Panorama Karlovca početkom 1960.-tih

Najstarije karlovačko groblje postojalo je u „Zvijezdi“, neposredno pored crkve Presvetog Trojstva i franjevačkog samostana. 
Tradicija sahranjivanja mrtvih pod strmačkim i dubovačkim brijegom dulja je od datuma službenog „otvorenja“ sadašnjih groblja. Od osnutka grada ovdje su bili pokapani „umrli uznici i oni na kojima je bila izvršena smrtna kazna“, a tu su se u masovnim grobnicama pokapali i umrli u epidemijama kuge (najveća 1691. i posljednja 1733.)
Prema Strohalu „pravoslavni stanovnici karlovački pokapali su svoje mrtvace po prilici sve do pod konac 18. vijeka u katolička groblja.“ Najprije kod kapelice sv. Antuna, na sjeveroistočnoj strani Ruskog puta, a zatim kod crkvice sv. Florijana. Strohal piše da je Pravoslavno groblje formirano u vrijeme izgradnje crkve Sv. Nikole, 1793. g. Najstariji sačuvani grob je Sime Skeleđića iz 1799. g., a novi spomenik dobio je 1928.
Židovsko groblje otvoreno je godine 1816., a prvi sahranjeni 19. listopada iste godine bio je Isidor Breyer. 
U dnu fotografije vidi se katoličko groblje prije puno godina. Prvi pokojnik sahranjen na dubovačkom katoličkom groblju 23. listopada 1820. bio je Georgius Koschnad, star 45 g, rođen u Kranjskoj, po zanimanju historiae artis magister. 
Katoličko groblje otvoreno 1820., zauzimalo je mali prostor (onaj koji danas pokrivaju zidane grobnice i polja 1 i 2, pa je bilo očito da na njemu neće biti mjesta za umrle vojnike. Zbog toga je nakon katoličkog, 1824. otvoreno i vojničko groblje.
Danas više nema grobova osnovanih 1820. g. Oni su prekopani, tako da se više ne zna gdje je bio Koschnadov grob. Mogao se nalaziti na mjestu današnjeg groba Davorina Naglića, polje 1 / b, u samom uglu uz Nemčićevu ulicu, ili pak na mjestu današnjih mauzoleja - grobnica, Vranyczanyjevih, Türkovih ili Lukinićevih (polje 5 / a).
Danas bi najstariji grob na katoličkom groblju, bio grob Kovačićevih (polje 5 / c). U tom je grobu 1833. g. sahranjen Michael Paulović, bürger und handelsman (građanin i trgovac). Idući po starosti trebao bi biti grob trgovca Petra Lukšića iz 1840., iskopan dva desetljeća nakon otvaranja groblja (polje 1 / f). Ova dva grobna mjesta ujedno svjedoče o veličini prvotnog groblja, kao i o njegovu širenju. 
Medju najstarijim spomenicima na dubovačkom katoličkom groblju je spomenik Ivanu Bunjevcu iz 1845. g. potpisan s „Utemeljitelji Matice ilirske“ (polje 2 / d). Na grobu je uklesan tekst: „Oj Ivane rietki cviete, u zemaljskom perivoju, zašto ostavi drugu svoju i nejako s njom diete? Ljubio si, bio ljubljen od svojega milog roda, prijateljah i naroda, stoga nisi glas izgubljen. Slavjanskoga dok je imena, cvietat će ti uspomena.“ 
Prvih desetljeća postojanja groblja nije bilo pravila po kojima su se pokojnici pokapali, pa zbog toga prostor nije racionalno korišten. To je glavni razlog što je prostorom veliko groblje u relativno malom gradu ubrzo postalo pretijesno. Iz spisa Gradskog poglavarstva saznajemo, u to vrijeme i zanemareno.

