Banija - most

Na lijevoj strani fotografije vidimo prizemnu kuću, mitnicu (maltu) u kojoj je živjela i maltarova obitelj. Tu se plaćala pristojba na robu koja se dovozila i prevozila kroz Karlovac sve do pripojenja općine Banija gradu 1903.g. Kuća je stradala prilikom savezničkog bombardiranja 1944, a ja vas želim malo zabaviti pričom iz života mitnice: „Svjetlo“ 13. srpnja 1884.: „Surovost maltara na kupskom mostu. – Već više puta stigle su nam tužbe sa raznih strana od obćinstva koje prolazi kupskim mostom, da se tamo nalazi neki čovjek imenom Antun Svraka, koji pazi i pobira maltarinu, te da je nečuveno neotesan i prost kao gunj. Nismo htjeli odmah na vidjelo iznieti te stvari, misleć da to nije istina, što se govori. U petak 11. o. mj. pako osvjedočili smo se sami o prostoti toga sluge, s toga nemožemo, a da ne iznesemo na javnost to skroz i skroz prosto ponašanje toga čovjeka. Ovih dana došla je u uredničtvo „Svjetla“ neka vremešna, slabašna i bolestna žena, koja je pripovjedala, da je nosila iz Banije preko mosta u maloj košarici iz neke bašće nešto malo zelena pasulja, kojega je tamo i pokazala, za svoju porabu, a ne na prodaju, koj u ostalom nije sav bio vriedan više od par novčića. Prošav ona tako komad mosta, poleti taj fini Antun Svraka za njom, te ju onako bolestnu, slabu i staru stane natezati i zahtjevati, da mu plati maltarinu od istoga pasulja, što ga imaše u košarici. Sirota žena, stane ga moliti, da ju neka pusti, jer da je to za njezinu porabu, a ne za prodaju, što je i sasma jasno, jer ne će valjda nositi šaku pasulja na prodaju. Nu silni aga Svraka neda si dokazati, već vuci sirotu ženu pred svoju gospodaricu si, a onda ju pusti, neka ide svojim putem. Taj bezobraznik pokazao je isto tako ovih danah svoju prostačku i neotesanu uljudnost prema nekom gospodinu, koji dovezav se do mosta, hotio i preko voziti, nu opazi, da je slučajno ostavio novac kod kuće. Isti gospodin stupi uljudno pred njega, te mu označi svoje ime i stan, pa mu kaže, da je slučaj htjeo, pa je bez novaca izašao, a opredijeljenu pako maltarinu da će mu poslati po slugi umah čim kući dođe. Premda je istoga gospodina dobro poznao, ipak ga je svom svojom prostotom počastio, te ga je tako rekuć htjeo silom baciti sa kolah. Isti gospodin pripovjeda, da je bio taj zlosretni Svraka kod toga čina tako pijan, da je težko usta otvarao.“ Na desnoj strani prije mosta vidimo dvije kuće drvene građevne strukture iz druge polovine 18. i početka 19. st. Prva do mosta je kuća urara i zlatara Hinka Bukovinca Banija 3. Zlatarsku radnju kasnije preuzima Vukšinić, Blauhornov zet, a potom njegova nećakinja i Blauhornova unuka Valentina Sertić. Bukovinac je iznad ulaza imao velik „cimer“, golemi džepni sat, a u izlogu egzotičnu biljku iz Južne Afrike, koja je „pokazivala“ kakvo će biti vrijeme. Otvarala se za lijepog vremena, a zatvarala pred kišu. Negdje 1920. – ih godina radnja je bila opljačkana (prava senzacija za to vrijeme). Provalnik je bio uhvaćen – neki Simo Mrkalj – u izlogu je stajala njegova slika sa lisičinama. U desnom lokalu je gradski vijećnik Milan Juratić imao brijačnicu. Oko 1960. - ih do 70. – ih ovdje je istoimeni buffet poznat po jeftinom piću vodio supovac Klarić. U prizemnim uličnim lokalima lijevo je od 1968. godine cvjećarnica „Banija“ Suzane Butolen Đurić, a desno je 1990. –ih bio zlatar – urar Preuk Nokaj, danas frizerski salon „Nada“. U veži je bio frizerski salon Rudolfa Kneza. Kad sam fotografirala kuće za svoju arhivu 02. 08 . 2011 na ulazu je bila parta za preminulu 88. g. staru gospođu Paolu Knez  Druga kuća od mosta desno je Banija 5 u kojoj je mesnicu imao Imbrić, kasnije Petrak. Petrakovi su u dvorištu imali sušionicu i proizvodili poznati „jeger“. Zatim je ovdje bio dućan tekstila Lulić, pa od kraja 1930. - ih do svršetka II. svjetskog rata Dugarešanin Nikola Petrak ovdje drži trgovinu „kratkom i pletenom robom“. Ugledni trgovac Petrak stanovao je u stanu iznad dućana a bio je od 1933. – 1934. u Beogradskoj Skupštini zastupnik HSS-a za kotar Karlovac. U prostoru bivše mesnice kasnije je bila zlatarna Filipi Viktor. U kući je stanovao, a u dvorištu imao radionicu soboslikar Mijo Peršin, slikar - amater i poznati izrađivač šaljivih panoa za fašnički korzo. Od njega je obrt preuzeo Ivan Latin koji i danas ovdje ima pismoslikarsku i ličilačku radionicu i građevinsku tvrtku. U dvorišnoj je kući nakon Peršina stanovao Anton Hariš, koji je na broju 8 imao radionicu. Bila je tu i trgovina „Kod mosta“ poduzeća „Tekstil“. Do nedavno je na lijevoj strani od ulaza bio prodajni kiosk. (Biserka Fabac)

Sva prava fotografija postavljenih na kafotka.net su pridržana od strane njihovih autora ili vlasnika i bez autorovog se pismenog odobrenja ne smiju kopirati niti upotrebljavati na bilo koji način. ALL RIGHTS RESERVED.