Fotografija je iz 1944. godine.
Slijeva: Branko Bajd, Boris Filipčić, Vladimir Filipčić (Ipi), Mile Ostoić, Boža Frketić, Mihael Pavlek (Mišo), Josip Novosel (Joga), Zlatko Pavlek, Stipe Sudar, Ana Novosel (Koka), Slavica Ribić (Slava).
------------------------------------------------------
Jednokatnice Nemčićeva 2 i Dubovac 19, tzv. Gerićeve kuće, ucrtane su u katastarkom planu 1861. godine. Početkom 20. st. vode se kao kuće Spitzer - Kohn, 1905. vlasnici su Adolf i Fanika Kohn, a 1907. Anton i Anka Seljan. Godine 1912. vlasnik postaje Janko Gerić iz Donjeg Pokuplja, poznati veseljak koji je dobro svirao violinu i držao u kući poznatu i omiljenu gostionicu. Sa suprugom Marijom imao je sedmero djece. Najstariji sin Matija izučio je fotografski obrt u Americi, imao je atelier u Beogradu i Aranđelovcu. Sin Janko bio je zaposlen kod pekara Poglajena, poznat kao „sokolaš“ i čovjek izuzetne snage. Za okladu je stotinjak metara nosio pet vreća brašna (svaka je težila po 80 kg), potom bačvu od 150 kg…sredinom 1930. – ih otišao u Urugvaj i navodno nakon uspješne hrvačke karijere vodio hotel u Montevideu. Najmlađi sin Tomo je kod Krkvarića u Radićevoj izučio za trgovačkog pomoćnika, kratko vrijeme radio u očevoj gostionici, ostatak radnog vijeka proveo je u OTP - u. Bio je član Hrvatskog sokola i mnogih pjevačkih društava. Cijeli život u oporbi, kako se po riječima njegovog sina Tomislava , također oporbenjaka, i priliči Dubovčakima. Bio je uhićen u svakom režimu. Prvi se put to zbilo prigodom smrti kralja Aleksandra kad su on i Slavo Matušin zapitali zvonara Stjepana Vinskog „kaj ide zvonit onom fakinu?“ Odmah ih je uhitio žandar „Papa Mijo“, kojem su Dubovčaki spjevali pjesmicu. Tomo je zatim uhićen 1938. zbog postavljanja velike hrvatske trobojnice između Gerićeve i Frketićeve kuće, a više puta i za vrijeme NDH jer se izjašnjavao protiv otimačine židovske imovine i drugih nasilnih postupaka vlasti. Godine 1945. uhitio ga je Viktor Koričan, poznati egzekutor OZNE, kad se Tomo usprotivio uhićenju Ljudevita i Danice Bastijančić. Pušten je zahvaljujući osobnoj intervenciji Većeslava Holjevca. Supruga Tome Gerića potječe iz obitelji koja je doživjela pravu „kalvariju“ u II. svj. ratu: partizani su joj ubili oca i četiri brata. Godine 1947. nakon prisilnog zatvaranja gostionice Gerić u kuću se doselilo mnoštvo stanara (navodim samo neke, op. B. F.) Tomo Gerić živio je u prvom katu kuće sa suprugom Marijom i djecom. U prizemne prostorije nekadašnje gostionice uselila je obitelj Toffolon i Roža Čorak s djecom. Kasnije će tu useliti obitelj Borović – gospođa Borović će ovdje „ispod ruke“ točiti dalmatinsko vino, i tako na neki način nastaviti ugostiteljsku tradiciju kuće s „provjerenim“ mušterijama. Danas u obnovljenoj kući Nemčićevoj 2 (na prvom katu) živi Adela Gerić sa sinom Hrvojem , a u prizemlju Tomislav Gerić ml. sa suprugom i dvije kćerke. Tomislav (vrijedni suradnik „Svjetla“) danas je jedan od najistaknutijih Dubovčaka, geodet, poznat kao izvrstan uzgajatelj goluba listonoša, hrvatskih ovčara, veliki poznavalac trzalačkih instrumenata (osobito tamburice), aktivno sudjeluje u društvenom i političkom životu grada. Na slici desno od ulaza u dvorište je nekadašnja mitnica. (izvor „Svjetlo“ 1999.) - Biserka Fabac
------------------------------------------------------
Tekstu g-đe Biserke treba nadodati (ispraviti) da u kući više ne živi Adela Gerić udana Humić (sestra Tomislava Gerića) koja je privremeno preselila u Austriju. Nažalost njen sin Hrvoje je poginuo u prometnoj nesreći. U prizemne prostorije gdje je nekad bila gostionica, nakon obitelji Borović, uselio se krojač Ivica Tomašić sa suprugom Slavicom i dvije kćerke Jasminom (preminula je nažalost premlada) i Ivanom. Tomašić je krojačku radnju imao preko puta stana u Nemčićevom ulici (kući Pavice Draminac). U prizemlju te kuće živjela je Manda Čorak (Gašparović) sa suprugom Jurom i kćerkom Vesnom (košarkašicom Željezničara) te njenim sinom Marijom Gašparovićem (nekadašnjim odličnim karlovačkim košarkašem, a danas trenerom u školi košarke).
Nadalje, na katu kuće živjela je obitelj Muminović (Muhamed – poznati karlovački konobar kojega su još zvali i Nagib) te supruga Slavica s kćerkom Saidom, danas profesoricom engleskog u Ogulinu. Na istom katu do preseljenja u kuću na Stative živjela je Ljubica Jardas sa sinom Brankom. Prije nje, do 1952. godine u toj sobi (stanu) živio je poznati karlovački pismoslikar Mirko Bračun sa suprugom Šteficom (Bebom) te kćerkom Mirom (Miroslavom, udana Spahija). Kasnije su se preselili u kuću kod Frketića (Masna ulica, danas Šporerova), stan gdje je nekada živjela obitelj Perković (Jura i Marija sa sinovima Božom i Josipom – Pepačom).
Davor piše da su u Gerićevoj kući živjeli Mamići, braća Spahija, Marijan Bežan, Čavlovići i Marijan Bastijančić što je potpuno netočno. U dvorišnoj zgradi živjeli su: Mišići (Ivan i Jana s djecom Ana, Ruža, Vlado te unucima Miroslav i Ivica), Japeci (Ivan i Ana sa sinovima Ivanom i Brankom), Morići (Andrija i Barka s djecom Marijanom, Slavoljubom i Vahidom), te Danica Bonetić sa sinovima Ivanom i Marijanom Bakićem. Prije toga u toj dvorišnoj kući živjeli su Babići (Jura, Marica i Božo). Za vrijeme 2. Svjetskog rata u stanu gdje su kasnije uselili Morići kratko vrijeme živjela je obitelj Bastijančić (Ljudevit i Danica sa sinovima Franjom i Ljudevitom ml.).