U Karlovcu se potkraj 18. st. iz razvijenijih obrtničkih radionica počela razvijati manufakturna proizvodnja, koja se krajem 19. st. postepeno pretvara u industrijsku proizvodnju. Na slici je prodavaonica tekstilne manufakture Šandora Weissa koja je bila na glasu početkom 20. st. , zajedno sa prodavaonicama Josipa Lulića (http://kafotka.net/393, http://kafotka.net/392), Stjepana Bana i Mirka Malovića (http://kafotka.net/538). Trgovina se nalazila u zgradi današnjeg Učeničkog doma (desno na slici je zgrada Franjevačkog samostana), koju je 1848. g. gradio bogati karlovački trgovac Vaso Skeleđić. Kasnije ju je poklonio za školu pravoslavnoj crkvi. R. Strohal kaže „da je ova zgrada zidana za privatne stanove, a ne u školske svrhe, posve je razumljivo, da ove prostorije ne zadovoljavaju.“ U zgradi je, na uglu prema Samostanskoj ulici, 1925.g. bila prodavaonica mesa Gjure Petrovića i pekara Milana Brakusa. Iznad natpisa vlasnika trgovine manufakture je reklama „Srpske kreditne banke i štedionice“. 1899.g.karlovački Srbi osnivaju „Srpsku kreditnu zadrugu“, a 1903. zavod sa širim djelokrugom pod imenom „Srpska kreditna banka i štedionica“ kao dioničko društvo. "Taj si je zavod u kratko vrijeme stekao povjerenje i ugled koli kod vjerovnika toli kod dužnika. Ovaj se novčani zavod smjestio u Sljepčevićevoj kući na uglu Šebetićeve ulice i ulice sv. Barbare, preko ulice od kuće Bunetine. Predsjednikom ovoga zavoda jest veletržac Jovan V. Barako", - piše R. Strohal. (Biserka Fabac)