Poznati dubovački „čošak“ 1944. godine (Frketičeva nova kuća na raskrižju ulica prije Pivovare, desno iz pravca grada). Slijeva: Ruža Mišić, Nada Novosel – Koka, Vladimir Filipčić – Ipi, Slavica Ribić (drži dijete), Mile Ostoić, Branko Matejić, Boris Filipčić – Boro, Ana Ribić, Ivica Župec (s hulahopom) i Branko Bajd.
Dubovac 14 je jednokatna uglovnica na početku neparne strane Šporerove ulice i Dubovca u obliku slova L. Na nju se nadovezuje prizemnica br. 16 i s njom čini prirodnu cjelinu. U dvorištu su bile drvarnice, od kojih je jedna preuređena u manji stan. Vlasnik obje kuće, a i gostionice na kbr. Dubovac 12 bio je Nikola Frketić. Naslijedio ga je Mika Frketić, stariji sin Nikolina brata Mirka, koji je tu i živio u stanu na katu (Nikola i Roza Frketić nisu imali djece). U prizemlju uglovnice Dubovca i Šporerove nalazila se mesnica Ljudevita Bastijančića, potom Janka Križanića i Ivića, a nakon rata tu se useljava obitelj Bože Grubešića i Jure Filipčića. Jura i Jelka Filipčić imali su troje djece: Nadu, Boru i Vladimira. Nada je bila frizerka, imala je svoj salon u Domobranskoj. Boro je bio automehaničar i šofer u Pivovari, a Vladimir, također zvan "Ipi", kovinotokar u Že-Če -u. U prizemnom prostoru desno od glavnog ulaza nalazila se prodavaonica kruha Janka Jovanovića, koji je sa ženom Herminom živio u stanu na prvom katu. Još nekiloko obitelji izredalo se u toj kući. U prizemlju lijevo od glavnog ulaza, između dva rata ( I .i II. svj. rata) bila je policijska postaja i mitnica. U dvorišnom stančiću živio je naočiti vatrogasac Stjepan Dol, ali je "naočitija " bila njegova supruga Ljubica zvana "Schöne Ljubica, podosta starija od muža, bila mu je žena i majka. Dubovčakima bi zastao dah kad bi ta dama, u "debelo" poodmaklim godinama prošetala zibajućim hodom u haljini žarkih boja, s napirlitanom frizurom i blještećom šminkom. Dobrano je nadživjela svog mnogo mlađeg supruga. (Biserka Fabac)