Napisala Biserka Fabac
(Zrinski trg kbr 8, 6, 4, 2)
Godine 1906. u Opisnom štatutu k regulatornoj osnovi Kraljevskog grada Karlovca (broj 31368 / 1905.) navedeno je, da se Zrinski trg u predgrađu rabi za prodaju žitka, tesarskog gradiva, vapna i zemaljskih proizvoda.
Gradska općina grada Karlovca je 1922. godine zatražila od Kraljevske banske uprave u Zagrebu, da se Zrinskom trgu briše svojstvo javnog dobra i odobri prenamjena u građevinsko zemljište. Gradskoj općini bilo je stavljeno u dužnost da predloži regulatornu osnovu za upitni predjel sa najbližom okolicom, uvjete za prodaju i izgradnju pojedinih katastarskih čestica.
Ozbiljna prenamjena Zrinskog trga u građevinsko zemljište dogodila se puno kasnije. U dokumentu Državnog arhiva broj 8271 / 1939. od 5. V 1939. potvrđuje se zaključak sjednice gradskog vijeća grada Karlovca od 16. II 1939. (točka 44), kojom se zaključuje parcelacija Zrinskog trga u građevinske čestice.
Do te odluke, u periodu preko pola stoljeća, na trgu su se svakog petka i svakog sajmenog dana, prodavale žitarice i poljoprivredni proizvodi iz okolice. Trg je još uvijek bio pun seoskih kola, a naročito u jesen kad su stizali seljaci iz Bosne i drugih krajeva. Umorni od puta i pritisnuti potrebom prodaje svoje robe, boravili su na trgu i po tri dana. Grad je svakog petka samo na uvoznini prihodovao najmanje 1000 din od silnih kola koja su dolazila na trg.
Od kolovoza do kasne jeseni dnevno je bio pun kola sa sijenom, koje je vojni erar od okolnih seljaka kupovao za svoje potrebe. U kasnu jesen oko vojnih magazina slagana su drva. Stanovnici okolnih kuća bili su poslovni ljudi, obrtnici, koji su ovdje sagradili kuće da bi lakše poslovali.
Zato su bili protiv parcelacije i izgradnje Zrinskog trga. Nabrojat ću samo neke: Dr. Rendulić Stanko, Dr. Petrović Gajo, Gjačić Ivan, Acham Josipa i Bäuerle Kristina, Mavro Fröhlich, Purebl Vladimir, Marković Gavro, Weinberger Gizela, Mira Šašel, svi Kramerovi i mnogi drugi.
Dr. Rendulić Stanko je u svojem utoku uloženom Kraljevskoj banskoj upravi Savske banovine u Zagrebu predložio da se vojne vlasti i magazini maknu iz središta grada, jer se u magazinima drži sijeno, slama, ugljen, žitak, sve što je lako upaljivo, pa prijeti opasnost susjednim zgradama, obzirom na veliku količinu stočne i ljudske hrane. Naveo je da je „Naslovu“ poznato, da je pred par dana skoro planuo jedan od tih magazina. Problem bi se mogao riješiti na bolji način uklanjanjem vojnih baraka. Osim toga kuće koje su građene oko trga imale su trgovačke i obrtne radnje koje su trgovale poljoprivrednim proizvodima. Cjelokupni trgovački privredni život grada kroz dugi niz godina adaptirao se ovom mjesnom središtu.
Dalje piše dr. Rendulić: „Prije 25. g. predlagalo se da se na sredini trga izgradi zgrada za poštanski ured, a da okolo ostane trg. Poslije se predlagalo da se podigne zgrada za urede, pa za sud, ali je bilo neizvedivo, jer je polovica trga bila upisana kao vojni erar, koji je dozvolio da se zemljište otpiše sa njegovog imena, ali je vojni erar i dalje u posjedu istog. Prije tri godine na tom dijelu su stajala vojnička drva, a i sada vojne vlasti upotrebljavaju sjeverozapadni dio trga za svoje potrebe, jer je na zapadnoj strani vojno slagalište. Ako se izgradi navedeni novi blok kuća, sadašnji stanovnici neće moći do svojih kuća, jer će kola koja dovoze u tamošnje vojne magazine sijeno i slamu, od kolovoza do studenog posve zatvoriti novo projektirane postojeće kuće.“
Dr. Petrović Gajo je smatrao da bi bio oštećen izgradnjom bloka zgrada pred njegovom kućom sagrađenom 1931. g. Kupio je od g. Jakila staru trošnu kućicu, skupo ju platio, 120.000 dinara, srušio, zadužio se i izgradio svoju dvokatnicu. Zidao je skupu kuću da bi ukrasio Zrinjski trg, a gradnjom ovog bloka kuća će mu biti sakrivena, neće imati sunca, a radi higijenskih i estetskih uvjeta izgubit će trećinu cijene.
