Gundulićeva ulica nosi svoje ime od 1889. g. kad se obilježavala 300. godišnjica rođenja Ivana Gundulića. U dućanima i na ulici prodavala se remenarska roba (otud joj prvo ime Riemer Gasse), domaće platno i seljačko rublje. Kako su štandovi klobučara, opančara i postolara sužavali ulični prostor trgovanje takvom robom preselilo se 1923. g. na Stroossmayerov trg. Prva kuća desno, Gundulićeva 6, u kojoj je danas u prizemlju prodavaonica slušnih aparata „Bonitech“, a nekad bila trgovina i servis šivaćih strojeva „Bagat“, pa prodavaonica cipela „Bata“, s početka 20. st. bila je u vlasništvu Ivana i Dragutina Dvornik. U Državnom arhivu Karlovca saznajem da Žiga Rehnitzer 14. lipnja 1930. g. moli Gradsko poglavarstvo da donese odluku o pregradnji prizemlja, a 9. rujna 1941. godine., broj spisa 27765/41., dobiva odluku o konačnom rješenju dozvole za gradnju kućne kanalizacije u vlastitoj kući. Slijedeća kuća, Gundulićeva 5, jedno je vrijeme bila u vlasništvu Wienberger Samuela, koji moli dozvolu od Gradskog poglavarstva za uređenje dućanskih vrata i prozora na svojoj jednokatnici a prema nactu ovl. graditelja ing. Dragutina Dvornika. Na broju 4 od godine 1902.-1950. staklarsku trgovinu ima Josip Birnbaum koji 28. marta 1904. moli Gradsko poglavarstvo gradjevnu dozvolu za adaptaciju njegove kuće u dvorišnom krilu, kao i da može pročelje svoje kuće providiti portalima. U kući je dugo godina u drugoj polovini 20. st. bila prodavaonica namještaja „Šavrić“ Zagreb. Dvokatnicu, Gundulićevu 3, 1901. g. od Gjure Trontla kupuje Marija Pacel, koja 25. travnja 1906. moli Slavno poglavarstvo Slobodnog i kraljevskog grada Karlovca gradjevnu dozvolu, broj spisa 5342/906, jer je nakanila proširiti ulaz na pročelju u lokal lijevo od glavnog kućnog ulaza za 30 cm obostrano. “Spomenuti lokal iznajmila sam za tjeranje draguljarskog posla, te pošto se uslied pomanjkanja mjesta izlog smjestiti nedade, prošireni ulaz služiti će kao izlog i ulaz koji će biti providjen željeznim zastorom.“ Kuća 1922. g. postaje vlasništvo Šandora Eislera , a 1925. Šandora Weissa, koji uvodi priključak kućne kanalizacije na gradsku mrežu 1941. g. prema nacrtu ing. Filipa Hekscha, ovl. gradjevinskog inženjera. Tridesetih godina na drugom katu kuće imao je odvjetničku pisarnu dr. Ivan Graho (kaže Z.Gursky). Bio je gradonačelnik od 1936.-1939. S dužnosti je odstupio radi odnosa režima prema Karlovcu, ali i zbog spora sa stranačkim kolegama oko upravljanja gradskom imovinom. Za njegova mandata izgrađena je gradska kanalizacija, a Markezijeva ulica (Kralja Tomislava) povezana s Domobranskom. Nije odobravao režim NDH, pa 1942. odlazi iz Karlovca (Karl. Leksikon). Posljednja u nizu je uglovnica Šebetićeva – Gundulićeva, kuća veletrgovca Jakšića, čija se kćer Katarina udala za Franju Türka st. Smatra se da su potomci Franje Tűrka ml. kuću prodali oko 1880. tvorničaru kože Andriji Jakilu. (Biserka Fabac)