Na sjevernom kraju Šetališta Marije Valerije (najmlađa kćer Franje Josipa), danas Šetalište Franje Tuđmana, 1874. graditelj i projektant Ernest Mühlbauer gradi neorenesansnu jednokatnicu za trgovca Josipa Purebla. Kuća nastaje na mjestu gospodarskih zgrada, također trgovca, Demetera Musulina. Prema R. Strohalu: „Kavanu je ondje otvorio prvi Marijan godine 1875., koji je amo došao iz Beča. Ali Marijan se doskora razbolje i umre još iste godine.“ Poslije njegove smrti kavanu je preuzeo Lavoslav Roksandić, 1888. blagajnik Društva za poljepšanje grada i poznati dobrotvor, „koji je digao glas ove kavane, te bio vlasnikom iste do svoje smrti godine 1889.“ Posao nastavlja njegova supruga Ana Roksandić do 1901. g. Te godine kavanu preuzima vlasnik kuće Vladimir Purebl koji unajmljuje Dragutina Inkiostri Medenjaka za oslikavanje unutrašnjosti kavane motivima iz hrvatske povijesti (zidni oslici nestali su u kasnijim uređenjima). Strohal piše da je vlasniku bilo važno da kavana „zadovoljava svim zahtjevima i većega grada no što je Karlovac“. Prema Zapisniku sastavljenom kod Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Karlovca 22. ožujka 1907. g. pristupa nepozvat g. Lavoslav Bareis u zastupanju g. Josipa Purebla, kbr.11 Šetalište Marije Valerije, te moli uz doprinos dvijuh gradjevnih nacrta gradjevnu dozvolu za adaptaciju jednog dijela kuće u svrhu proširenja Velike kavane (broj spisa 3547/1907). Zaključeno i podpisano za Josipa Purebla: Lavoslav Bareis. Slijedi: Okružnica: 3547 / 907 za preduzeće očevida povodom molbe Josipa Purebla (..) određuje se rok na dan 23/3 1907. u ½ 12 sati do podne na licu mjesta u Velikoj kavani, kamo se niže označena gg pozivaju: Holjac Stevo gradski zastupnik, Anton Platzer gradski zastupnik, Horvat Milan viećnik, Poici Franjo zamjenik gradskog inženjera Juliana Jamnickog, Lavoslav Bareis poduzetnik, zidarski majstor (Maurermeister Banija); donosi Gradsko poglavarstvo 22/3 1907. Kavanar Vladimir Purebl imao je 1927. godine u prostorijama kavane i – vagu, očito za zabavu gostima. Vaganje se naplaćivalo , ali je gazda Purebl svake godine redovito uplaćivao taj prihod u dobrotvorne svrhe. Kasniji vlasnik bio je Radivoj Hafner, između dva rata Dragutin Mataković, pa Ivan Peretić. Današnji vlasnici Papa's bara su Željko Goluža i Predrag Rajaković, noćni bar otvoren je petkom, subotom i nedjeljom, a zidovi bara prepuni su fotografija iz života Ernesta Hemingway-a (podatak saznajem od konobara Davora Matišića). Željko Švaglić u „Karlovačkim portretima“ piše da se sjeća kavane kao „otmjenog lokala s plišanim separeima višnjeve boje“, i da je između dva svjetska rata u kavani bilo sjedište karlovačkog šahovskog kluba u kojem je u dva navrata 1930. i 1936. simultanku s Karlovčanima igrao šahovski svjetski prvak Aleksandar Aljehin. „Položaj kavane vrlo je zgodan, jer se mogu gosti osobito u ljetno doba rashlađivati u debelom hladu lijepe promenade pred kavanom. Pred ovom kavanom redovito svira i vojnička glazba.“ To je pisao R. Strohal, a slično je i danas. Posjetioce privlači ugodan hlad kestenova drveta ljeti, a navečer ugodna svjetlost svijeća na stolovima. Karlovački puhački orkestar osnovan pri Glazbenoj školi 1986.g. svirao je nedjeljom ujutro ispred kavane do 1991. pod vodstvom profesora Josipa Nochte. Pred kavanom ima više događaja u srpnju kad slavimo rođendan grada. (Biserka Fabac)