Dubovac kao slobodna varoš s utvrđenim gradom za zaštitu od neprijatelja, spominje se potkraj 14. st. Prije nego je počela gradnja karlovačke tvrđave, naselje je imalo svoju župu,suca, pečat, školnika, mitnicu za pobiranje "kraljevine", godišnje i tjedne sajmove. Funkcioniralo je kao središte "regije". Prema R. Lopašiću volumen žita, vina mjerio se na dubovački kupljenik (metreta, quarta Dubovacensis). Kao slobodnom trgovištu pripadala su mu obližnja sela: Gaza, Švarča, Jelsa i Zagrad, a njihovi stanovnici bili su kmetovi dubovačkih građana. Dio najstarijeg naselja nalazio se uz stari grad, a dio, u nizinskom predjelu uz Kupu. U posjed gradine Dubovac 1837.g. dolazi Laval Nugent (prezime irskog podrijetla valja izgovarati Njudžent, kaže Ivo Ott), a njegov sin Artur obnovio je grad tako da je dao sa grada skinuti krovište, a njegove obrambene zidove i kule zatvorio kruništem. U posjedu obitelji Nugent Dubovac je ostao sve do kraja 19. st. Tek pedesetih godina 20.-og stoljeća počinje velika akcija spašavanja starog grada. Na slici desno vidi se crkva Blažene Djevice Marije Snježne sagrađena 1863.g. kao jednobrodna barokna građevina. Najranije matične knjige župe potječu iz 1672.g., a pretpostavlja se da je naslijedila župu sv.Mihaela. (Biserka Fabac)