ŠPILJA VRLOVKA
geomorfološki spomenik prirode
Napisao Josip ŠUT
„…Kamanje je lijepo i prijatno selo. Broji 200 žitelja. Narod je radišan ali siromašan radi silnog kamenja, koje je kao posijano po poljima…Pred samim ulazom u špilju naći ćemo se u malom prostoru, sa svih strana osim od Kupe zatvoreno stijenama. Otuda je pogled na Kupu i drugu obalu prekrasan. Prava slika prirodne romantike, ne možeš se dovoljno nagledati ove ljepote. Kupa teče brzo, iako izgleda mirno kao da stoji. Široka je i doimlje se plitka, ali njezina zelena boja govori o protivnom. Nakratko proboraviti ovdje i već osjećaš kako ti se živci smiruju, a duša dobiva okrjepu i jakost za daljnju životnu borbu. Eto, to može nedokučiva priroda.
.. Kad uđemo u špilju, naći ćemo se u ogromnom prostoru u kojem bi se moglo smjestiti više stotina ljudi. U toj dvorani čujemo huk vlaka kako prolazi iznad nas. Od strane pak Kupe je vodeni Dorin ulaz do kojega se dolazi čamcem. Brzo od predvorja iza zavoja ulazimo u potpunu tamu. Kojih 60 m od ulaza je manja suha dvorana koju su šišmiši odabrali za svoj dom. Kakvih 15 m dalje dolazimo do najužeg dijela kojim teče kratki potočić i stvara jezerce. Iza prvog jezerca je opet širi prostor, a malo iznad tla je otvor kojim se može proći kao tunelom i opet stići u glavni hodnik. Do prvih siga dolazimo 150 m od ulaza. Sjaje se poput sedefa. Usred prolaza stoji veliki stalaktit u obličju zvona. Drugo jezerce premošćujemo i prolazimo uz malu špilju koja iskri kao kristal. Pred trećim jezercem je oniži prostor s najljepšim i najvećim sigama u bijelim, žutim, crvenim, smeđim i zelenim bojama. Ima siga poput valova, buzdovana, slapova, stupova i gljiva. Sad hodamo preko humka šišmišovih izmeta a desno viri polovica okamenjene ljudske lubanje. Dolazimo do špilje nalik kapelici na koju se nadovezuje prostor sličan grobnici. U trećem jezercu je brloški vlastelin Sufflay našao čovječju ribicu. Usred jezerca spustio se od stropa do same površine vode ogromni plašt, najljepši oblik sige. Evo bazena nazubljenih stranica kao rukom umjetnika rađene. Tu su za vrijeme uređenja špilje nađene lubanja djeteta i kralježak odrasla čovjeka, te kosti rebara i zdrobljeni zemljani lonci. Pri kraju špilje je četvrto jezerce u živom kamenu. Kapi se kaskadama spuštaju u njega. Nakon 330 m špilja je zarušena i ne možeš dalje. Smatra se da je ona dublja i duža. Govori se kako je neki lovački pas pao u jamu dva kilometra dalje, a izašao ovdje!...
Tako je 1928. godine špilju opisao Vladimir Horvat, novinar, pisac, fotograf, speleolog i planinar. Njemu idu velike zasluge za prvo uređenje špilje Vrlovke. Vlastelin Filip pl. Sufflay posjedovao je Brlog grad i okolno zemljište kojemu je pripadala i špilja Vrlovka, koju su zvali Brlovka prema ostacima obližnjeg Brlog grada. Taj je vlastelin u špilji 1839. godine pronašao pušku lumbardu iz 15. stoljeća, koja se danas čuva u zagrebačkom Arheološkom muzeju. Emil Laszowsky, Filipov unuk, rođen 1868. godine, poznati je povjesničar, publicist i osnivač Družbe Braća Hrvatskog Zmaja. Njegovim poticajem planinari zagrebačkog Runolista, mještani Kamanja i nadzornik pruge Julije Crnković, uredili su špilju za obilazak.
Špilja je svečano otvorena 02.09.1928. godine. Ali, nije sve išlo baš tako glatko! Bilo je mnogo gombanja i muštranja s vlasnikom zemljišta preko kojeg se stizalo do špilje. Jedva ga se ugovorom privolilo da dozvoli prolaz, i to tek kad su ga uvjerili da mu se neće izvlastiti zemljište i da će imati pravo na dio eventualno pronađenog blaga u špilji. Kasnije je zdušno sa svoja tri sina pomagao u kompletnom uređenju prilaza i unutrašnjosti špilje. Julije Crnković, nadzornik pruge, društvu je nabavio hrastove pragove, željezničke tračnice i razno oruđe i alatke. Radnici su užetom spuštali pragove niz stijene, vukli ih i nosili do špiljskog ulaza. Polagali su ih po kamenju koje je također trebalo dovući. Upadali su u duboko blato, udarali se u stijene i sige, dobivali čvoruge, ali su bili uporni. Iz sela dođoše znatiželjna djeca koja su za cigarete vukla kamen iz špilje i nosili ga u nju. Odrasli su se rado slikali i radili za šaku cigareta. Željezničari su minirali okolno stijenje, isklesali stube za prolaz špilji i postavili željeznu ogradu. Velikim marom od jeseni 1927. godine špilja je uređena i otvorena u ljeto 1928. godine.
