Na fotografiji vidimo dio kuća koje su činile nekadašnju „rezidencijalnu četvrt“ u sjeni peterorednih stabala divljih kestenova Šetališta Marije Valerije. Kuća broj 8 (danas) na Šetalištu Franje Tuđmana, izraziti je primjer klasicizma, čini cjelinu sa brojem 15 na Zrinskom trgu. Prema R. Radovinoviću upisani vlasnik kuće 1902. g. je Dragutin Herman. Bio je bankar, jedan od najboljih tenora „Zore“, ravnatelj Karlovačke štedionice, tada glavnog karlovačkog novčarskog zavoda. Podupirao je mnoge kulturne institucije i događanja, ulazio u rizike sredstvima štedionice i doveo je 1914. godine do kraha. Prema dokumentu iz Državnog arhiva, Gradsko poglavarstvo 25. januara 1934. podjeljuje gradjevnu dozvolu (broj spisa 19507/33) Dragutinu Jauk za pregradnju i adaptaciju stambeno poslovne zgrade na Zrinskom trgu 15 (izvedbom tri engleskih klozeta, jedan sa kupaonom, 4 novih vrata, dviju prozora i pregradni zid), (ovl. zidarski majstor Franjo Toplak, na očevidu vijećnik dr. Alfons Šibenik). Dragutin Jauk 3. II. 1939. traži gradjevnu dozvolu za „uzidavanje izloga na lijevoj strani pročelja moje kuće na Zrinskom trgu 15. Očekujuć što skorije rješenje bilježim se sa poštovanjem.“ Uporabnu dozvolu (izlog i ulaz u dućan u ulici Zrinjski trg br. 15) dobiva 23. veljače 1940. godine. U dijelu kuće prema Promenadi stanovao je, do odlaska na ALU u Zagreb , rođeni Karlovčanin, slikar Josip Vaništa. Diplomirao je u klasi profesora Marina Tartaglie (1894.-1984.). Danas je u dvorištu kuće ortopedija „Korak“. Jednokatnica br. 7, nekad u vlasništvu Ignaca Jellenza , danas Nade i Miroslava Preglej, sagrađena je 1897. na mjestu starije građevine. Kuća nije potpala pod nacionalizaciju 1945. a Preglejevi su vlasnici većeg dijela kuće koju su kupili od člana obitelji poznatog karlovačkog liječnika dr. Vukmana. Sa zajedničkim dvorištem čini cjelinu s kbr. 13 na Zrinskom trgu , nekad Jellenzovom trgovinom željezne robe. Na priloženoj fotografiji nema drvene isturene lođe, koja je izgleda dograđena poslije izgradnje kuće. Promenada 6 – jednokatnica sagrađena 1870. na mjestu starije kuće (prvi vlasnik nije poznat). Prema podacima koje iznosi R. Radovinović 1902. je bila u vlasništvu mačevalaca, stomatologa i gradskog fizika Izidora Vinskog (1870. – 1948.), koji se bavio hidroterapijom u sklopu Koranskog lječilišta. Nakon 53 godine starosti kuće Izidor Vinski 13. siječnja 1923. dobiva dozvolu Gradskog poglavarstva (broj spisa 644/23.) za temeljiti popravak prizemnog stana (radi se o izmjeni od vlage pre trulih podova, skidanju vlažne žbuke i sušenju vlažnih zidova jer je stan „ u ovakovom stanju u kakovom se sada nalazi za ljudsko zdravlje nepodesan i zdravlju štetan“). Stanko Lasić piše u „Autobiografskim zapisima“ da se za stan gospođe Vinski govorilo da je najljepši u Karlovcu, a Lasićeva majka je kćerku bračnog para Vinski podučavala u glasoviru. Kuće 6 i 7 na Šetalištu Marije Valerije, danas Franje Tuđmana, kvalitetni su primjeri gradnje zrelog historicizma ( povjesničarka umjetnosti Đ. Cvitanović). Slijedi broj 5, Banjavčićeva jednokatnica koja dominira potezom a potom kuća Tereze Vranyczany, kasnije Stanka Šibenika. (Biserka Fabac)