Uglovnica u Ulici Grgura Ninskog 1 građanska je kuća koju je 1856. godine u stilu bidermajera izgradio ljekarnik Eduard Meder. Podignuta je na mjestu zgrade koja se nalazila na prvom popisu kuća 1770., a bila je vlasništvo časnika Hangela. U toj nekadašnjoj kući bila je vojna apoteka "K crnom orlu", utemeljena još 1726. od strane Vojnog erara. Kasniji poznati civilni vlasnici bila su dvojica Šimunića.
Rudolf Strohal piše da se još 1906. g., u vrijeme izdavanja njegove knjige „Grad Karlovac opisan i orisan“, pripovijedalo po Karlovcu da je supruga starijeg Šimunića došla jedne zimske nedjelje svečano odjevena iz crkve, i da je, jer je bila gladna, uzela iz lonca jedan krumpir. Kako ga nije uspjela progutati, srušila se mrtva na zemlju. Bila je pokopana u svom svečanom odijelu. Mrtvaci su u to vrijeme prilikom sprovoda nošeni otkriveni, pa je grobar opazio da gospođa ima oko vrata skupocjeni biser. U noći je otkopao grob, otvorio lijes i počeo skidati biser za mrtve žene. Nije mogao jednostavno obaviti posao, pa je mrtvoj gospođi okretao glavu i vrat, pritom joj je pogurao onaj krumpir iz vrata i žena je oživjela. Grobar se uplašio i pobjegao, a gospođa se izvukla iz groba i krenula ravno kući. Dugo je trebala uvjeravati ljude da nije mrtva i da joj daju skrovište u hladnoj zimskoj noći.
Godine 1799. ljekarnu Matije Šimunića kupuje prvi gradski profesionalni ljekar Matija Meder koji je ostavlja u nasljedstvo Eduardu Mederu, a ovaj 1865. g. magistru farmacije Franji Šestu.
U ljekarni se u 18. st. koristio mužar za tucanje lijekova označen napisom: „Izlio Mathias Landmann, Klagenfurt 1692“.
Upravu ljekarne 1888. preuzima Hinko pl. Davila, farmaceut i hrvatski književnik. Pisao je pod pseudonimom H. Zagorski. Iz tog vremena potječe njegovo djelo „Od izvora do ušća Korane“, „Od Karlovca do Bišća“ (Jasna Bakale, „Svjetlo“ 3 - 4 / 1993.)
Zakupnik ljekarne 1890. postaje Mr. ph. Josip Vrbanić, a potom i njezinim vlasnikom. Mr. ph. Vrbanić je od 1895. – 1905. bio gradonačelnik Karlovca.
„Narodni glas“ 13. kolovoza 1908. piše da se u ljekarni J. Vrbanića mogu kupiti Pakračke želudačne kapljice i Slavonska Biljevina,sasvim nov i djelotvoran lijek za želudačne tegobe.
Isti list 14. listopada 1909. objavljuje: „Ljekarnu k „Crnom orlu“ od J. Vrbanića u Karlovcu otkupio je od 1. X. 1909. ljekarnik g. Josip Grahovac , (radio je u najvećim gradovima monarhije, zadnjih 6 godina kao vlasnik poznate Tomajeve ljekarne u Zagrebu, Ilica 12; M.Vrbetić).
Upravitelj ove ljekarne jedno je vrijeme bio i Gustav Modrušan, gradonačelnik od 1912 . - 1919. i 1929. - 1930. g.
„Hrvatska sloboda“ je 17. veljače 1922. objavila da je 12. o. mj. , u 59. - toj godini života umro Mr. Phr Josip Grahovac. Vođenje ljekarne do oslobođenja (nakon Drugog svjetskog rata) nastavio je sin, također Josip.
