Prvi željezni most čija je gradnja počela 1884. g. sa dva luka i na središnjem kamenom stupu, a završena 1885., minirali su Nijemci 1945. prilikom povlačenja iz grada. Evo što "Svjetlo" 17. veljače 1884. piše o problemu izgradnje mosta: "Kamo god dodješ, bilo to u kavanu ili gostionu, na ples, kad vidiš dva čovjeka skupa, šta misliš, o čemu razgovor? O novom mostu. Jedan zagovara drveni drugi pako željezni most. Gdjegdje u kakovom zakutku čuješ od pojedinaca i to posve tiho, skromno mnenje: Most na dosadašnjem mjestu neodgovara svrsi. Zagrebačka ulica je preuzka, onaj nagli okret koji na most vodi, dapače je životu pogibeljan. Na glas se to govoriti nesmije, jer prije nego li pomisliš, biti će pol grada Montechi, druga polovina Capuleti. Nu bio taj most gdej mu drago, skrajnja bi doba bila, da smo u tome pogledu na čistom, dapače se bojimo, da je za ljetos jur i prekasno. Mi se dobro sjećamo, da je grad pred po prilici 20 godina, jednu polovinu mosta generalno popravljao, te da su drva sječena na kojih je danas ptica pjevala i u zelenilu tog se stabla veselila, s jutra dan bio je taj hrast na kupskom mostu i ondje uporabljen za babicu. Kolika je trajnost tog djela bila najbolje moglo bi se uvidjet u gradskoj blagajni. Ako je nakana slavnog poglavarstva i zastupstva jošte ovu godinu most dovršiti, to bi morao kamen već na pol izklesan i sve priredjeno biti, tako da bi u vrieme male vode sve sile na samu gradnju koncentrirane bile. Mi se dakle bojimo, da nećemo za ljetos ni drvenog ni zidanog mosta doživjeti, da pako tako ostati nemože, u tome smo svi složni. (Varate se ljuto! Kad bi tako bilo, zar bi se stvar zavlačila? Ili se misli postići neki tajni naum.) (Biserka Fabac)