Gdin. Mavro Fröhlich se protivio parcelaciji jer je sužen prostor između građevnog pravca postojećih kuća na Zrinskom trgu, a svojoj je kući dao bogato ukrašenu fasadu, računajući da Zrinski trg nikada neće biti izgrađen. Ova izgradnja smanjuje vrijednost njegove kuće. Tom mišljenju priklonio se i trgovac Ivan Gjačić, koji je svoju kuću kupio 1919. g., i skupo ju platio jer se nalazi na Zrinskom trgu. Smatrao je da bi njegova kuća izgubila 50% vrijednosti, jer bi izgubila sunčane zrake, a posljedica toga bila bi vlaga i nehigijenski uvjeti. Rekao je da je općenito poznato da stanari traže sunčane i suhe stanove, da nigdje na svijetu nije vidio da se trgovi uništavaju, tim više, što Karlovac ima toliko teritorija da bi se mogao sagraditi drugi London.
Ne mogu ovom prilikom navesti razloge svih okolnih vlasnika kuća, ali odgovor Kraljevske banske uprave Savske banovine u Zagrebu svima njima, bio je da se žalbe odbacuju kao neosnovane. Prigovori da se parcelacija protivi regulatornoj osnovi iz 1906. g. ne mogu se uvažiti, jer ta regulatorna osnova nije po propisu čl. 7 Gradjevnog zakona u određenom roku saobražena sa novim zakonom i podnesena na reviziju i odobrenje, pa uslijed toga više ne vrijedi.
Tako je od 1939. do 1950. – te izgrađen blok kuća na fotografiji:
Desno, u prvom planu je zaobljena uglovna zgrada - „gradska kuća“ - Zrinski trg broj 8 – Vitezovićeva, izgrađena 1950. – te godine na k. č. 623 / 12. Projekt je financirao Gradski Narodni Odbor, nacrt sastavio arhitekt Kindij, uloženo je 3. 600. 000 dinara, a prema popisu kuća 1950. – te u zgradu je smješten Kotarski narodni odbor. ((Zapisnik XXIII. redovnog zasjedanja Plenuma Narodnog Odbora grada Karlovca 31. V 1950.)
Do „gradske kuće“ je stambena dvokatnica Zrinski trg 6, sa dužinom ulične fronte 21 , 95 m. Dozvolu za gradnju na k. č. 623 / 13, prema vlastitom nacrtu, 3. kolovoza 1939. (broj dokumenta 14157 / 39.) dobiva ovlašteni građevinski inženjer Antun Draganić iz Ulice kralja Aleksandra broj 15. Rođen je u Biogradu 1887., umro je u Opatiji 1965. godine. Građevinu je studirao u Beču i Brnu, gdje je diplomirao 1911. g. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je austrijski časnik i gradski inženjer u Rijeci. U Karlovac je došao 1920. - te i sa Draganom Blazinom do 1922. g. imao Tehničku poslovnicu i gradjevno poduzetništvo u Rakovačkoj ulici 12, na prvom katu iznad kavane Aeroplan. Kasnije se osamostalio, projektirao i gradio stambene zgrade na Sajmištu (Smičiklasova – Jonkeova), u Ulici Lisinskog, u Domobranskoj, pa i kuću Stross. trg 2 (u dvorištu, kuća Eme Bäuerle) itd.
Za gradnju kuće Zrinski trg 6, na parceli veličine 170 čhv, javio se na oglas dražbe koju je raspisalo Gradsko poglavarstvo 3. lipnja 1939.
Na očevidu za izdavanje građevinske dozvole bili su uz molitelja gradski senator Ivan Laufer, gradski fizik Hruby dr. Julio, gradski Gradjevni ured i susjed i trgovac Tavčar Josip. Na temelju kupoprodajnog ugovora izvršen je bez teretan otpis k. č. 623 / 13 – gradilište u Karlovcu sa imena i vlasništva Općine sl. i kr. grada Karlovca i uknjiženo pravo vlasništva u korist ing. Antuna Draganića i Milice na ravne dijelove. Uporabna dozvola za dvokatnu novogradnju izdana je bračnom paru Draganić 10. rujna 1940. g. sa adresom Zrinjski trg 28. Iste godine bračni par Draganić gradi prizemnu dvorišnu zgradu za drvarnice, u obliku trokuta.
