Napretkova zadruga za štednju i zajmove z. s. o. j. u Karlovcu, predala je 13. V 1938. g. molbu Gradskom poglavarstvu za odstup gradskog zemljišta u bloku „Milašinčić – Zadružna kuća“, uz Radićevu ulicu do paviljona Grilc. Na navedenom zemljištu bila je voljna sagraditi dvokatnu zgradu sa lokalima u prizemlju i stanovima u katovima
Prema zapisniku o parcelacionom očevidu od 15. IX 1938., i prijedlogu gradjevinskog odbora ( od 4. X 1938. točka 2 sjedničnog zapisnika), gradsko zemljište - šanac - omeđen Radićevom ulicom, ulicom Vojvode Stepe Stepanovića i okolnog šetališta, rasparcelirano je na katastarske čestice: 275, 276 / 8, 277, 278, 281, 282, 283 i 284 k. o. Karlovac, od kojih su čestice pod novim oznakama 283 / 1 do 283 / 9 proglašene građevnima (broj dok. 15917 / 1938., Gradjevni odjel). Navedene čestice „imaju se izgraditi zatvorenom načinom izgradnje sa dvospratnim trgovačko – stambenim zgradama.“
Iz zapisnika koji je na sjednici Gradskog poglavarstva pročitao referent Žugčić ing. Franjo saznajemo da: „Namjesto javnog parka dolazi blok kuća čime bi se smanjila površina javnih nasada, a pritom se ne diraju ničiji privatno pravni interesi. Nakon izgradnje upitnog šanca ostaje površina za parkove i javne potrebe veća nego što je nužno potrebno. Karlovac nije bio do sada jak, a niti će biti u dogledno vrijeme dovoljno financijski jak, da te puste površine preuredi u parkove, pa će stoga i dalje kao do sada, u gradu Karlovcu nagrđivati unutarnji dio grada neuređeni i duboki šančevi bivše tvrđave.“
Osim Napretkove zadruge, za otkup navedenog zemljišta bili su zainteresirani: ovl. civilni inženjer Antun Draganić i Dr. Huziak Božo.
Izgradnji ovog dijela šanca protivili su se vlasnici okolnih kuća i trgovina: Ivan Lach, Purebl Vladimir, Dr. Danilo Vlatković, Dr. Gracijan Bledšnajder, Prolnik udova Marija…. Ali interesi i poslovanje vlasnica obrtničkih lokala u Bundeshausu bili su ozbiljno ugroženi.
Iz zapisnika sjednice Gradskog gradjevnog povjerenstva koji je „ spisan 8. kolovoza 1938. u velikoj dvorani gradske vijećnice u Karlovcu, po predmetu parcelacije zemljišta gradske općine u šancu“, saznat ćemo stav vlasnika JEDNE TREĆINE OBRTNIČKIH LOKALA u Bundeshausu - gospodina Milana Filipca:
„Filipac Milan kbr. 1 Gundulićeva ulica: Kao vlasnik dijela Zadružne kuće broj 1 u Gundulićevoj ulici protivi se naumljenoj parcelaciji, jer bi se vrijednost Zadružne kuće smanjila toliko da ne bi odgovarala onome što danas predstavlja. Izgubila bi Zadružna kuća svaku vrijednost, a pošto se čitavo prizemlje sastoji od samih lokala, od kojih njemu i njegovoj sestri pripada 8, uništila bi se egzistencija sviju vlasnika ovih lokala, odnosno onemogućilo bi se vodjenje trgovačkih poslova u ovim lokalima. Stoga po njegovom ne preostaje ništa drugo, nego da gradska općina otkupi Zadružnu kuću i sruši, ako hoće da takvu parcelaciju provede. Pošto u Zadružnoj kući imade 24 lokala u pitanju su egzistencije 24 trgovačka posla, odnosno vlasnika. Zadružna kuća je sada otvorena šetalištu koje se ima parcelirati, dok po osnovi parcelacije treba prije svega da bude zatvoreno jednim zidom koji će teći paralelno s Radićevom ulicom, a s druge strane Gundulićevom. Svi lokali u prizemlju do kojih je pristup sada otvoren i slobodan bit će na ovaj način zatvoreni i gledat će u zatvoreno dvorište. Fuketić Josipa priključuje se u cijelosti kao suvlasnica tzv. Zadružne kuće gornjim prigovorima i iskazima brata si Milana Filipca i protivi se izdavanju dozvole za parcelaciju koju traži gradska Karlovačka općina. Milan Filipac se u zastupanju svoje nećakinje Ivanke Vuković, rodjene Fuketić, protivi naumljenoj parcelaciji iz istih razloga.“
Na zahtjev gradskog poglavarstva napravljen je financijski izračun troškova, koji se činio velik. Izgradnju šanca usporio je i gradonačelnik Ivan Graho, koji nije dozvolio izgradnju, sve dok je bilo slobodnih građevinskih čestica na 1938. g. isparceliranom Zrinskom trgu.
Kako je izbio II. svj. rat šanac je spašen.
Nova vlast je preko „masovnih organizacija“ početkom 1947. g. započela uređenje šanca nasipavanjem zemlje, izgradnjom nove ceste preko zatrpanog dijela šanca i uređenjem uskog grla Preradovićeva – Gundulićeva – Gajeva prema banijanskom mostu.
Iz referata o radu građevnog otsjeka za I. polugodište 1947.g. saznajemo da je : „Sagrađena uskotračna pruga od Strmca do nove pošte, kako bi se zemlja mogla prevoziti vagonetima. Sindikalne organizacije i Narodna fronta prebacile su (do 24.VIII 1947.) na dobrovoljnoj bazi 1500 m kubičnih zemlje, dok su kolima prevezle 2700 m kubičnih. Predviđeno je da se zatrpa Šanac toliko koliko je potrebno za cestu Zagreb – Sušak koja pravi veliki luk preko Šanca od Gajeve ulice na Zrinski trg, a ostali dio Šanca u Lenjinovoj ulici ( danas Matice Hrvatske) podignut će se za 2 m, kako bi se na godinu mogao urediti park. Omladina je radila na uređenju Šanca kod Edison kina, rušenju kuća kod kupskog mosta, drobljenju kamena u kamenolomu i na cestama, prijevozu zemlje u Šanac na kamionima, gradnji kolosjeka u Jugopetrolu i na uređenju cesta.
U dobrovoljnim akcijama u 1947. – moj godini učestvovalo je 50. 000 ljudi sa ukupno 201. 682 radna sata. (V. red zasjedanje G. N. O. – a, 29. I 1948.)
Radi uređenja šanca pred novom poštom, završenog 1948. g., prebačeno je 12.000 kubika zemlje i ugrađeno 483 kubika kamena. Smatralo se da „uređenjem parkova u ovom dijelu šanca, neće šanac izgubiti na svojoj historijskoj vrijednosti. Ostavljene su mu njegove konture.“( XII. red. zasjedanje G. N. O. – a, 23. XII 1948.) - Biserka Fabac