Uglovna jednokatnica, nekad Zrinjski trg 12, dužim krilom orijentirana prema Trgu Matije Gupca (danas kbr.1), građena u prvoj polovini 19.st. a adapitrana nakon požara 1866. „Od godine 1867. u posjedu je Paje i Emilije Mikić (r. Modrušan), pa se može pretpostaviti da je rodna kuća istraživača i svjetskog putnika Janka Mikića (Karlovac, 1856. – Austin, SAD, 1897.) (R.Radovinović, „Stari Karlovac..“) Kad Janko saznaje za odlazak Dragutina Lermana u Kongo, odlazi za njim, pa se obojica potkraj 1882. uključuju u Stanleyjevu afričku ekspediciju. Kao poznavatelj tehničkog crtanja Mikić radi na ucrtavanju trase željezničke pruge kroz Kongo. Obolijeva od žute groznice pa se nakon tri i pol godine vraća u Karlovac. Ali nemirni duh ga tjera u Huston,Texas, opet radi kao crtač na željeznici, obolijeva na živce i nakon dugogodišnjeg liječenja umire. Kuću 1891. kupuje posljednji veletrgovac žitom Dane Banjanin (R.Radovinović, „Stari Karlovac..“. (Dane B. je umro 12. lipnja iste godine). Vještinu trgovanja žitom savladao je kao siromašni šegrt trgovca Vasilija Baraka. Obogatio se ali nije imao nasljednika, pa je svoj imetak ostavio Srpskoj pravoslavnoj općini u Karlovcu. “Svjetlo“ 11 prosinca 1884. piše: „Naš vrli gradjanin i trgovac gosp. Dane Banjanin, poklonio je za sirotinju ovoga grada 100 forinti da se ista svota ima razdieliti medju istu prigodom božićnih blagdanah. To je plemenit čin, koj je vriedan nasliedovanja.“ Oko 1900. Jakob Fischer u kući otvara radionicu moderniziranih opanaka, gdje desetak ljudi izrađuje samo opanke koji su „stekli dopadnost i prođu i po Njemačkoj.“ Kuća je 1902. evidentirana kao Zrinjski trg 12 u vlasništvu Marije Ivančić r. Banjanin, a 1917. godine se udova Ivančić navodi kao susjeda u gradjevnoj dozvoli koju dobivaju braća Fröhlich za gradnju svoje dvokatnice. Zlatko Gursky u svojoj knjizi „Karlovac Panorama jednog vremena“ na str. 98 ispod fotografije piše o kući trgovca kožom Jakoba Fischera. Kad je bila i da li je bila Fischerovo vlasništvo nisam saznala, ali znam da je Fischerova radionica ostala poznata po prvom štrajku radnika u Karlovcu. Autor knjige „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“ R. Radovinović piše da „stariji Karlovčani ovu zgradu nazivaju kućom Acham - Bäuerle sa Strossmayerova trga“. To ću potkrijepiti dokazom iz Državnog arhiva: Mihajlović Janko 21. prosinca 1923. dobiva uporabnu dozvolu u iznajmljenom lokalu, bivši Laze Gavranovića, za „izvedenje dvaju izloga te ulaznih vrata u novootvorenoj trgovini providjenih željeznim kapcima“ (graditelj Josip del Toso), o čemu se obavješćuje kućevlasnica Zrinjskog trga 12 Josipa Acham. Josipa Acham i Kristina Bäuerle kućevlasnice Zrinjskog trga 12, mole 18. ožujka 1935. Gradsko poglavarstvo (broj spisa 4842/35.) „da bi izvolili izdati gradjevnu dozvolu za adaptaciju stana u prvom katu na temelju priloženih nacrta u tri primjerka. Izvest će se slijedeće adaptacije: „probijanje ulaznih vrata, zaziđivanje postojećih ulaznih vrata rušenjem pregradnog zida u kuhinji, te izvedbom kupaone i izbe u toj prostoriji.“ ( izvadjač Ivan Kos, ovl. zidarski majstor). Danas se u prizemlju zgrade prema trgu nalaze: prodavaonica „Pekarnice Vuljanić“, caffe „Mozart“ i „Foto Color Korana“, a na katu stambeni prostor. (Biserka Fabac)