Gradsko poglavarstvo Karlovac, godina 1861., Opći spisi: 1103 – 4015 (3390 – smrtovnice)
Iz djelah gradske skupštine od 13. lipnja 1861.: Broj 1531, 18. lipnja 1861.:
„Povela se riječ o gradskom groblju u Dubovcu, koje je po obćenitom sudu u vrlo zapuštenom i zanemarenom stanju. Od prešne potrebe je da se groblje opaše zidom, jerbo ogradjivanje što je dosada u običaju bilo, neodgovara svrhi svojoj, i mora se redovito svake godine obnoviti, a ka tomu bi potrebito bilo da se na groblju podigne kakova budi crkvica. Gradsko zastupstvo je s radošću doznalo da ima puno ljudi koji bi u rečene svrhe rado po mogućstvu doprinjeli izvedenju podtaknutih predmetah, dok s druge strane nemože pregoriti da se od strane dotičnoga prečastnoga župnika, kome je ponajbliža skrb starati se o dobrom stanju groblja, upravo u tu svrhu malo čini. Gradskom zastupstvu poznato je dobro da grobarina, što bi se izključivo na obstanak groblja obraćati imala, prebacuje svake godine znameniti novac i da osobito imućnije obitelji za sahranjenje svojih pripadnikah na višjem mjestu plaćaju od svakoga groba po 1 dukat. Time bi grobna zaklada kadra bila podmirivati sve potrebe na groblju, kad bi se grobarina zbilja u tu svrhu upotrebljavala…….“ 
Zapisnik sjednice gradskog zastupstva sl. i kr. grada Karlovca držane 23. rujna 1868. pod predsjedanjem gradskog sudca i načelnika Ivana Obradovića uz prisuće g. g. gradskih zastupnikah: Koste Baraka, Ivana Kappnera, Blaža Lukšića, I. L. Modrušana, Šimunića, Rajmunda Tschoppa….: Broj spisa 2379 / 433: Pročitan je zapisnik sjednice gospodarskog odbora držane 21. rujna t. g. (1868.) , odlučeno je: 1) odobren je predlog da se na groblju kod otvorene strane u duljini od 23 hvata potegne zid polag mjernikova nacrta, ter dogradjenje istoga zida putem jeftimbe iznajmi. ………….“

Ali do izgradnje ograde oko groblja proteći će mnoga desetljeća. 
Prvo prostorno proširenje groblja provedeno je 1870. Prema R. Strohalu još „1829. prikupljeno bi još ovomu groblju jedno jutro vrta koji je pripadao bolnici, koja je na istom mjestu bila“. 

Godine 1870. podignuta je kapelica (koju je nakon obnove 1892. godine, oslikao čuveni slikar g. Antonin iz Zagreba) i provedeno drugo proširenje groblja koje je moglo je zahvatiti današnja polja 3, 4, 7 i 8. Zabilježen je i prvi pokojnik sahranjen u novom dijelu groblja. Bio je to Augustus Pellenski, kr. nadinžinir riečko karlovačke željeznice, sahranjen 15. svibnja 1870. 
Važna godina u postojanju groblja je 1899. – ta, kad Gradsko poglavarstvo donosi odluku da održavanje groblja nije više briga župe, nego Grada i objavljuje „Propise za grobara na gradskom groblju u Dubovcu“. Najvažnija naredba je ona koja kaže da „grobni humci imaju biti svi jednako dugi, te im uže stranice imadu biti u istoj ravnoj crti i paralelne.“ Regulirana je i veličina pojedinog groba: dužina dva metra, širina jedan, dubina dva metra. Utvrđuje se i razmak između pojedinih grobova od 25 cm. Godine 1916. ponovo je razmišlja o ograđivanju groblja čvrstim zidom, koji bi s unutarnje strane imao „arkadice“ . Maretićeva gostionica „Mirni kut“ spominjala se kao mogući „stan za grobara“.
Pet obitelji (Žugčić, Crnobrat, Kappner, Kovačić i Lukinić) uz Primorsku ulicu, a četiri (Jordan, Tomšić (Lendler), Mataković, Ž. Tuškan i Kirin) prema Nemčićevoj ulici uredile su svoje obiteljske grobove tako da je vanjski zid u funkciji ograde, a unutarnja strana oblikovana kao grobnica. Konkretan doprinos toj ideji dao je gradski inženjer Alfred Kappner (1854. – 1922.). Kod posljednjeg proširenja groblja 1919. g. A. Kappner razmišlja o uređenju vlastita groba, pa u novi prostor, na strani Primorske ulice, prenosi posmrtne ostatke svojih predaka (otac Ljudevit umro je 1890., a bio je sahranjen u „starom dijelu“ groblja). Podigao je grobnicu kako bi doprineo da se groblje ogradi zidom, a tu je i sahranjen 1922. g.

Ne mogu se sjetiti kad je grobna ograda prema Primorskoj ulici u potpunosti povezana, ali se sjećam da je prije nekoliko godina (možda tri ili četiri) obnovljena, povišena željeznom ogradom i rasvijetljena lanternama. Groblje je u dijelu prema Nemčićevoj ulici ograđeno s nekoliko starih spomenika, a poslije ulaza u groblje iz Nemčićeve ulice drvenom ogradom.  
Devedesetih godina 20. st. kompleks uz glavni ulaz dobiva približno današnji izgled. 
(Izvor „Karlovačka groblja“ R.Radovinović i Z. Gerber, Opći spisi Gradskog poglavarstva 1861. g.) - priredila Biserka Fabac

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.