Ulica kralja Tomislava povezuje povijesnu jezgru nekadašnje karlovačke tvrđave i Novi centar, a razvijala se u tri etape. U vrijeme postojanja tvrđave protezala se od Pekarske do Školske ulice. Tada je nosila ime po župnoj crkvi: „Ulica Sv.Trojice“ a prvi službeni napis propisan za vrijeme francuske okupacije (1809. – 1813.) „Župna vulicza“ – Rue de la Parosissen nalazio se na današnjoj kući Frankopanska 4. Desno na slici vidimo bočno krilo uglovne barokne kurije Radićeva 10 – Ul. kralja Tomislava koja je ucrtana na planu 1770. godine kao kbr. 209. Bila je vlasništvo višeg časnika Kovačića, a u vojnoj je namjeni sve do 1990. - ih kad je uređena kao dio Trgovačko - ugostiteljske škole. U kuriji je 1783. odsjeo car Josip II. Lijevo na slici je jednokatna uglovnica Radićeva 12, sagrađena u stilu romantičkog historicizma na mjestu gdje je 1770. bila magistratska gostionica. Današnja zgrada podignuta je 1870. – ih a proživjela je vijek kao poznata kavana pod raznim imenima (Bartel, Sessesion, Aeroplan) sve do 1930. - ih, kad se u prizemlje useljavaju knjižare izdavačkih poduzeća „Atheneum“ a potom „Naprijed“. Na katu je oduvijek bila u stambenoj namjeni. Dalje na lijevoj strani je klasicistička uglovna dvokatnica Križanićeva 11, prema planu iz 1770. sagrađena na mjestu kuće Hauptmana Tergovčića broj 206. Današnja zgrada podignuta je za tamnicu Slunjske pukovnije kojoj je bilo sjedište u Karlovcu od 1809. - 1881. Krajem 19. st. u zgradi je smješten Kraljevski kotarski sud. Sudske ustanove ostale su u zgradi sve do izgradnje palače u Novom centru 1978. g. Uoči II. svj. rata na drugom katu ove zgrade bio je privatni stan dr. Ante Nikšića, organizatora ilegalnog ustaškog pokreta. Druga razvojna faza Ulice kralja Tomislava počinje 1930.-ih, kad se ruše dvije kuće Križanićeva 12 i 14, koje se nalaze na pravcu povezivanja Jelačić placa sa Domobranskom ulicom. Između kuća je postojala velika gasica poput one u Prešernovoj ulici. U najstarijem dijelu, do Križanićeve, dobila je ime karlovačkog trgovca i dobrotvora Janka Markeza i nosila ga do 1945. Od Markezove ostavštine utemeljena je 1807. „Markezijeva zaklada“ za potrebe dječačke i djevojačke osnovne škole i gimnazije. Upravljanje zakladom povjereno je Gradskom poglavarstvu koje je obrtnicima i trgovcima davalo novac u zajam, uz kamate. Na pisani zahtjev ravnatelja Gradsko je poglavarstvo odobravalo novac za učiteljske plaće i druge potrebe. Sredstva zaklade u drugoj trećini 19. st. postaju nedostatna, zaklada se ugasila (nije zabilježeno kada) a uzdržavanje škola u cjelosti preuzima grad i država. Kada je na drugoj strani bedemskog jarka 15. srpnja 1934. godine izgrađen Sokolski dom, tadašnja „Nova“ ulica nastala premošćenjem i zatrpavanjem šanca dobiva ime sveučilišnog profesora Miroslava Tyrša koji je u Pragu 16. februara 1862. osnovao prvo sokolsko društvo „Praški sokol“. Sokolstvo se razvija poslije 1848. godine kao rezultat nove ideologije oslobođenja naroda od tuđinske vlasti, koja postavlja fizičko i duševno zdravlje kao preduvjet u borbi za slobodu i samostalnost. Dvadeset tri godine kasnije, 4. juna 1885., pod starješinstvom Luje Harazina osnovano je sokolsko društvo u Karlovcu pod imenom „Pokupski sokol“. Publicist Radovan Radovinović u svojoj knjizi „Stari Karlovac ulice kuće ljudi “ piše da je ulica poslije križanja sa Križanićevom, u novom dijelu nosila ime Miroslava Tyrša do 1941. godine, a od 1941. - 1945. ime književnog kritičara i filologa Milivoja Šrepela. U arhiviranim dokumentima Građevinskog ureda od 1934. – 1941. pojavljuju se oba imena: Gospođa Amalija Sturm 22. VI. 1934. piše molbu gradskom načelstvu: „Umoljavam da mi se uz uobičajene uslove otstupi gradilište u Šreplovoj ulici, vis a vis sv. Ćirila i Metoda, u fronti od 12 m na kojem se obavezujem u odredjenom roku izgraditi jednokatnicu….. Kuću grade Krefl Janko i Ema r. Sturm i 4. IX. 1935. dobivaju uporabnu dozvolu za novo sagrađenu jednokatnu zidanu kuću u Šreplovoj ulici. Današnja adresa je Ul. kralja Tomislava 13. Ing. Nikola Marić (za Držić Franju) predaje 14. septembra 1938. godine građevnom uredu molbu za „izvedenje pripojenja kućne kanalizacije na gradski kanal za dvokatnu novogradnju u Šreplovoj ulici“, a uporabna dozvola za dvokatnu novogradnju izdana Franji Držiću 13. I. 1939. ima upisan kućni broj 3 u Tyršovoj ulici. Današnja adresa zgrade u kojoj je u junu 1941. formiran Vojni komitet sa zadatkom da organizira i rukovodi Narodnim ustankom na području Karlovca je Ul. kralja Tomislava 11. Podržavljena je 1947. g. Tomašević Milenko i Marija 03. listopada 1935. dobivaju uporabnu dozvolu za novo sagrađenu stambenu jednokatnicu u Tyršovoj ulici broj 7 (današnji broj 15 u Ul. kralja Tomislava). Na uglu Križanićeve i Markezijeve ulice, prema nacrtu građevnog poduzeća Franjo Toplak. 17. rujna 1940. Zadruga Plemić broj 43 Gornje Mekušje dobiva dozvolu za gradnju jednospratne zgrade na k. č. 33/2. Dozvola se izdaje na vlastitu pogibao i odgovornost molitelja obzirom na to što isti još nije gruntovni vlasnik gradilišta, te što samoj gradnji prigovara susjed Vujanović Vaso i Paula iz Križanićeve ulice. (Prigovori susjeda Vujanović Vase i Paule otpućuju se kao neumjesni jer je gradilište gruntovno vlasništvo Općine grada Karlovca koje je molitelju odstupljeno na temelju dražbe provedene 25. srpnja 1940. odobrene rješenjem Banske vlasti Banovine Hrvatske.) Uporabna dozvola za kuću u Tyršovoj ulici izdana je 22. X. 1941., na ruke ing. Janka Plemića nadstojnika tehničkog odjeljka u Karlovcu. Na fotografiji se ne vidi treća razvojna etapa Ulice kralja Tomislava koja slijedi poslije uglovnice Latković a proteže se do nadvožnjaka i željezničke pruge. Kao buduća ulica ucrtana je u Regulatornu osnovu 1905. a izgradnja zgrada započinje 1957. Na njenom razvojnom putu srušena je gostionica „Grga“. Poslije II. svjetskog rata cijela ulica dobiva ime Ive Marinkovića, antifašističkog borca i člana vodstva hrvatske KP. Nakon prvih demokratskih izbora 1990., prozvana je imenom kralja Tomislava. (Biserka Fabac)