Priča o karlovačkoj Gimnaziji počinje u doba prosvijećenog apsolutizma 1765. g.kada u Karlovac, po nalogu carice Marije Terezije dolaze pijaristi, redovnici na glasu kao odlični učitelji. Ali pijaristi, navodno uvrijeđeni, odlaze iz Karlovca 1783g. Ipak, ostali su zapamćeni kao osnivači tzv. latinske škole ili gimnazije. Time je u ostvarena sto godina stara ideja Jurja Frankopana i stvorena kraljica među karlovačkim školama. Nakon odlaska pijarista brigu o gimnazijskom obrazovanju preuzet će franjevci. Nastava će se sve do kraja 19. st.odvijati na drugom katu franjevačkog samostana. Broj svjetovnih učitelja povećava se od 1861. g. Zakon o školstvu koji je u obrazovni sustav donio ban Ivan Mažuranić rezultirao je ekspanzijom školstva, pa je prostor samostana bio premalen. "Strašno daleko" od centra grada, kako su to smatrali tadašnji Karlovčani, u predgrađu zvanom Rakovac, postojala je od 1819. g. "Ogledna normalna glavna škola", koja je tijekom 19. st. mijenjala svoj karakter i 1863. g. postala "Velika realka". Nova zgrada za "Veliku realku" podignuta je 1863. g., ali tek nakon ukinuća Vojne krajine dolazi do spajanja, 16. 09. 1881.g., rakovačke "Velike realke" s Gimnazijom u Karlovcu. Provedba odluke odgođena je dok 1883. g. zgrada nije dograđena, otprilike na današnji izgled. Tek tada su se u nju uselili gimnazijalci iz Franjevačkog samostana na Jelačićevom trgu, i od tada se škola zove Kraljevska velika realna gimnazija. Karlovčani nisu bili sretni s tim preseljenjem, smatrali su to degradacijom, premda je bilo jasno da su uvjeti u samostanu bili loši. (Biserka Fabac)