Prvi oglas za gostionicu „Frankopan“ u kući Katarine i Petra Bakšića, našla sam u listu „Karlovac“ od 17. travnja 1919. - te godine, u kojem „štovanom gradjanstvu izvrsno bijelo i crveno vino preporuča Schönwald, gostiona „Frankopan“ Riječka ul. 10. Godine 1924. - te gospodin Felix Schönwald (r. 1879.) reklamira „janjetinu na ražnju, izvrsno vino i prvovrsno pivo.“ Gostionica je bila omiljeno sastajalište različitih, obrazovanih i vrlo zanimljivih ljudi.
Zlatko Gursky u svojoj knjizi „Karlovac panorama jednog vremena“ piše: „Na pragu Schönwaldove gostionice sjedio je skoro dan i noć domobranski vodnik Zvonko, otpušten iz vojske zbog sloma živaca. Još uvijek u svojoj uniformi s crvenim pomponima na prsima, vrlo rezignizran, u trijeznom je stanju stalno gunđao kao za sebe: „Zbog koga, molim vas, i zašto!“, a kad je malo popio, prolaznicima je govorio samo : „Dominus vobiscum.“ U toj gostionici hranile su se uvažene osobe, vijećnici, profesori i umjetnici, a vladala je takva atmosfera neke ugodne opuštenosti da se osnovalo i društvo „Zvonček“ (pod predsjedanjem brijača Ivana Morsana 1920. g., op. B. F.)
Stalni gosti njegovali su društvenost, slogu i priređivali veselice. Često se ovdje moglo vidjeti: senatora Ivana Laufera – predsjednika aero kluba „Naša Krila“, liječnike Dr. Ivana Tuškana i Dr. Božu Huzjaka koji su 1926. godine u Vijećničkoj 10 otvorili „ambulatorij za cjelokupnu medicinu i rendgen za pregledanje, fotografiranje i liječenje“, književnika, prosvjetnog radnika, glumca i režisera Hugu Sedlačeka (pisao pod pseudonimom Adam Kostelić). Došao je u Karlovac 1905. godine, 1919. - te je izabran za ravnatelja gimnazije a živio je ovdje do umirovljenja, 1939. – te. Za učenike rakovačke realne gimnazije raspisao je 1912. - te „interni“ natječaj i ponudio 15 vlastitih kruna nagrade učeniku koji pročita najviše knjiga iz „svietske liepe književnosti“. Ispitivački sud je nagradu dodijelio maturantu Branku Pelešu koji je priložio spisak od 80 autora i 200 djela i „na sva pitanja osobito liepo odgovarao.“
Zatim se u gostionici moglo vidjeti: slikara Ljudevita Šestića - vrlo popularnog karlovačkog profesora crtanja na rakovačkoj gimnaziji do 1940. – te, profesora Franju Crnčića, inžinjera gradske munjare Zlatka Satlera, pjevača „Zore“ Luku Rupčića i mnoge druge.
Felix Schönwald je umro 1930. - te, a gostionicu nastavlja voditi njegova supruga Marija, što saznajem u „Hrvatskoj slobodi“ od 25. prosinca 1931., kad ona općinstvu čestita „Sretan Božić“ i potpisuje se: udova Marija Schönwald. Godine 1933., 28. travnja objavljuje u „Karlovačkom glasniku“: „Čast mi je saopćiti cijenjenom općinstvu da sam od 1. svibnja 1933. preuzela restauraciju „Zorin dom“, te se preporučam sa poznato izvrsnom kuhinjom, prvorazrednim svetojanskim vinom (…) Marija ud. Schönwald.“
Kuća je srušena 1979. g. zajedno sa ostalim povijesnim zgradama, a na njhovom mjestu su 1987. sagrađene: zgrada Karlovačke banke i više stambena zgrada. Zgrade su uvučene u odnosu na cestu, pa je tu nastao trg kardinala blaženoga Alojzija Stepinca (1898. – 1960.) - Biserka Fabac