Prva kuća na desnoj strani, uglovnica s kupolom, danas Kukuljevićeva 1 pregrađena 1905. godine bila je u vlasništvu Marije i Mavre Strahinšćak, a kasnije Marije (udove Strahinšćak ) i trgovca mješovitom robom Milivoja Mutavdžića. Slijedi historicistička dvokatnica Radićeva 27 koju na mjestu starije barokne kuće, sa pekarnicom u prizemlju, grade Marija (r. Minisdorfer) i Gašpar Strahinšćak. Gašpar je bio pekar ali i gradski zastupnik. Broj spisa 2945/1906., dne 2. ožujka 1906. „Više potpisani molimo za blagohotno podjeljenje gradjevne dozvole za gradnju dvokatnice u Rakovačkoj ulici broj 27 , na gradilištu postojeće kuće“. Kuća je dobila uporabnu dozvolu 26. studenog 1906. g., sagrađena je prema projektu graditelja Roberta Reissa. Karlovčani su zgradu znali kao pekaru Janka Zlatarića, koja je bila desno od ulaza, a lijevo je bila gostionica Franje Petera. Nakon Petera u tom prostoru Mr. Karlo Andrašević iz Krašića uređuje „Ljekarnu križu“ za što Gašpar Strahinšćak 16. travnja 1935. moli Gradsko poglavartsvo za dozvolu adaptacije prizemnog lokala. Na prvom katu na jednoj strani živio je sa suprugom botaničar Ljudevit Rossi (Senj, 1850. - Karl. 1932.). Završio je prestižnu časničku školu „Ludoviceum“ u Budimpešti, umirovljen je u činu majora u Karlovcu kao zapovjednik domobranske jedinice. Sa Schlosserom, Vukotinovićem i Hircom postavio je temelje hrvatske florisitike. Skupio je herbarijsku zbirku od 32.000 listova, koja čini temelj današnje zbirke „Herbarium Croaticum“ Botaničkog zavoda Sveučilišta u Zagrebu. Osnovao je planinarsko i filatelističko društvo, a prvi je predsjednik filatelističkog društva 1918. g. Ispod Pasarićevog kuka, na Sjevernom Velebitu, postoji Rossijeva koliba koja pruža zaklon posjetiteljima za vrijeme lošeg vremena. Do kolibe se može stići Premužićevom stazom. Radićeva 25 bila je kuća pećara Slave Kovačića. Stanovao je na katu sa ženom, a u prizemlju je gospođa Nolli imala radionicu za ženske ručne radove (Gursky). 1902. g. upisane vlasnice bile su Bartolčić pl. Anka i pl. Sofia. Bartolčić Sofija 12. listopada 1931., broj spisa 18442/31 „moli Gradsko načelstvo gradjevnu dozvolu za izvedenje kućnog kanalskog priključka na gradsku kanalizaciju. 1950. upisana vlasnica bila je Julka Nolli. Kuća je 2012. g. bila na prodaju i dobila je novog vlasnika. Radićeva 23 je trgovačko stambena uglovnica, koju na mjestu starijih baroknih kuća sredinom 19. st. gradi veletrgovac i javni djelatnik Kamilo Badovinac st. (1849. – 1918.). Utemeljio je veletrgovinu bojama, lakovima i kolonijalnom robom 1875. g. Badovinci su držali trgovinu nešto manje od jednog stoljeća. Djed Đuro Badovinac bio je kapetan Slunjske IV. graničarske pukovnije. Kamilo stariji je najmlađi sin Đure Badovinca ml. koji je također bio trgovac. Oženio je Ivanu Beindinger, a kuća je Ivanin miraz. Badovinci su bili brojna i otmjena karlovačka obitelj. Kamilo je imao šesnaestero djece. Kamilov sin Ivan, diplomirani pravnik, vodio je ured Edmunda Lukinića. Bio je tajnik Hrvatskog sokola i istaknuti član Hrvatsko - srpske koalicije, poginuo je 1915. u Galiciji. Bio je vlasnik i urednik koalicijskih novina „Narodni glas“ i „Karlovac“. Sin Nikola (1888. - 1953.) je vodio očevu tvrtku sve do nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata. Broj spisa 5766/1922 od 7. lipnja 1922. Nikola B. moli Gradsko poglavarstvo za dozvolu uređenja izloga i ulaza na dućanskim prostorijama. Nikolina kći Ivana udala se za pjesnika, prevoditelja i urednika Ota Šolca (1913. - 1994.), a kuća je bila njihov dom. Druga kćer Marta udala se za dr. Matiju Drganca, a treća Beata za licitara Rudolfa Lukinića. Nikolu Badovinca rado je posjećivao prijatelj Lovro pl. Matačić. Od 1977. g. u kući se nalazi dopisništvo „Večernjeg lista“, a u prizemlju zgrade je dućan „United colors of Benetton.“ (Biserka Fabac)
Matija Drganc sin je pravnika Drage Drganca, a Drago Drganc brat je Ivana Drganca. (Podatak: Ivana Ciganović, kći Ivana Drganca; XII.2014.)