Slijedi dvokatnica Zrinski trg 4: Odluku o dozvoli gradnje dvokatne kuće na k. č. 623 / 14 sa dužinom ulične fronte od 22 m (broj dok. 18955 / 39) dobili su 16. X 1939. g. Tavčar Josip i Marija iz Karlovca. Gradnja je morala biti izvedena na temelju od betona, sa zidovima iz opeke, pokrivena crijepom, a u podrumu sa drvarnicama, praonom i skloništem. U prizemlju kuće u planu su bila tri lokala, tri skladišta, kolni uvoz i stubište. Uporabna dozvola izdana je 12. kolovoza 1940. godine Tavčar Josipu i Mariji iz Preradovićeve ulice 15, koji su ondje lijevo od ulaza 1930. –ih imali trgovinu živežnih namirnica i svih vrsta jestivih gljiva.
Natpis iznad ulaza u trgovinu u Preradovićevoj 15 (danas broj 4) kojeg spominje i Zlatko Gursky u svojoj knjizi „Karlovac panorama jednog vremena“, imala sam sreću vidjeti u jednom trenutku kad su 2010. g. sa pročelja skinute ploče koje su ga prekrivale!!Nestao je dan dva kasnije uređenjem fasade.
Josip i Marija Tavčar sa adresom Zrinjski trg 26 koju su dobili 1940. sa uporabnom dozvolom za novoizgrađenu dvokatnu kuću, dobivaju 1943. g. odluku o dozvoli gradnje visokoprizemne DVORIŠNE zgrade sa ravnim krovom na k. č. 623 / 14, koja će u podrumu služiti za ručno čišćenje i biranje raznih plodina i sjemjenja. U prizemlju bi trebala biti prostorija za garažu i prostorija za skladište raznih zemaljskih plodina, umjetnog gnojiva i sjemenja. Gradjevni ured je donio odluku da se „moliteljima zabranjuje takova obradba zemaljskih plodina kojom bi se pravile smetnje ukućanima kao i susjedima uslied nepodnosive buke, smrada i prašine.“ Jedan od uvjeta bio je i taj, da se na među do susjeda Smogoji Krešimira (Zrinjski trg 32) i ing. Antuna Draganića (Zrinski trg 28) podigne vatrobrani zid.
U začelju ovog stambenog bloka izgrađen je blok kuća koji danas pripada Šipuševoj ulici.
Kako se broj stanovnika u Karlovcu od 1945. g. do kolovoza 1947. povećao za 5000 novo pridošlih, narastao je ukupan stanovnika grada na oko 30.000 (VI. red. sjed. G.N.O. - a , 20. III. 1948.), „jedan od najtežih problema bilo je stambeno pitanje, naročito onih stanovnika koji su radili u produkciji.“ Stambena komisija Narodnog odbora „izvršila je kontrolu radi pravilnog korištenja stambenih prostorija, kojom se prilikom nailazilo na otpor nesavjesnih građana, čije su neiskorištene prostorije uzete. Iz centra grada preseljavana su lica koja ne učestvuju u proizvodnji i ona lica čije je držanje neprijateljsko prema našem narodu.“ Iz tog razloga kućevlasnici su dobivali rješenja o djelomičnom ili potpunom ispražnjenju stambenog prostora vlastitih kuća.
Prema Zapisniku sjednice Izvršnog odbora Gradskog N. O. – a 22. XI 1947., čitale su se žalbe Haslinger Štefe, Obrtničkog potpornog društva „Nada“, Tavčar Josipa, Dr. Rendulić Stanka i Zore i drugih, protiv ispražnjenja njihovih stambenih prostorija djelomično ili svih, i dodjela istih prostorija drugim licima.
Nakon razmatranja žalbi Izvršni odbor je na temelju člana 60 općeg zakona o Narodnim Odborima i uputstva Predsjedništva Vlade NRH (od 16. VIII 1947., broj 9028) te odredbe Ministarstva Unutrašnjih poslova NRH (od 18. XII 1946. broj 58041 – 1946.) donio rješenje da se žalbe odbijaju, i da je rješenje stambene komisije N. O. – a u skladu sa zakonom.“
Posljednja zgrada u nizu je bijela dvokatna uglovnica Zrinski trg 2 – Ulica Ambroza Vranyczany - ja podignuta 1939. g. na k. č. 623 / 15 kao Štedionica Savske banovine. Sve banke i štedionice, pa i ova, prestale su postojati nakon Drugog svjetskog rata, osim „Banijanske pomoćnice“. U poslijeratnom razdoblju promijenio se način poslovanja „Croatia“ osiguranja, koje je do tada djelovalo u Karlovcu putem zastupnika, pa je 1946. godine osnovana filijala „Croatia“ osiguranja. Širenju poslovanja doprinjelo je obavezno osiguranje imovine državnih poduzeća. Godine 1950. – te zgrada postaje filijala Narodne banke, a danas ponovo „Croatia“ osiguranje.
Potpuno asfaltiranje Zrinskog trga dovršeno je u drugoj polovici 1947.godine.