Branko Obradović – Kina: „Negdje u listopadu 1978. godine pročitao sam da je jedan američki disco voditelj vodio program u disco klubu u Danskoj puna 72 sata bez prestanka. To se vodilo tada kao svjetski rekord. Informacija me privukla i odmah u meni probudila ideju da i sam učinim tako nešto. Odlučio smo pokušati nadmašiti taj svjetski rekord krajem siječnja 1979. godine. Trebao sam početi u četvrtak u 19 sati i završiti u nedjelju u 22 sata. To bi iznosilo 75 sati i rekord bi bio srušen. Centar za društvene djelatnosti omladine obavio je sve pripremne radnje. Dečki koji su radili u Hrvatskom domu Mirko i Stevo zamračili su prozore, tako da i preko dana bude u dvorani mrak. U 19 sati sam službeno krenuo. Moja redovna ekipa iz disco kluba bila je uz mene. Negdje oko 24 sata, ljudi su se počeli razilaziti, no na moje iznenađenje puno ih je ostalo. Neki su kao Naza, Štef, Štaki, Saba i ostali, mnogima sam zaboravio imena i nadimke, odlučili biti uz mene i tijekom noći. U petak u večernjim satima Hrvatski dom bio je pun. Veliku pomoć pružao mi je fizioterapeut Dimkov. On je dolazio nekoliko puta na dan i masirao me. Noć s petka na subotu bila je sjajna. Plesalo se cijelo vrijeme. U subotu u jutarnjim satima osjetio sam umor. Na brzinu sam se istuširao, a i fizioterapeut je učinio svoje. Redari su već u subotu u 19 sati morali zatvoriti ulaz, jer je dvorana bila krcata. I evo je, prva, velika i jedina kriza. Oko 22 sata pao sam kao u neku komu ili možda trans. Liječnik me pregledao, fizioterapeut izmasirao i mogao sam nastaviti dalje. Komisija koja je pratila obaranje svjetskog rekorda rekla je da je sve u redu, jer sam imao pravo na sat vremena dnevno za tuširanje i prehranu, naravno uz uvjet da se glazba ne prekida. Došla je nedjelja. Imao sam dojam da je cijeli moj Karlovac uz mene. Djevojke su pekle kolače i nosile. Dobivao sam ruže i razne poklone. Nisam više osjećao umor. U dogovoru s komisijom odlučeno je da radim do 24 sata i da to bude ukupno 77 sati. Bila je to najljepša večer u mom životu. U 20 sati napunila su se 73 sata od početka moje predstave i tada smo počeli slaviti. Službeno je objavljeno da sam nadmašio svjetski rekord od 72 sata i da sam sada ja najbolji na svjetu. Oduševljena publika skinula me s pozornice, a pošto je dvorana bila krcata, prebacivali su me s ruku na ruku i tako sam obišao cijelu dvoranu. Odradio sam i bonus do ponoći, pa je novi rekord iznosio ukupno 77 sati.
Branko Obradović