Leopoldina Dakić, prof.biologije i Martina Petrak, dipl.ing.biol. više su stručne suradnice u JU „Natura viva“, koja upravlja špiljom. S nama je i Darko Radečić, bacc. ing agr., čuvar prirode. Prilazimo Velimirovim putem a zatim putem Laszowskog do ulaza. Darko, čuvar prirode, nam pokazuje dvije ploče u stijeni. Prva je uklesana prigodom otvorenja špilje, a drugu je postavio Zavod za zaštitu prirode. Desno iznad Kupe je Dorin ulaz. Velikim ključem otvaraju se čvrste željezne rešetke i ulazimo u unutrašnjost. Pozdravlja nas nekoliko šišmiša. Martina pojasni:-„ Oni su stanovnici ove špilje od najranijih dana. Ovdje boravi osam vrsta šišmiša. Najčešći je veliki potkovnjak, a prisutni su stalno južni i mali potkovnjak. Osim šišmiša možemo naći vodene i kopnene puževe, špiljskog pauka, Kochovog vodenog rakušca, špiljskog skokuna, dvorepca i baburu. Tu je i više vrsta kornjaša. Većih sisavaca nema osim kad se nakratko zakloni poneka lisica. Vrlovka obiluje sigama svih vrsta, kamenicama, zavjesama i kaskadama. Fosilne školjke u stijenama dokaz su Panonskog mora i pramora Tethisa. Špilje najčešće nalazimo u stijenama od vapnenca, dolomita, gipsa i soli.“.-
Ulazimo dublje. Darko uzima uzorke vode, taloga, pijeska i mulja. Fotografira posebnosti i posebnim instrumentima očitava temperaturu i vlažnost špilje. Sve će se to kasnije analizirati i uspoređivati s prethodnim stanjem. Monitoring se obavlja u pravilnim razmacima, a pokaže li se potreba, tada se to čini učestalije. Divimo se kamenim plaštevima, buzdovanu, slapu i kamenicama. Martina nam pojašnjava razliku između špilja, jama i kaverna. Špilja je podzemna šupljina u kršu čiji nagib ne prelazi 45*. Jame imaju nagib preko 45*, a jedne i druge imaju prirodne otvore na površini. Kaverne su podzemne šupljine koje nemaju prirodni otvor na površini. Na njih se nailazi bušenjem tunela u kršu. Erozijom se otvaraju kaverne i nastaju špilje, a ta ista erozija postupno stanjuje strop špilje i dovodi do njezina urušavanja i pretvaranja špilja i jama u vrtače i kanjone. Vrlovka je 1962. godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode.
