Karavana bratstva i jedinstva" Karlovac-Kragujevac 1973. - 1989.
Karavana bratstva i jedinstva je od 1973. do 1989. godine spajala Karlovac i Kragujevac (“i koliko je u Korani kapi i u Šumadiji lista, još je veće naše prijateljstvo”). Priča je to koju je, kao i većinu stvari iz vremena bivšeg režima, nemoguće promatrati jednoznačno. Za bratimljenje Karlovca i Kragujevca, kao i mnogih drugih gradova, nije postojala stvarna podloga, bile su to političke odluke, netko je zaključio da se Hrvati i Srbi moraju bratimiti, a u toj lutriji mi smo, eto, izvukli jedni druge. No, jednako kako bi bilo pogrešno i glupo reći da su Karlovčani i Kragujevčani baš gravitirali jedni drugima i oduvijek imali neobjašnjive međusobne simpatije, isto tako bi bilo pogrešno i lažno reći da, kako to u životu već biva, politički nametnuto bratstvo nije stvorilo stvarna velika prijateljstva, ljubavi i tijesne veze. Netko je izmislio prijateljstvo gradova, a ljudi su se sprijateljili sami.
Svake godine stotine Karlovčana posjećivale su Kragujevac, a stotine Kragujevčana dolazile u uzvratni posjet. Družili su se, zaljubljivali, prijateljevali, a nekako su najgore prolazila djeca koja su, makar u listopadskom Kragujevcu lijevala kiša ili u svibanjskom Karlovcu pekle vrućine, kao pravi Titovi pioniri, morali poslagani uz cestu mahati dragim gostima. Dočekivali smo Kragujevčane, a i oni nas, s djecom u špaliru, kao da dolazi neki veliki državnik iz prijateljskih nesvrstanih zemalja, možda Nehru ili Nasser. Autocesta duga, turski tegljači u kolonama, nije rijetkost bila da i po par sati sa zastavicama čekamo drage goste.
Iza svih tih gluposti, ipak, bila su mnoga velika i iskrena prijateljstva. Posljednji puta na karavanu su krenuli Karlovčani, 1990. godine. Uzvratnog posjeta više nije bilo, osim pod punim naoružanjem..... (izvor: KAPORTAL)