Pravokutna renesansna insula na jugoistočnoj strani današnjeg Trga bana Jelačića bila je neizgrađena sve do 1752. godine. Tada je pod vodstvom glavnog inženjera Antuna Bendla započeta gradnja Velike pješačke vojarne. Bilo je to vrijeme kad su izvedeni opsežni radovi rekonstrukcije karlovačke tvrđave.
Glavni inženjer Antun Bendl završio je inženjersku akademiju u Beču. Čin kapetana dobio je 1745. g. u austrijskom nasljednom ratu. Potom stiže u Karlovac, gdje se zanimao za izgradnju kasarni, mostova, obnavljanje bedema karlovačke tvrđave, izgradnju zdenca i gradnju luke za brodove na rijeci Kupi. Iscrpljen na ratištima s Prusima 1756. godine, razbolio se i umro u Karlovcu 1759.
Navedena vojarna i franjevački samostan bile su jedine dvokatne zgrade u Karlovcu, dok je tvrđava bila pod vojnom upravom. Sve ostale vojne i javne zgrade bile su jednokatne.
Velika pješačka vojarna dominirala je trgom, jer je pročelje zgrade okrenuto trgu kroz sve etaže dugačko petnaest prozorskih osi. Njezin pravokutni zatvoreni volumen gradnje nije zapremao cijelu česticu. Uvlačenjem od uličnog niza zaposjeo je 80 % zadane površine bloka. Izgrađena je kao prva dvokatna četvero – krilna barokna palača s rastvorenim arkadnim hodnicima unutrašnjeg dvorišta, trodijelnom hodničkom podjelom iz prostora trga i širokom kolnom vežom iz sporedne Haulikove ulice. Ulaz u vežu vojarne, na stražnjem krilu (iz Haulikove), ima klasični barokni klesani dovratnik s impostima, polukružnim lukom i zaglavnim kamenom.
Barokno krovište bilo je ispunjeno zračnicama koje su dva niza probijale krovnu plohu. To je promijenjeno u nekoj obnovi krovišta. Danas je na krovu samo jedan niz.
Namjena Vojarne nije se mijenjala sve do 1991. g., a građevinske promjene iz 19. i 20. st. neprimjereno su izvedene, ali nisu bitno izmijenile organizaciju prostora koja se može očitati na planu graditelja Meninya iz 1819.
Glavno krilo vojarne orijentirano prema jugozapadu, s udvojenim nizom prostorija, bilo je namijenjeno za smještaj vojske. Jugoistočno krilo je imalo gospodarski karakter, budući da su u prizemlju bila skladišta i zatvori.
(„Glas“ Gradskog muzeja u Karlovcu, gđa. Marinka Mužar, prof.)
Prema novinaru Franji Deaku gradnja vojarne završena je 1770. godine.
Jedno vrijeme nosila je ime „Brentano vojarna“, po generalu, viceguverneru Vojne krajine, barunu Josephu von Brentano - Cimaroli, koji je palaču povećao i pregradio. Umro je u Karlovcu 1764. Sahranjen je u crkvi Sv. Trojice.
Prema nacrtu iz 1776. ime joj je bilo „Velika vojarna“ u koju je smještena i škola pijarista.
Poslije 1883. g. bila je vojarna „96 cesarske i kraljevske pukovnije Hermana Ramberga“.
U prvoj Jugoslaviji (1918. - 1941.) zvala se „Vojarna Zrinskih“, a od 1945. - 1990. vojarna „Ivo Marinković“ .
Potkraj 19. st. uz Veliku pješačku vojarnu posađena su stabla , pa je ploha trga smanjena i dovedena u liniju današnjih ulica Mažuranićeva – Karasova.
Obnovljena je 1920. g.
Od jeseni 1992. postala je azil za bosansko - hercegovačke logoraše iz Manjače i Omarske, a sredinom 1990. - ih dodijeljena je Gradskom muzeju. Prodana je 2007. godine Karlovačkoj banci.
(„Stari Karlovac ulice kuće ljudi“, R. Radovinović)
Pripremila Biserka Fabac