Kuće u Riečkoj ulici nosile su 1859. – te godine brojeve od 393 do 409. Koji je broj imala jednokatnica trgovca i posjednika Petra Bakšića govori nam oglas u „Svjetlu“ od 3. rujna 1899.: „Sveukupnog liečništva Dr. Ivan Haslinger, bivši asistent na kraljevsko zemaljskom rodilištu, sadanji pomoćni liečnik ovogradske bolnice ordinira … u kući gosp Petra Bakšića Riečka cesta br. 406.“
Prema popisu kuća 1902. g. koji možemo naći u knjizi R. Radovinovića „Stari Karlovac ulice kuće ljudi“ vlasnik jednokatnice Mačekove 8 i prizemnice broj 10 bio je trgovac mješovitom robom i žitaricama Petar Bakšić. Nedaleko dubovačke tvrđave, kraj nekadašnjeg ribnjaka imao je posjed prozvan po njemu - „Petrovac“. Imao je dva brata: stolara Milana Bakšića na lijevoj strani Riječke ceste i zagrebačkog kanonika dr. Stjepana Bakšića.
Godine 1906. – te ( 18 / 4 ) dolazi nepozvan u Poglavarstvo sl. i kr. grada Karlovca i daje u zapisnik molbu za dozvolu izgradnje kuće u dvorištu između njegovih dviju navedenih kuća. Dočuo je, da je prema regulatornoj osnovi iz 1905. g. upravo na tom mjestu osnovana nova ulica koja bi služila za spoj Riečke sa Ladjarskom. Zato moli Slavno gradsko poglavarstvo za obavijest „da li se na pomenutom mjestu ima otvoriti ulica ili ne, da se znade ravnati radi sastavka potrebne gradjevinske osnove za gradnju nove kuće.“ Povjerenstvo sastavljeno od gradskog inžinira Alfreda Kappnera, gradskih zastupnika gg.: Balaš Mije i Antona Platzera, uz prisutnost molitelja Petra Bakšića ustanovilo je „da otvorenje novo osnovane ulice na tom mjestu nije od prieke potrebe, pa predlaže da se taj predmet iznese pred gradsko zastupstvo“. Ono bi trebalo ishoditi dozvolu od Kraljevske županijske oblasti „da se na tome mjestu netreba otvoriti ulica, i da se molitelju omogući gradnja kuće.“
„Tehnički izvjestitelj izjavljuje da je upitna ulica tu osnovana s razloga što je duljina cijeloga gradjevnog sklopa 212 m, te bi se otvaranjem ove ulice koja bi išla prije broja 10, skratio prilaz do kupske obale u Ladjarskoj, dočim sada stanovnici ove ulice su prisiljeni ako žele do Kupe doći u ladjarskoj okolišati obstojavšom Kirijaškom (Šebetićevom) ulicom iliti uzduž željezničkih tračnica državne željeznice, koji potonji prolaz je ali pogibeljan i od strane državne željeznice zabranjen. Pripomenuti je da se za otvorenje upitne ulice na Bakšićevom zemljištu trebalo bi oduzeti po prilici 183 čhv.“
Otprilike mjesec dana kasnije, prema Zapisniku sjednice gospodarskog odbora održane 9. svibnja 1906.: Čl. 11 broj 5010: Jednoglasno je predloženo „da se pristane na to da se na tom mjestu sagradi kuća, da se kod više oblasti ishodi dozvola, da se na tom mjestu ulica ne treba otvoriti, i dosljedno tome regulatorna osnova tako promijeni“. Protiv prijedloga odbora bio je gradonačelnik Dr. Ivan Banjavčić i gradski zastupnik Ivan Kovačić, a gradsko zastupstvo je većinom glasova prihvatilo prijedlog odbora.
Godine 1906. ( 10. kolovoza) Kraljevska županijska oblast u Zagrebu potvrdila je spisom broj 38412 „da se nebi izvela novoprojektovana ulica od Riečke ceste do Ladjarske ulice uz Kupu kako je osnovana u generalnoj regulatornoj osnovi.“
Godinu dana kasnije (23. listopada 1907.) Petar Bakšić ponovo traži gradjevnu dozvolu za gradnju dvorišne kuće, na svom zemljištu gdje se nalazi i kuća broj 10. Gradjevna dozvola je odbijena.
Iz Zapisnika izvanredne skupštine zastupstva sl. i kr. grada Karlovca održane 25. siječnja 1908. godine saznaje se, da se regulatorna osnova ne može promijeniti, pa se Petru Bakšiću ne može podijeliti gradjevna dozvola za gradnju nove kuće između broja 8 i 10.
„Hrvatska sloboda“ objavila je 11. svibnja 1928. da je 9. svibnja t. g. na dubovačkom groblju sahranjen član i jedan od utemeljitelja Prvog hrvatskog pjevačkog društva „Zora“, trgovac Petar Bakšić.
Katarina udova Bakšić u prosincu 1935. godine dobiva gradjevnu dozvolu za izmjenu postojećeg kanatnog zabatnog zida u dvorišnom dijelu postojeće kuće broj 10 u Riječkoj ulici.
Na fotografiji se vidi da je prema cesti, između kuća broj 8 i 10 izgrađena zgrada. Prema spisu 15791 / 31 od 5. listopada 1931. g. kuglaški klub „Svih devet“ moli zakup zemljišta na k. č. 468 p. o. Karlovac za podignuće klupske kuglane, time da sve obveze koje proizlaze iz tog zakupa preuzme Dr. Oršanić.
O kući broj 6 koja se nalazi do restauracije „Union“ nemam podataka. Našla sam objavu u „Hrvatskoj slobodi“ od studenog 1929. godine, u kojoj se oglašava prodaja jednokatne kuće u prometnom dijelu grada. „Upute se mogu dobiti u odvjetničkoj pisarni Dr. Vjekoslava Cara Riječka ulica broj 6.“
Cijeli niz povijesnih građevina od kuće Vjekoslava Cara do željezničke pruge srušen je 1979. godine. Na njihovom mjestu je 1987. izgrađena zgrada Karlovačke banke i više stambena zgrada. Biserka Fabac