Lijevo od uglovnice Josipa Kraša broj 1, nalazi se niža jednokatnica Jelačićev trg broj 1, od 1970. – ih sve do danas poznata kao kuća Balgavi.
Godine 1770. bila je u vlasništvu vele imućnog trgovca Ivana Gutterera, koji je 1778. postao prvi gradonačelnik „Slobodnog i kraljevskog grada Karlovca.“
Kuću krajem 19. st. kupuje Ivan Jandat, rođen u Beču 1853. U Karlovac je stigao kao mladić, ovdje zasnovao obitelj i umro 1933. godine.
U Državnom arhivu grada Karlovca našla sam zapisnik od 8. ožujka 1906. sastavljen kod poglavarstva sl. i kr. grada Karlovca, u kojem piše: „Dolazi nepozvan Ivan Jandat iz Karlovca, Generalska ulica broj 5, te moli za dozvolu izmjene mekanih jelovih i trulih stuba vodećih u prvi kat, sa tvrdim stubami, i za izmjenu taraca u ulazu. Molbi prilaže dva nacrta (perovođa Julijan Jamnicky). Građevinski inženjer ističe da bi se člankom 57 gradjevnog zakona za grad Karlovac imale nove stube izvesti iz vatrosigurnog gradiva a ne iz drva (kao što opet želi molitelj). Pošto molitelj živi samo sa svojom obitelji u toj kući, povjerenstvo za očevid (Platzer Anton, Gustav Modrušan, Horvat Milan, Alfred Kappner) uvidiv opravdanost gornjeg zahtieva predlaže da se molitelju podieli dozvola uz sliedeće uvjete: da stropne grede nad stubištem providi štukaturnom žbukom; da same stube na dolnjoj strani providi takodjer štukaturnom žbukom; da strop nad stubištem postavi u vodoravno stanje.“
Ivan Jandat je još 1885. godine u kući otvorio najpoznatiju slastičarnicu u gradu. Evo što je Stjepan Mihalič napisao u svojim esejima „Ćaskanja u suton“: „ U toj općenito priznatoj našoj najboljoj takvoj radnji uopće poslovale su dvije gospe, „Jandatice“, bijele od bjelila i vodica, u tamnoj svili i čipkama, s istaknutim ukosnicama u frizuri, neobično uslužne i nada sve čiste, a tako je bilo i sve u tom lokalu, kao u kakvom velegradskom konditoraju.“
Slastičarnica je bila poznata i po „VRUĆIM KROFIMA“ koji su se mogli dobiti svake nedjelje i na pokladni utorak, a 1930. – ih je preseljena u Ulicu kralja Tomislava, u prostor u kojem je kasnije bila poznata slastičarnica Jurja Barešića.
„Sloga“ Dušana Lopašića u siječnju 1914. piše o tužnom događaju vezanom za obitelj Jandat:
„Gjuro Pocrnić nadporučnik c. i kr. petrovaradinske pješačke pukovnije broj 70 umro je 31. pr. mj. u 32. godini, ostavio rascviljenu mladu suprugu gdju Alfonzu rodjenu Jandat, uz koju žale njezini roditelji, naš ugledni sugradjanin g. Ivan Jandat, i supruga mu gdja Antonija i cijela obitelj, te ostala rodbina. Simpatični vojnik pobolijevaše već dulje vremena uzalud tražeći lijeka u različitim kupkama, a nije mu pomogla niti najobilatija njega i dvorba sa strane supruge i njenih roditelja koji su ga uz svaku cijenu nastojali spasiti (dvije godine u braku). Sprovodu je prisustvovao cieli časnički sbor ovdašnje c. i kr. posade, kr. domobranstva, c. i kr. pješačke kadetske škole, veliki broj ugledne gospode i gospoja, mnogobrojno gradjanstvo te ini odličnici. Posebno časničko izaslanstvo c. i kr. petrovaradinske pukovnije pod vodstvom štapskog častnika došlo je da svom drugu izkaže posliednju počast i ljubav, a na sprovodu bila je glasba iste pukovnije, naročito odaslana radi pogreba iz Petrovaradina. Pred mrtvačkim kolima vozeni su mnogobrojni skupocieni vienci, što ih položiše na pokojnikov odar častnički sbor njegove pukovnije, bataljun iz Nevesinja, ovdašnje posade i drugi štovatelji pokojnikovi i prijatelji raztužene obitelji. Na četveroprežnim kolima počivaše skupocieni kovani lies, iza kojih idjaše raztužena obitelj, te ostali mnogobrojni učestnici sporovoda. Pokojnik sahranjen je nakon vojničke počasti na dubovačkom rimokatoličkom groblju u obiteljskoj grobnici Jandat.“
Kasniji poznati vlasnik kuće bio je Egon Radović, a oko 1970. – te građevinu kupuje i želi obnoviti soboslikar Ivan Balgavi. Radi trošnosti obnova nije bila moguća, pa je izgrađena replika. R. Radovinović u svojoj knjizi „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“ piše da je prilikom rušenja stare kuće ustanovljeno da je kuća s lokalima građena u zadnjoj trećini 17. st. i da je jedna od rijetkih kuća unutarnjeg grada koja je ostala sačuvana poslije velikog požara 1692. Sačuvani klesani dovratnik i ukrasi iz 18. st. ugrađeni su u repliku 1973. godine. O radovima u vezi sa starom kućom dugogodišnja bivša pročelnica Konzervatorskog odjela gđa. Marinka Mužar objavila je radnju dokumentiranu brojnim fotografijama, u kojoj je istaknuto da je posebnost ove kuće u tome što je građena na „hrvatski vugel“, građevinski model za gradnju karakterističan samo za Središnju Hrvatsku. (Biserka Fabac)