Korzo - kružni tok i putokazi 1966. godine
Prva s desne strane - jednokatnica Mačekova 4, rijetka je karlovačka gradnja koja ima sačuvanu karakterističnu krovnu atiku. Uz staru kuću Abela Lukšića Mačekovu 42, danas je najstarija u ulici.
Prema R. Strohalu kuću je izgradio karlovački odvjetnik Štefanac isto kada i Josip Šporer svoju, u vrijeme francuske okupacije 1809. - 1813. godine.
U kući je do 1850. bila smještena „glavna tridesetnica“ („carinski poslovi i financijalna straža“) čije je uvođenje u Karlovcu 5. rujna 1777. naredila carica Marija Terezija. Obična mitnica postojala je već od 16. st na Dubovcu (Mauthhaus), a od početka 18. st. u Karlovcu u staroj kući na čestici na kojoj je kasnije izgrađena Šporerova tzv „Žitna kuća“. Tridesetnica je iz Sladovićeve kuće preseljena u kuću Cirkinu - poslije Strzalkowsky (danas Banjavčićeva 14), gdje je ostala do 1862., zvala se glavna carinara 2.razreda, a utjerivala se naročito za stranu i prekomorsku robu.
Mačekova 4 je prema R. Strohalu dugo vremena bila vlasništvo modrušpotočkog vlastelina i narodnog zastupnika Matije pl. Sladovića (1805. – 1892.). Na popisu kućevlasnika 1902. godine nalazi se ugledni trgovac Dragutin Beck. Od poznatijih stanara u kući je živio Dr. Lujo Harazim, bolnički liječnik i 1885. godine osnivač Hrvatskog sokola u Karlovcu. Ovdje je imao svoju ordinaciju do 1890., što objavljuje u „Slogi“ 1. travnja 1888.: „Sveukupnoga liečništva – Dr. Lujo Harazim ordinira u kući g. M. Sladovića - nad g. Beckovim dućanom - Učenikom svih zavoda i oskudnim bezplatno od 7 - 9 u jutro.“ Prema spisu iz Državnog arhiva grada Karlovca (broj 7613 / 1921), Beckova udova Malvina 31. kolovoza 1921. dobiva rješenje o ruševnosti kuće i odluku o dozvoli popravka, prema nacrtu gradjevnog poduzetništva Ivan Marinello iz Zagreba, a u srpnju 1928. „gradjevnu dozvolu za izmjenu izloga i ulaznih vrata novim - providjenim željeznim kapkama“. Godine 1930. trgovac mješovitom robom Tomo Trontl, uz pristanak kućevlasnice Malvine Beck dobiva dozvolu za preuređenje jednog izloga (broj spisa 6363 / 1930) „uz uvjet da se tom preinakom ne diraju konstruktivni dijelovi kuće i kućna fasada.“ Trontl je u kući držao i buffet. Iste godine (12. studenog 1930.) Pavao Beck dobiva građevnu dozvolu za novogradnju jednokatne stambene zidane kuće u dvorištu, na k. č . 418, prema nacrtu gradjevnog poduzetništva Dvornik i Heksch , a uporabnu dozvolu 26. rujna 1931. (spis 17076 / 31, susjedi: Robert Reiss i Union d. d.). Poslije Drugog svjetskog rata u kući prema Riječkoj cesti uredovali su odvjetnici Milan Beck i Milan Vujčić (R. Raddovinović: „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“) Danas je na katu stambeni prostor, u prizemlju lijevo od ulaza ukrašenog kamenim dovratnikom je galerija „Povrženić“ a desno prodavaonica tekstila „Andy“.
Na mjestu kuće Mačekove broj 6 i broj 8, u drugoj polovici 19. st., vis a vis svratišta k „Gradu Rieka“ nalazila se gostiona i svratište Absac. Imala je veliko dvorište i staju za stotinjak konja. Prema Dušanu Lopašiću u toj su gostioni uoči odlaska u Rakovicu gdje je 8. listopada 1871. dignuta buna, noćili pratioci Eugena Kvaternika, dok je sam Kvaternik odsjeo u „Gradu Rieci“. Na mjestu Absacove gostione Dragutin Jauk, nakon što je postao zastupnik ljubljanske pivovare „Union“ d. d. za cijelu Hrvatsku, godine 1922. gradi dvorišnu zgradu i restoran „Union“. Dvorišna zgrada, danas orijentirana prema zgradi robne kuće bila je u funkciji ledane i skladišta kvasca i piva na veliko. Glavna zgrada (Mačekova 6) u kojoj je bila restauracija „Union“ izgrađena je kao vila u stilu kasne secesije, sa fasadom plitkog reljefa, sitnim geometrijskim dekorom i balustradama od kovanog željeza na mansardi. Objava u novinama „Hrvatska sloboda“ 21. rujna 1923. daje na znanje da novo uređenu restauraciju „Union“ vodi restaurater Lavoslav Horvat; zatim 1926. „prvorazrednu restauraciju „Union“ u Riječkoj ulici od g. Jauka preuzima Drago Škarjak“ , a 1928. restaurater L. Mladineo. G. Dragutin Jauk 22. IV 1932. moli Gradsko načelstvo da mu „prema priležećem nacrtu odobri podignuće jedne drvene provizorne bočarne na gradskom zemljištu iza“ njegove kuće Riječke 6, na k. č. 478 / 1 u vel. 22 x 3 , 2 m, „kao i zakup istog zemljišta. Bočarna imala bi istu svrhu kao i susjedna od kugljaškog kluba za bočarski sport“. U dokumentima arhiva nisam našla ni građevnu ni uporabnu dozvolu bočališta. Susjedna kuglana koju spominje g. Jauk podignuta je 1931. godine na molbu kluba „Svih devet“ , na zakupljenom gradskom zemljištu (k. č. 468) , a sve obveze koje proizlaze iz tog zakupa preuzeo je Dr. Oršanić. (Biserka Fabac)