Kukuljevićeva ulica se početkom 20. stoljeća zvala Bedemska ulica. Leno Šoštarić živio je na kućnom br. 9 u "novogradnji" preko puta danas Doma umirovljenika, u kojoj i danas živi publicist Danko Plevnik. Mislim da je ovaj mali bijeli trokutić vrh te kuće. U ovoj velikoj kući desno živjeli su poslije Drugog svjetskog rata moji djed i baka, Mihael i Antonija Konečnik s djecom, kćerke Silva i Vilma i sin Aleksander ( Sandi ) . Od bake sam često slušala kako je to bila Modrušanova kuća ( djed je umro 1947. god. ). U početku smo mislili da je to gradonačelnik Gustav Modrušan, ljekarnik, onda sam naišla u nekim knjigama na Janka Modrušana, društvenog djelatnika ( oba se spominju u Karlovačkom leksikonu ). Ali s pričama bake i njene sestre Marije Poštić - koja je stanovala u samom dnu Kukuljevićeve ulice u onoj maloj kućici lijevo, to se s biografijama ove gospode nije slagalo. Da bih nedavno tražeći sasvim nešto drugo naišla na stranici Gradskog muzeja Karlovac da je vlasnik te kuće Ivan Nepomuk Modrušan (Karlovac, 1857. – Karlovac, 28.5.1935.), inžinjer ratne mornarice, kojemu je o njegovom trošku karlovački fotograf Hinko Brauner, snimio razglednicu vlastite kuće koju je on poslao Dušanu Lopašiću, vlasniku i uredniku „Glasonoše“ kako bi se ironično osvrnuo na loše radnje prilikom uvođenja električne gradske rasvjete pred njegovom kućom u Bedemskoj ulici : http://www.gmk.hr/Predmet/9266 ; U tom velikom stanu, na prvom katu, u kojem su živjeli Modrušanovi - do kada ne znam (tata - Franjo Turk, mi je rekao da je često kao šegrt (kod trgovca Franje Ostarčevića ) nosio "robu"( hranu i kućne potrepštine) gospođi Modrušan -to je bilo druga polovica 1930-tih ), s četiri prostorije živjelo je više članova moje uže obitelji u sustanarstvu s drugim obiteljima sve do rušenja kuće, negdje 1985. Koristili su dvije prostorije. Iz velikog haustura vodilo je na kat lijepo zavojito stepenište na prvi kat gdje su na vrhu bila vrata i tada ste ušli u hodnik - veliki četvrtasti, s prozorima na šanac, jedna pipa s vodom u dubini desno zahod ( drveni ), jedna mala sobica i jedna s kosim krovom koja je služila kao spremište. Znam da je u prizemlju živio jedan pekar s obitelji, u potkrovlju željezničar s obitelji. U kuću sam dolazila od kraja 1950.-tih, penjali smo se po nekim zidinama, tek kasnije sam saznala da su to bili ostaci bedema. A i stražnji dio ove kuće bio je razrušen, a ove male kućice ispred nije bilo. Po mojim saznanjima, mislim da je to kuća Franje Blejca, stolara, oca Miroslava Mire Blejca koji je od njega nasljedio stolarsku tradiciju, ali je nama poznat kao vozač motokrosa i prvak Hrvatske 1961. Silvin Jerman je u Glasilu kulturno prosvetnega društva slovenski dom "ODMEV" iz travnja 2010. na čijoj je naslovnici Miroslav Blejc, napisao članak po naslovom : Miroslav Miro Blejc : slovenski prvak v hrvaškem motokrosu, str. 16 http://slovenci.hr/uploads/Odmev/odmev40web.pdf . Voljela bih da nam netko kaže kad je snimljena fotografija, prije Drugog svjetsko rata sigurno, a po očuvanosti ovih zgrada desno mislim i puno prije, i da me nadopuni, ispravi......jer to su samo moja davna sjećanja i površna "kopanja" po literaturi... (Irena Turk Vukić)