Sad se nadovezuje gospođa Lea:-„ Istraženo je 380 m špilje, a za posjetitelje je uređena u duljini od 330 m. Zbog ratnih i teških ekonomskih razloga sredinom 20. stoljeća, briga oko špilje vremenom je svedena na minimum, da bi se pod stručnim vodstvom dr. Srećka Božičevića, geologa, speleologa i hidrologa sve obnovilo i pripremilo za novo otvaranje 04. 07. 1982. godine. I ovu su špilju koristili naši davni preci, koji su nam ostavili mnogobrojne tragove i uporabne predmete. Istraživanja su nam otkrila naselje u blizini i naznake obreda i vjerovanja u božanstva u samoj špilji i iznad nje. U Hrvatskoj su nađeni tragovi fosilnog čovjeka (homo erectus) u špilji Šandalji pokraj Pule. On je živio prije milijun godina, a neandertalci su se pojavili prije 300 tisuća godina. Njihovi tragovi vidljivi su u Hušnjakovu pored Krapine i u špilji Vindiji. U neolitu, mlađem kamenom dobu, u dubrovačkoj špilji Za gromačkom vlakom, tadašnji su se ljudi udaljili od ulaza 750 m i spustili do dubine od 85 m, gdje su ostavili okamenjene tragove stopa na nekadašnjem glinenom tlu.“-
Nedavno smo imali priliku porazgovarati i s doskorašnjom djelatnicom JU Natura viva, gospođom Marinom Trpčić,dipl.ing geol.. Od nje smo doznali vrijedne podatke o kršu i špiljama. Na tu temu upravo priprema doktorat. Sam izraz speleologija prvi su uporabili francuski istraživači špilja i jama krajem 19. stoljeća. Planinska područja od Južnih Alpa, Gorskog kotara, Velebita i Dinare pružaju se dalje preko Crne Gore, Albanije i Irana. Nastala su zbog kretanja afričke ploče prema euroazijskoj. Procjeđujući se kroz uske pukotine, podzemne vode otapaju njihove stjenke i proširuju ih. Protokom vode nastaje razaranje stijenja a dublje dolje vodeni se tokovi udružuju u podzemne rijeke, odlamaju se čestice stijena i nastaju podzemne dvorane i kanali. Opadanjem snage vodenih tokova u kanalima zaostaje talog šljunka, pijeska i mulja. Iz procjednih voda sa stropa i bokova špilja slijevaju se razni minerali tvoreći sige. Postanak siga označava kasni stadij oblikovanja špilje. Nama su upravo takve špilje poznate jer su najpristupačnije. Nema vode, blata, široki su prolazi, i po našim mjerilima, dovršeni su najljepši ukrasi. Ono što može priroda, skoro je nezamislivo. Najduža špilja na svijetu je Mamut cave u Sjevernoj Americi. Njezina dužina iznosi nevjerojatnih 571 km! Kod Ogulina je Đula-Medvedica čiji je špiljski sustav dužine 16 km. Nastao je djelovanjem Dobre koja ponire u Ogulinu i ponovno izvire kao Gojačka Dobra. U masivu Kavkaza je Krubera, najdublja jama na svijetu. Duboka je 1710 m. U Hrvatskoj je najdublja Lukina jama na Velebitu, koja je svojom dubinom od 1392 m deseta na svijetu. Istražuje se i dalje.
Interesantan je i sam okoliš oko špilje Vrlovke. Odlučili smo ga malo istražiti. Hodajući sjenovitom stazom visoko iznad Kupe i usporedo s njom, uživali smo u suzvučju ptičjeg glasanja i hladovini bukava, hrastova, grabova i lijeski. Nenadano naletimo na čovjeka s mačetom u ruci. Razmahao se kao Turčin sabljom sjekući granje. Da mu na licu nije zaigrao širok osmjeh, okrenuli bismo se i dali petama vjetra. Naišli smo na predsjednika PD „Vrlovka“ iz Kamanja.
Krunoslav Mlačak:-„ Već nekoliko godina uređujemo šetnicu kojom će se posjetitelji špilje a i sav ostali svijet moći ugodno kretati sve do ostataka Brlog grada. Ta šetnja može potrajati manje od sat vremena, ali može se uz povremene zastoje i stručno vodstvo pretvoriti u duže zanimljivo otkrivanje misterija ovog kraja. Postavit ćemo više poučnih tabli, osposobit vodiče, napraviti nekoliko odmorišta i preko atraktivnih mostova provesti posjetitelje do prepoznatljivih ključnih točaka na ovoj jedinstvenoj šetnici. Uvjereni smo kako će ovo postati omiljeno hrvatsko odredište za ponovni susret s prirodom s kojom smo izgubili dodire. Upravo ste me zatekli pri uređenju prilaza stijeni Djevin skok. S te se stijene u smrt sunovratila djevojka Dora., vidjevši što je učinila. Sve se događalo u vrijeme turskih haračenja ovim krajevima. Skrivajući se pred Osmanlijama, narod ovog kraja pronašao je pribježište u špilji Vrlovki. I njihovi pradjedovi koristili su ovo mjesto za vrijeme svih zala i vojski koje su tuda prolazile. Špilja je bila siguran zaklon i nitko je nikada nije otkrio. Kad bi se pljačkaške horde zasitile i kad bi opasnost minula, mještani su se vraćali i počinjali živjeti iz početka. Tako se pri jednoj turskoj provali tri stotine ljudi sklonilo u špilju. Legenda nam kaže kako je iznad špilje na konju projahao viđeniji Turčin. U grmlju je bila skrivena Dora, djevojka koja se nakratko udaljila iz špilje. Turčin je podbo konja uzvikom: Hajde dorate! Preplašena Dora pomisli kako je uzviknuo njezino ime. Misleći da je otkrivena, padne pred konjanika moleći da je poštedi. On joj to i obeća ali uz uvjet da mu otkrije gdje su ostali mještani. I, naravno, ništa im se neće dogoditi, obećao je. Ona mu u svojoj naivnosti pokaže špilju, našto su Turčini navalili porobiti sve u njoj. Ljudi su se više dana hrabro odupirali, mnogi su pobijeni a mnogi odvedeni u roblje. Dora to nije mogla izdržati i našla je konac pod ovom stijenom. Evo, odmah tu pored te stijene izvire Stankovo vrelo iz kojeg je žeđ gasio pustinjak Stanko. On je živio u maloj špilji tik uz obalu Kupe.“-
Krunoslav nas povede preko pruge kojom je nekad vozio šinobus, od milja prozvan konzervom. Ta je „limenka“vozila kao međunarodni vlak na relaciji Karlovac-Metlika. Stali smo kod jedne goleme vrtače i doznali da je baš na ovom mjestu propao svod špilje i zapriječio daljnje istraživanje. Špilja se, dakle, proteže smjerom jug-jugoistok, od Karlovca je udaljena 25 km, a od Ozlja manje od 10 km.
