Uglovnicu Preradovićeva 2 – Gajeva izgradio je 1880. gradski inženjer Ljudevit Eisenhut. 1902. g. je prema numeracijama kuća upisana kao br. 17 u Ulici sv. Barbare. u vlasništvu brojne obitelji Kordis. Kasnije postaje vlasništvo urara Hinka Hofmana. Kad u lipnju 1929. Josip Tavčar uređuje trgovinu u kući Preradovićeva 15, (danas 4) vlasništvo Olge Bunjevac, susjedi u Preradovićevoj 17 su Marija Hofman i maloljetni Božidar. Stanko Lasić u „Autobiografskim zapisima“ o radnji urara Hofmana, iz kasnih 1920. – ih, piše: „Nastaviš li ulicom ( Dragojle Jarnevićeve; op. B. F.), stižeš pored zanatskih radnja na opasno raskršće. Preko puta ulice kojom si se kretao, u pravoj liniji ispred sebe, opažaš uvijek osvijetljen izlog. To je izlog urara Hofmana. U izlogu golema reklamna ura koja svijetli i po danu i po noći, prekrasna. Na lijevo od tebe, na samom izlasku iz ulice pruža se trgovina mješovitom robom sa svim mogućim bombonima. Vlasnik joj je Kanurski, sitan čovjek, volio je djecu, dijelio bombone. Sama pomisao na Kanurskog i bombone izaziva slinu. Ura i bomboni postaju zabranjeni plod koji ne smiješ ubrati. Kreći se po Gazi koliko hoćeš, ali ovamo ne idi! To je Grad! Za prekršaj se dobivaju najstrože kazne. S pravom, jer je ondje stradalo dosta djece. Tu se ne smije ići. Jednog sam dana krenuo prema Hofmanu, prema uri što ima nasmijano lice uštapa koji kao da te doziva. Ura - mjesec odigrala je ulogu zmije. Pola tri popodne, sunčani dan. Ura bliješti sjajnije od sunca. Trenutak fascinantne privlačnosti, strastvene želje da prijeđem preko ceste do Hofmana i da vidim sve izbliza: reklamnu uru, vekerice, male ure koje samo naslućujem, pa zatim zlatne lance, narukvice i ostale drangulije. Došao sam do sredine ceste i onda sam se vratio natrag i pobjegao glavom bez obzira. Bio sam tri - četiri dana bolestan. U doslovnom smislu. Takvih je bolesti bilo dosta u mom životu: u mojoj mladosti, u zreloj dobi, ali i poslije, sve do danas. Bolest je vezana s doživljajem slobode. Tri dana visoke temperature….nervno uzbuđenje, stres.“ U arhiviranim dokumentima Gradjevinskog ureda postoji molba urara Božidara Hofmana, (broj spisa 17025) od 6. VIII. 1946. „u kojoj niže podpisani moli gornji naslov da mu dozvoli popravak krova na njegovoj kući broj 2 u Preradovićevoj ul. sa popravkom sobe u podkrovlju i mijenjanje jednog špiranca. Oštećenje je nastalo uslijed bombardiranja dne 2. rujna 1944., te je popravak neophodno potreban. Radnju je povjerio gradjevnom poduzeću Majer Miletić.“ Slijedi odluka Gradskog N. O.: „Dozvoljava se popravak sobe pod uvjetom da ne promijeni njenu sadašnju veličinu niti konstrukciju njenih stijena i stropa.“ Dalje „dozvoljava se popravak upitne kuće pod gornjim ograničenjima iz razloga što se predmetna kuća nalazi u prilaznoj ulici k mostu koja se mora proširiti u vezi sa skorom izgradnjom novog mosta i uredjenjem prilaznih puteva , pa se stoga mora uzeti u obzir razlog, da vrijednost kuće koja se doskora ima rušiti ne smije se povećavati bez naročite javne potrebe. Pravo žalbe stranka ima u roku od 15 dana na Okružni N. O. u Karlovcu.“ Kuća je tom obnovom izgubila na ljepoti, nestalo je mansardnog krovišta. Danas je oronula lica i toliko ruševna da je opasna za stanovanje.