu, koja se udala za bankovnog činovnika Josipa Šiftara i imala dva sina: Dubravka – sveučilišnog profesora i Berislava službenika. Cijela obitelj živjela je u toj kući. Obitelj Legat je posjedovala i Šimunićevu 17 (kuću Antonijinog oca Dragutina Grundmana koja Antonijinom udajom dolazi u vlasništvo Legatovih). Obitelj Legat nastavila je glazbenu tradiciju prvokatnog stana u Šimunićevoj 7. Karlovčani su se dugo sjećali krupne figure Ivana Legata na pragu dućana u impozantnoj odori kapetana uglednog karlovačkog Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Nakon smrti Ivana Legata 1932. dućan preuzima Petar Ilibašić, vodi ga do 1937. i živi u kući sa suprugom Baricom i četvero djece. Novi vlasnik kuće trgovac Rudolf Milštajn (Mühlstein) nije ovdje vodio dućan, nego u Gajevoj ulici lijevo prije mosta, a 1945. sa suprugom Helenom seli u Zagreb. Dućan je od 1937. - 1942. vodio trgovac Ivan Šutila. Iste prostorije je 1950. – ih koristio urar i serviser radio – aparata Dragutin Šafar a 1960. – ih Foto - klub Karlovac. Kuća je nakon 1945. nacionalizirana. Tada u stanove useljavaju obitelji oficira: obitelj Skorupan, Ivo Magličić sa suprugom Mirom i djecom, Nikola Pekić sa suprugom Milkom i djecom, 1970. – ih tu živi Ivan Kučinić sa obitelji, a 1999. Zdenko Šalković. U stanu desno na prvom katu od 1930. - 60. – ih živjela je obitelj policijskog činovnika Vase Graovca. Nakon njih ovdje je živio poznati karlovački konobar Aco – Aleksandar Burkanović sa suprugom Marijom. Kasnije 1980. – ih u kući živi Dušan Gerčakov, elektrotehničar sa suprugom i dvije kćeri. U prizemnim prostorijama nalazile su se trgovine i priručni skladišni prostori koji su kasnije pretvoreni u stanove. Među prvima tu je stanovao postolar Abramović s obitelji, zatim Drago Jurak, domobranski časnik sa obitelji. Od 1947. u tom prostoru živi obitelj Vinka i Marije Prpić sa četvero djece. Sin Zlatko, profesor kontrabasa i harmonike na Glazbenoj školi nastavio je glazbenu tradiciju kuće (izučio je i sviranje na orguljama). Sin Miro sa suprugom Željkom ovdje je od 1989. držao trgovinu i kafić. U prizemnom stanu desno živio je od 1940. – 1983. Juraj Barković sa suprugom Adelom i kćerkom Vladom (u stanu sada više nitko ne stanuje). (Izvor „Svjetlo“ 1999., Ivo Ott) Biserka Fabac