Da bismo kompletirali svoje znanje o ovoj jedinstvenoj špilji, posjetili smo stari grad Dubovac ponad Karlovca. Upravo je otvorena izložba koja predstavlja priču o prvim kršćanima u Pokuplju. Za katedrom su Milan Kruhek,dr.sc., uvaženi povjesničar i do njega autor izložbe gospodin Lazo Čučković, arheolog i kustos karlovačkog Gradskog muzeja. Njegova služba završila je početkom 2017. godine, ali on ni izdaleka ne pomišlja na mirovanje. Tek će se sada još dublje posvetiti svom pozivu arheologa.
Lazo Čučković, arheolog:- „Špilja Vrlovka imala je isključivo obrednu ulogu od prije pet tisuća godina pa sve do ranog srednjeg vijeka. Na mjestu današnjeg Ozlja bila je antička Azelija, spaljena u 7. stoljeću kad nadiru Avari i Slaveni. Pretpostavljamo kako je prije kršćanstva bilo rašireno štovanje boga Mitre. Mitra je rođen iz stijene, gavran mu jednog dana donosi stvarateljev savjet kako spasiti Zemlju. Treba uhvatiti i žrtvovati bijelog bika. Kad je Mitra to učinio, od bikove krvi nastala je flora, a od sjemena fauna. Sačuvane ostatke mitreja možemo vidjeti u Lici i u Sloveniji kod Črnomlja. Iznad Vrlovke je postojalo veće kasnoneolitičko naselje, gdje su se štovala solarna božanstva, a u špilji su držani obredi za podzemna božanstva. To su tragovi vjerskog dualizma. Porječje rijeke Kupe (Colapis) naseljavala je plemenska zajednica Kolapijana prije tri tisuće godina. Na lijevoj obali Kupe bio je svijet živih, a na desnoj su nekropole, gradovi mrtvih i groblja. Špilja se nalazi na skrovitom mjestu, udaljena je od svih pogleda i zbog toga vjerojatno postaje okupljalište zabranjene kršćanske vjere. Arheološkim iskopima pokazali su se tragovi lengyelske a potom i lasinjske kulture. Područje Vrlovke odavno je bilo naseljeno, a pronađeno je nekoliko grobova iz razdoblja od prvog do petog stoljeća. Neprocjenjivu važnost ima keramička bočica starosti oko 4500 godina. Visoka je 9 cm, oblik joj je bikoničan, smeđe je obojana i ima urezane motive. Ispunjena je bijelim prahom drobljenih školjaka. Pripada lasinjskoj kulturi i vremenu kad nastaje i vučedolska golubica. Osim brojnih vaza, pušaka, rimskih novčića i stvari potrebnih za putovanje na onaj svijet, pronađen je i brončani prsten s Kristovim monogramom i simbolični ključić. Prsten je pronađen 1983. godine. U blizini je ležao rimski novčić iz trećeg stoljeća, a tik do njega brončana karika i dio ljudske lubanje. Prsten i ključić upućuju na doba progona kršćana. Ključić je simbolično otvarao vrata prelaska u drugi, posmrtni svijet. Bude li se ikad još istraživalo na tom lokalitetu, moglo bi doći do čudesnih otkrića koja bi uzbudila znanstvene i laičke krugove.“-
I tako smo ostali uvjerenja kako tu izuzetnu špilju ne tvori samo 330 metara podzemnih ukrasa, nego je ona ljudima prije nas značila mnogo više nego nama danas. Kad prilike i sredstva dozvole i kad se nastavi s istraživanjima, tko zna gdje će i hoće li uopće stati ta fascinantna spoznaja o dragulju kojeg imamo nadohvat ruke?
U Karlovcu, ožujak 2017. godine
Josip Šut
