Oružana na Trgu bana Jelačića (detalj)

Oružana na Trgu bana Jelačića

Na jugoistočnom uglu sjeveroistočnog bloka koji omeđuje trg bila je već krajem 17. st. podignuta stara Oružana, te ucrtana na kartu tvrđave i grada iz 1713. godine. Zajedno s unutrašnjim dvorištem zapremala je četvrtinu insule. Do nje je bila sagrađena samostojeća kurija s vrtom i nizom drvenih stambenih objekata, užim pročeljima orijentiranih prema današnjoj Šimunićevoj ulici, izrađenih na uskim dubokim parcelama. Takva situacija bila je sve do 1783. godine kada je na planu grada i tvrđave ucrtan zidani, izdužen, pravokutni objekt s pročeljima po čitavoj dužini bloka, i kraćim krilima koja su zatvarala unutarnje dvorište.

Cjelokupna izgrađena parcela zapremala je 60 % bloka i bila je istovjetna izgrađenoj zrcalnoj površini franjevačkog samostana.

Premda u Hrvatskom državnom arhivu postoji nekoliko varijanti rješenja iz 18. st. da se na tom prostoru izgradi samostan pijarista s gimnazijom, prevladala je odluka da se zbog pripreme novog rata s Turcima 1783. godine gradi nova četvero - krilna palača poslovno stambene namjene - Oružana. Bilo je to u vrijeme cara Josipa II.

Do sada poznate planove publicirala je dr. Đurđica Cvitanović, uz napomenu da je palača Oružane izgrađena u varijanti plana koji stilski odgovara rukopisu karlovačkog graditelja Josipa Stillera. Glavno krilo dvokatnice koje zaprema duljinu bloka raščlanjeno je na devetnaest prozorskih osi s tri reprezentativna ulaza orijentirana prema trgu.  Kraća krila u Frankopanskoj i Karasovoj ulici imala su po sedam prozora kroz sve etaže, te su pod dvoslivnim krovištem zatvarala dugačko pravokutno unutarnje dvorište.

Spoznaje o oblikovanju glavnog pročelja očitavamo iz arhivske fotodokumentacije Hinka Krapeka s kraja 19. st., Dragutina Fogine s početka 20. st. i Zlatka Gurskog oko 1926. g.

O namjeni i sadržaju barokno klasicističke zgrade Oružane saznajemo iz varijante plana sačuvanog u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, u Zbirci planova i mapa, inv. br. 111:

U prizemlju su bile radionice za puškare, bravare, tesare, kovače, bačvare, kolare, te razna spremišta. U krilu na začelju (danas porušeno) bila je dvorana za skladištenje teškog materijala i pribora, a nad njom spremište za 20 000 pušaka. Na katovima su bili stanovi za majora, kapetana, časnike, tobdžije, rukovaoce municijom i sobe za 15 zanatlija.  

(„Glas“ Gradskog muzeja Karlovac, svibanj 2003., g. Marinka Mužar, prof.)

Za vrijeme II. svjetskog rata dio zgrade u Frankopanskoj ulici je srušen ( eksploziju su izazvali Talijani u vrijeme njihove kapitulacije 1943. g.)

Palača je bila Vojarna 13. topničkog puka, potom Vojarna bana Jelačića. (Ovdje je bila smještena 79. pješačka pukovnija ban Jelačić).

Od  godine 1945. - 1990. bila je vojarna „Josip Kraš“.

(R. Radovinović, „Stari Karlovac ulice kuće ljudi)

Kao znamenitost Karlovca, građevinu spominje Antun Nemčić u svojim „Putositnicama“, 1843. g.: „Gospodin K. koji mi je htio sve znatnosti novog svog prebivališta pokazati, odvede me među ostalimi do oružarnice u kojoj se za 20.000 vojaka oružja nahodi. Međutim stražar, rođeni Čeh, razumjevši naš razgovor , poduči nas da smo zakasnili buduć da se oružnica u šest sati zatvara.“ 

Pripremila Biserka Fabac

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.