Začetnik projekta crkve Sv. Ćirila i Metoda, u Domobranskoj ulici, bio je poduzetni dubovački župnik Alojzije Hegedić. Potreba za novom crkvom ukazala se 1900. g. neposredno prije spajanja Karlovca sa Banijom i Švarčom. Crkva je trebala zamijeniti trošnu kapelicu Sv. Barbare u Preradovićevoj. Gradnja je završena 1910. g., a novine su pisale da je "izvedena u prijelaznom romanskom slogu". Veliku trobrodnu građevinu projektirao je Hector Eckhel iz Zagreba. (izvor R. Radovinović). Posao je vodio graditelj Andrija Colussi (graditelj iz dvojca Colussi - Reiss, gradili OŠ "Braća Seljan, OŠ "Dragojla Jarnević). Crkva već od polaganja kamena temeljca nije imala sreće, a kad se tokom gradnje 1907. g. urušio toranj, posvađala je skoro cijeli Karlovac. Ipak Valerijan Rieszner i njegov palir Gustav pl. Frey spašavaju obnovu tornja uvođenjem armiranog betona (lađa je bila od opeke). Stanko Lasić u svojim "Autobiografskim zapisima " kaže da je crkva bila u prilično lošem stanju vrlo rano, dok se on kao dječarac, između dva rata, sa prijateljima igrao u i oko crkve. Ali nesretna građevina sjajne akustike dočekala je svoj kraj u poslijeratnom raspoloženju nabijenom neprijateljstvom prema crkvi općenito. Rušenje je počelo 05. 07. 1948. g. (izvor prof. V.Peršin) i trajalo skoro dvije godine. Na fotografiji sasvim lijevo vidi se secesijska kuća veleposjednika i "kraljevskog poštara" Matije Sladovića ml. (kasnije bračnog para Hoffman) iz 1907. g. Zgrada je u Zajčevoj ulici bila "samostojeća" do izgradnje uglovnice sa Ulicom kralja Tomislava 1938.g., i kasnije 1939. drugih dviju kuća Huzjak i Vuković. Desno je Sokolski dom, još ravnog krova, izgrađen 1933.g. (Biserka Fabac)