Odmah po oslobođenju sva farmaceutska i medicinska proizvodnja je podržavljena, a time se ukazala potreba u interesu zdravstvene službe da se postepeno podržave i same ljekarne kao zdravstvene institucije, jer one izrađuju lijekove i direktno izdaju narodu. „Kao prve podržavljene su ljekarne narodnih neprijatelja, a zakonom o preispitivanju ljekarničkih ovlaštenja Prezidiuma NRH od 25. srpnja 1946. podržavljene su realne ljekarne, te one kojih je ovlaštenik umro, time da se vlasniku isplati procijenjena vrijednost same ljekarne.“
Iz Zapisnika redovne sjednice izvršnog odbora Gradskog N. O. – a od 19. VIII. 1947. pod točkom 3. donesen je zaključak da se prema uputstvima Ministarstva Narodnog zdravlja NRH (broj 1317 / 47. od 11. srpnja 1947.) preuzmu tri apoteke u Karlovcu: Grahovac Josipa, Borovečki Aurela i Oršanić Marijana, „s time da se za otkup istih novac namakne virmanisanjem, a u slučaju nedostatka novca virmanom dizanjem zajma u Zemaljskoj banci.“ U međuvremenu je ljekarnik Stanko Šikić ponudio Gradskom narodnom odboru da preuzme i njegovu ljekarnu. Prema Zapisniku sa III. redovnog zasjedanja Gradskog narodnog odbora 26. studenog 1947. odlučeno je da se osnuje državno privredno poduzeće ljekarničke struke, lokalnog značaja, pod nazivom „Gradske ljekarne u Karlovcu“ sa sjedištem u Karlovcu. Osnovna sredstva poduzeća sastojat će se iz inventara, stojnica, vaga, tehničkog uređaja itd. koji će se preuzeti od karlovačkih ljekarni Grahovac, Oršanić, Borovečki i Šikić prema primopredajnom zapisniku u ukupnom iznosu, koji će biti naknadno stručno procijenjen. Predmet poslovanja poduzeća bio je da nabavlja, preuzima, proizvodi i raspodjeljuje lijekove, sanitetski materijal i higijensko kozmetičke proizvode potrošačima i da vrši nadzor nad pravilnim radom svojih ogranaka (ljekarni). Odlučeno je da se za upravitelja apotekarskog poduzeća, koje bi se stvorilo od preuzetih apoteka postavi drug Borovečki Aurel. Već 13. XII. 1947. na sjednici Izvršnog odbora G. N. O. – a za direktora gradskih apoteka postavljen je apotekar Stanko Šikić.
Novoosnovano poduzeće „Gradske ljekarne u Karlovcu“ službeno je počelo s radom 01. 01. 1948., a uslijed pomanjkanja uredskih prostorija do 18. veljače poslovalo u dežurnoj sobi Gradske ljekarne Banija 6 (k „sv. Ćirilu i Metodu“). Prema Zapisniku redovne sjednice G. N. O. – a od 20. III 1948. novi ured se nalazio u kući Dr. Stanka Rendulića u Ulici Mate Mejašića 16, prizemno desno (danas Šipuševa 6).
U gradskoj ljekarni Grahovac (Ul. G. Ninskog, k „Crnom orlu“) izvršena je inventura od 11. – 30. rujna 1947., službeno je otvorena 1. listopada 1947., a njenim upraviteljem imenovan je Mr. Marijan Oršanić.
U gradskoj ljekarni bivša Oršanić (Mačekova2, k „Spasitelju“)) izvršena je inventura 2. – 28. listopada 1947., upraviteljem je imenovan Grahovac Josip ml., kojeg je 12. siječnja 1948. naslijedio Mr. Borovečki Aurel, budući da nije mogao biti postavljen upraviteljem svoje bivše ljekarne.
U gradskoj ljekarni bivša Borovečki (Gajeva 20, k „Zlatnom lavu“ izvršena je inventura 28. listopada – 17. prosinca 1947., ljekarna je službeno predana prometu 12. siječnja 1948., za rukovoditelja je postavljen Mr. ph. Grahovac Josip.
U gradskoj ljekarni bivša Šikić (Banija 6, k „sv.“Ćirilu i Metodu“) izvršena je inventura 17. prosinca 1947. – 10. siječnja 1948., službeno je otvorena 8. travnja 1948. Uslijed pomanjkanja farmaceutskih stručnjaka koji bi rukovodio ljekarnom, postavljen je upraviteljem Mr. Kovačiček Aleksandar.
Financijsko poslovanje po osnivanju gradskih ljekarni obavljalo se putem Gradskog N. O. – a Karlovac, Financijski otsjek. Svaka ljekarna imala je svoj račun po kojem se priznavao, odnosno teretio učinjeni promet. Glavni dobavljač poduzeća „Gradske ljekarne u Karlovcu“ bila je „Medika“ Zagreb. Na redovitoj sjednici Gradskog N. O. – a održanoj 20. ožujka 1948. rečeno je da se ljekoviti specijaliteti stranog porijekla, uglavnom njemačkog, više ne uvoze, jer su isti sprovedenom tupizacijom specijaliteta domaće proizvodnje izbačeni iz prometa. Time se nalagala potreba zamjenjivanja prepisanih stranih lijekova paralelnim domaćim u samoj ljekarni. Svaka ljekarna imala je po dva farmaceuta. „To će potrajati još nekoliko godina, iako se kroči velikim koracima napred, te ćemo uz oko 70 diplomiranih farmaceuta u 1947. g., imati 1951. oko 400 farmaceuta, a otvaranjem srednje farmaceutske škole u Zagrebu, Ljubljani i Skopju u trajanju od tri godine stvorit ćemo si farmaceutski kadar koji će nam olakšati rad. ( Šikić Stanko, direktor „Gradskih ljekarni u Karlovcu.“ na redovitoj sjednici G. N. O. – a Karlovac, 20. ožujka 1948.) Biserka Fabac